Žene koje nas inspiriraju! – Katarina Dimitrijević Hrnjkaš: “Čini male stvari, ali iskrene prema sebi, zadivi prvo sebe, nagrada će stići!”
spjeh svake žene trebao bi biti inspiracija za drugu. Najsnažnije smo kada navijamo jedna za drugu!, svojevremeno je izjavila višestruka olimpijska pobjednica i tenisačica Serena Williams.
U okviru jedinstvene inicijative i platforme za žene u zdravstvu i zdravstvenoj industriji WIN – Women In Healthcare Network, povodom Dana žena, Health Hub kao regionalni business think tank u zdravstvu predstavlja žene koje pomiču granice na svojim područjima djelovanja.
Katarina Dimitrijević Hrnjkaš (urednica i novinarka RTL-ova portala Danas.hr te autorica bloga „Te male stvari“), dr. Ana Štanfel, specijalistica opće i abdominalne kirurgije (Specijalistička ordinacija opće kirurgije dr. Ana Štanfel, Zagreb), Nikolina Ćaćić (svjetska boksačka viceprvakinja, povijesno prva hrvatska olimpijka boksačica, te najmlađa među 100 boksačica na Olimpijskim igrama u Tokiju), Andrea Čović Vidović (zamjenica voditelja Ureda Europske komisije u Hrvatskoj te voditeljica odnosa s javnošću EK u Hrvatskoj) te Irena Filipović Meštrović, magistra farmacije (ravnateljica Ljekarne Filipović)
U okviru WIN platforme Health Hub redovito promiče priče o ženskom uspjehu, liderstvu, motivacijskim pričama, karijernim i privatnim izazovima za žene iz područja zdravstva i zdravstvene industrije, te srodnih područja, kako bi one bile inspiracija i spiritus movens u osnaživanju uloge žena koje često nailaze na „stakleni strop“, traže podršku i hrabrost za kreativne iskorake ili se boje pokrenuti poduzetničku ideju!
I na ovaj Dan žena želimo s Vama podijeliti inspirativne primjere o kontinuitetu napora, suočavanju s neuspjesima na putu prema vrhu, potrebi kolektivnog optimizma, osnaživanju pojedinaca, inovativnom promišljanju i pomicanju granica, te iskorištavanju prilika pred nama – uz zaključak da nema potrebe za natjecanjem muškaraca i žena nego međusobnim osnaživanjem, poticanjem i podržavanjem…
Predstavljamo Vam inspirativne žene, pobjednice, vizionarke, one koje traže ljepotu u jednostavnosti i koje svojom predanošću ulijevaju nadu da se rad isplati i da je moguće u izazovima izaći kao pobjednik!
Katarina Dimitrijević Hrnjkaš (urednica i novinarka RTL-ova portala Danas.hr te autorica bloga „Te male stvari“), dr. Ana Štanfel, specijalistica opće i abdominalne kirurgije (Specijalistička ordinacija opće kirurgije dr. Ana Štanfel, Zagreb), Nikolina Ćaćić (svjetska boksačka viceprvakinja, povijesno prva hrvatska olimpijka boksačica, te najmlađa među 100 boksačica na Olimpijskim igrama u Tokiju), Andrea Čović Vidović (zamjenica voditelja Ureda Europske komisije u Hrvatskoj te voditeljica odnosa s javnošću EK u Hrvatskoj) te Irena Filipović Meštrović, magistra farmacije (ravnateljica Ljekarne Filipović)
Na ovaj Dan žena nadahnulo nas je 5 dama za 5! Za WIN mrežu svoje motivacijske priče prenose Andrea Čović Vidović (zamjenica voditelja Ureda Europske komisije u Hrvatskoj te voditeljica odnosa s javnošću EK u Hrvatskoj), dr. Ana Štanfel, specijalistica opće i abdominalne kirurgije (Specijalistička ordinacija opće kirurgije dr. Ana Štanfel, Zagreb), Nikolina Ćaćić (svjetska boksačka viceprvakinja, povijesno prva hrvatska olimpijka boksačica, te najmlađa među 100 boksačica na Olimpijskim igrama u Tokiju), Katarina Dimitrijević Hrnjkaš (urednica i novinarka RTL-ova portala Danas.hr te autorica bloga „Te male stvari“), te Irena Filipović Meštrović, magistra farmacije (ravnateljica Ljekarne Filipović).
WIN mreža Vam s ponosom predstavlja Katarinu Dimitrijević Hrnjkaš (urednica i novinarka RTL-ova portala Danas.hr te autorica bloga „Te male stvari“).
Žene koje nas inspiriraju! //
Katarina Dimitrijević Hrnjkaš
(urednica i novinarka RTL-ova portala Danas.hr te autorica bloga „Te male stvari“).
Katarina Dimitrijević Hrnjkaš (urednica i novinarka RTL-ova portala Danas.hr te autorica bloga „Te male stvari“).
Kada bih se mogla vratiti u prošlost i pogledati u oči svoju smušenu, preplašenu ja, djevojku od 16 godina puno snova i strahova, skrivenih želja, ali nekako stisnutu, rekla bih si: ‘Nemoj nikoga pokušavati zadiviti, prvo zadivi sebe. Budi dobra prvo sebi i pomazi ono najljepše u sebi, tek onda će ono najbolje iz tebe rasti, a kad nešto raste, onda se i vidi. Kao malo zrno koje počne u sjeni trave kao klica, a onda raste samo za sebe, skriveno i plaho, da bi jednog dana postalo gordo.’
E, to bih si rekla! Ne bi se nagovarala da mijenjam svjetove, da radim velika čudesa, da pomičem granice kojima se drugi dive. Nagovarala bih se da počnem mijenjati ono što mogu, to sam ja, a velike promjene kreću iz malog balona, zar ne?
I da budem sasvim iskrena, s godinama sam otkrila da je najteže promijeniti sebe, lako je dijeliti savjete drugima što trebaju napraviti, ali raditi na sebi – e to je najveći posao, kao pomicanje nebodera za samo malo. Ne ide, ukopani smo zajedno s neboderom koji se naprosto ne miče kad ga guramo. A možda da se na neboder oslonimo, da si priznamo da je ono najveće već u nama?
Kao dugogodišnja novinarka iskusila sam saznanje da sam u svom poslu postala najbolja kad sam počela biti iskrena prema sebi. Jer sebe ne mogu prevariti, zar ne? Kad sam pisala tekstove koji se obraćaju meni, svojoj ‘ja’ kojoj ne mogu podvaliti (jer onda detektori istine zvone na najjače), tek onda sam dobivala štivo koje pomiče granice.
Zanimljivo, zar ne? Dok sam se publici obraća tekstovima koje sam kreirala kao da se obraćala drugima kojima ‘ja moram nešto reći’, to su bili tek tekstovi. Ali kad sam se okrenula prema unutra, kad je to postao razgovor kao da sebi govorim ono što je važno, tu sam postajala najbolja.
Bilo je zanimljivo gledati tu svoj transformaciju, od plahe djevojke koja se u svom poslu trudi, isprobava recepte starijih i iskusnijih, do žene koja postaje iskrena u svom poslu i priznaje: ‘Najbolja sam kad ne moram nikoga zadiviti, kad se okrenem sebi i kad imam samo jedan cilj – zadiviti svoju ‘ja’ koju gledam u oči.’
Na Dan žena, kad se prisjećamo velikanki povijesti koje su morale grmjeti, vikati, dizati transparente, trpjeti uvrede i osude društva, kad se i danas borimo da deklarirana ravnopravnost postane i stvarna, moja iskrena ‘ja’ mora nešto sasvim glasno reći: ‘Hvala svim muškarcima koji su pomogli da postanemo jednaki, koji su nam bili podrška da postanemo jednakopravne, jednakovažne, jednakohrabre.’
‘Hvala svim muškarcima koji su pomogli da postanemo jednaki, koji su nam bili podrška da postanemo jednakopravne, jednakovažne, jednakohrabre.’
I bez ikakve patetike i sladunjavosti, iskreno mogu reći da je u mom odrastanju, mom otvaranju, izgradnji samopouzdanja i osjećaja da sam važna pomogao mi je upravo on, muškarac koji bi ujutro, kad sam natečena, bez šminke, pogužvana i raščupana došao i pomazio to lice koje ne volim pokazati javnosti i rekao: ‘Lijepa si.’
Hej, to buđenje, kada u ogledalu vidim lice koje želim uljepšati s malo maskare, a on svojom gestom pokazuje: ‘Ja vidim tu ljepotu bez imalo uljepšavanja i znaš što, dok si svoja i bez dotjerivanja, meni si lijepa.’
U tim trenucima muške podrške svakako leži zasluga da i mi rastemo, ta njihova jaka muška, a opet nježna podrška i priznanje – ti si važna. Tu moram istaknuti podršku svoga supruga koji mi je stalna podrška, on mi je pomogao da “narastem”…
“Nemoj tražiti podršku i potvrdu drugih, radi iskreno na sebi, radi polako, ciglu po ciglu. Ako vidiš i znaš u sebi da si u nečemu najbolja, nije potrebno grmjeti na glas ‘ja to mogu’. Jednostavno radi, čini, pokazuj, hrabro, uporno, svaki dan. Kad dođeš do točke i kažeš: ‘Ovo je baš dobro, stvarno sam tu dobra’, bit će to čudesna transformacija jer nekako svemir posloži da i okolina to počne primjećivati. Kad zadiviš sebe, bilo u svom poslu, u odgoju, u odnosu s drugima, nagrada i priznanje doći će sami…”
Ali više od te izvanjske podrške koju svi trebamo, pa i od svojih muškaraca, onoj sebi od 16 godina rekla bih: ‘Nemoj tražiti podršku i potvrdu drugih, radi iskreno na sebi, radi polako, ciglu po ciglu. Ako vidiš i znaš u sebi da si u nečemu najbolja, nije potrebno grmjeti na glas ‘ja to mogu’. Jednostavno radi, čini, pokazuj, hrabro, uporno, svaki dan. Kad dođeš do točke i kažeš: ‘Ovo je baš dobro, stvarno sam tu dobra’, bit će to čudesna transformacija jer nekako svemir posloži da i okolina to počne primjećivati. Kad zadiviš sebe, bilo u svom poslu, u odgoju, u odnosu s drugima, nagrada i priznanje doći će sami.
Kao novinarka, pokrenula sam svoj blog Te male stvari, jer ta mala stvar, jedan tekst, nešto slova na jednom mjestu, ako su iskrena imaju moć pokrenuti velike stvari. Možda najljepši trenuci koje sam kroz jedan tekst doživjela bila je zahvala nakon članka koji sam pisala o osobama s invaliditetom koje rade prekrasne i kvalitetne proizvode.
U svojoj poruci napisali su otprilike ovako: ‘U ime svih naših duša, naših 70-ak radnika s invaliditetom, veliko hvala jer ste kroz svoj tekst napokon pokazali da mi u svom poslu ne radimo malo, da nismo oni koji trebaju pomoć, nego da smo oni koji i uz invaliditet radimo velike i važne stvari. Zbog vašeg teksta, naša knjiga narudžbi napunila se za godinu i pol dana. Hvala na tekstu koji je pomaknuo granicu.’
Mala stvar, jedan tekst. Iskren, koji je pomaknuo granicu. Sebi od 16 godine rekla bih: ‘Čini male stvari, ali iskrene prema sebi, zadivi prvo sebe, nagrada će stići.’
“Čini male stvari, ali iskrene prema sebi, zadivi prvo sebe, nagrada će stići.”
