d

The Point Newsletter

Sed ut perspiciatis unde omnis iste natus error.

Follow Point

Begin typing your search above and press return to search. Press Esc to cancel.

World Economic Forum: Zašto ne bi smjeli smanjivati zdravstvene proračune uslijed političkih i ekonomskih previranja?

D

r. Hans Kluge, voditelj europskog regionalnog ureda Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i prof. Mario Monti, voditelj Paneuropske komisije za zdravlje i održivi razvoj, bivši premijer Italije i europski povjerenik, napisali su odličan članak za Svjetski gospodarski forum koji dijelimo na Health Hub-u.

 

 

Moramo zaštititi zdravstvene proračune kako bismo zaštitili svoje stanovništvo i osigurali da naši zdravstveni sustavi budu otporni na neizbježne izazove u budućnosti.

 

Zdravije stanovništvo je sretnije, produktivnije i preuzima aktivnu ulogu u radnoj snazi.

 

Moramo ulagati sada ako želimo pripremiti naše zdravstvene sustave za buduće krize.

 

 

 

 

 

U trenutnoj globalnoj situaciji koju karakterizira politička i gospodarska neizvjesnost, visoki troškovi energije, manjak radne snage i rastući troškovi života, mnogi ministri financija vlada diljem svijeta suočavaju se s teškim izborima dok nastoje uravnotežiti svoje „financijske knjige“ ispunjavajući pritom druge zahtjeve u proračunu, uključujući obranu. Zbog toga je još važnije zaštititi i, gdje je to moguće, povećati proračune za zdravstvo kako bismo zaštitili naše stanovništvo i osigurali da su naši zdravstveni sustavi otporni na neizbježne buduće izazove. Ukoliko to ne učinimo, znači da smo malo naučili iz pandemije COVID-19.

 

 

 

 

Otporni zdravstveni sustavi ključna su polica osiguranja za društva

 

Protekle tri godine naučili smo temeljnu lekciju. Ukoliko ne uspijemo uložiti u pripremu naših zdravstvenih sustava za neočekivane šokove, u ovom slučaju pandemiju, no i financijske krize ili prirodne katastrofe, dugoročno ćemo platiti više. Općenito, države koje su uložile u pripravnost i koje su mogle fleksibilno odgovoriti na početne valove COVID-19, imale su prostora za razvoj sveobuhvatnog odgovora na širenje virusa. Za one države koje to nisu učinile, bilo je vjerojatnije da će upasti u stanje krize, u strahu da će im zdravstveni sustavi biti preopterećeni. Ulaganje u zdravstvene sustave je poput police osiguranja: zemlje mogu preuzeti rizik neplaćanjem premija, no u ovim nesigurnim vremenima one kockaju živote i dobrobit stanovništva.

 

 

 

 

Zdravlje je pokretač gospodarskog rasta

 

Gospodarski rast u modernom svijetu pokreću rad, kapital i znanje. Uzimamo zdravo za gotovo ideju da će vlade ulagati u njih stvaranjem motiva koji potiču, primjerice, istraživanje i razvoj (R&D), obrazovanje i izgradnju „fizičke“ infrastrukture. No, isto tako znamo da su zdravije populacije sretnije, produktivnije i, što je od posebne važnosti u vrijeme kada se mnoge zemlje suočavaju s padom nataliteta- preuzimaju aktivnu ulogu u radnoj snazi.

Također znamo da je zdravlje važna komponenta gospodarstva sama po sebi na nekoliko načina. Omogućava nagrade za zdravstvene inovacije, priznate od onih država koje su usvojile ambiciozne strategije prirodnih znanosti. Nadalje, zdravstvene ustanove su od koristi svojim lokalnim gospodarstvima, ne samo utjelovljujući ulogu poslodavca, već i kroz podršku lokalnim dobavljačima dobara i usluga. To je osobito važno u područjima koja su doživjela veliku deindustrijalizaciju.

 

 

 

Zdravlje jača participaciju javnosti i solidarnost

 

Kombinacija desetljeća štednje i pandemije dovela je do toga da se mnogi ljudi osjećaju zapostavljenima. Oni koji su se tek snalazili, u nesigurnim okolnostima vidjeli su malo plodova gospodarskog rasta te su također i najviše propatili tijekom pandemije. Razumljivo, ti obespravljeni pojedinci političke procese i institucije vlasti vide kao sredstvo za dobrobit drugih. Oni su stoga otvoreniji za pozive onih koji radi svojih vlastitih ciljeva, žele stvoriti i pogoršati podjele u društvu. To potkopava solidarnost o kojoj ovisi društveni i ekonomski napredak. Povijest nudi mnoga upozorenja o posljedicama takvih podjela, od zločina do nasilja unutar i među zajednicama. Svatko se mora osjećati sposobnim sudjelovati i dati vrijedan doprinos društvu, ali se to može postići samo ukoliko svi vjeruju da imaju zdravu budućnost kojoj se mogu veseliti te u koju vrijedi ulagati.

 

 

 

 

Što se mora promijeniti?

 

Moramo ulagati sada! kako bismo pripremili naše zdravstvene sustave za buduće krize, tako da se pritom usredotočimo na neke od elemenata koji su povijesno privlačili manje resursa, poput javnog zdravstva ili primarne i mentalne zdravstvene skrbi, posebice za one za koje je najmanje vjerojatno da će tražiti zdravstvenu skrb te su najmanje u mogućnosti platiti usluge. Obzirom na to da će zdravstvena skrb uvijek biti radno intenzivna, čak i ako možemo iskoristiti novu tehnologiju, moramo ulagati u zdravstvenu radnu snagu mjerama koje privlače i zadržavaju ključni zdravstveni kadar.

 

 

 

 

Usvajanje One Health razmišljanja

 

Sada znamo – da smo uložili više u pripravnost, smanjili bismo troškove pandemije. No, to zahtijeva novi način razmišljanja, temeljen na One Health principu, što podrazumijeva skup odnosa između zdravlja ljudi, životinja i okoliša. Bogatije zemlje to mogu učiniti vlastitim resursima, nadograđujući sinergije među vladinim odjelima koje donose važne dodatne koristi. Siromašnije zemlje trebat će pomoć. To znači da bilateralni i multilateralni pružatelji međunarodne pomoći moraju prikladno usmjeriti resurse kako bi izgradili kapacitete za prevenciju i pripravnost na globalnoj razini, prepoznavši da su globalna prevencija i pripravnost na pandemiju snažni onoliko koliko je snažna najslabija karika, kao što nam je COVID-19 brutalno demonstrirao.

 

Trebalo bi doći do značajne preraspodjele razvojne pomoći za zdravstvo prema globalnim funkcijama, kao što su istraživanje i razvoj lijekova i cjepiva za bolesti koje prevladavaju u siromašnim zemljama ili za borbu protiv antimikrobne rezistencije (AMR). Kontinuirano i značajno financiranje također bi trebalo biti usmjereno na novoosnovani Fond za prevenciju, pripravnost i odgovor na pandemiju, razvijen uz vodstvo Sjedinjenih Država, Italije i Indonezije kao dio njihovih predsjedanja G20, te uz široku potporu G20 i šire.

 

 

 

 

Diferenciranje zdravstvene potrošnje

 

Moramo surađivati ​​s relevantnim međunarodnim organizacijama kako bismo promijenili trenutni System of Health Accounts (SHA). Postojećim sustavom se ne razlikuje potrošnja za zdravstvo koja je „rutinska“ (s istodobnim i izravnim utjecajem na zdravlje) i potrošnja za zdravstvo kojom se pomiču granice- pri čemu potrošnja nema nužno kratkoročni učinak na zdravlje, već odgađa ili sprječava nastanak bolesti ili pak poboljšava učinkovitost pružanja skrbi kroz tehnološki napredak.

 

Dok je potreba za zelenim ulaganjima široko prihvaćena, mnogi od istih argumenata vrijede i za zdravlje. Nacionalni, europski i globalni regulatori moraju implementirati standarde otkrivanja i izvješćivanja koji mogu povećati transparentnost u tome kako su vlade identificirale i odgovorile na prijetnje u području One Health, kao što su pandemije i AMR, baš kao što to rade s okolišem, društvom i upravljanjem ( ESG) prijetnje. To će pomoći da se prijetnje zdravlju i njihove posljedice za društvo i gospodarstvo ugrade u strategije i okvire upravljanja rizikom.

 

Kreatori politika danas imaju moć donošenja odluka koje će odlučiti jesu li buduće generacije otporne i sposobne uspješno se nositi s višestrukim i složenim prijetnjama. Znamo što je ulog. Vrijeme za djelovanje je upravo sada!

 

 

 

 

REFERENCE:

https://www.weforum.org/agenda/2022/09/why-health-budgets-cant-be-cut-amidst-political-and-economic-turmoil/