Vizija precizne onkologije 2030. // Prof. dr. sc. Stjepko Pleština: “Preduvjet precizne onkološke skrbi su – podaci”
ealth Hub je organizirao Policy & Diplomacy Forum “Vizija precizne onkologije u RH i EU za bolje ishode liječenja // Vizija 2030.” s brojnim sudionicima zdravstvenog ekosustava. Kao think tank promičemo dijeljenje najboljih europskih praksi i kreiranje konstruktivnog policy dijaloga, stoga pokrećemo niz aktivnosti uz nacionalne i međunarodne dionike, kako bismo kroz posebnu think tank koaliciju (koja okuplja brojne partnere) za preciznu medicinu dali vjetar u leđa postojećim platformama i inicijativama te iznjedrili kvalitetne zaključke i poziv na akciju.
Sveobuhvatni cilj sastanka bio je je olakšati suradničke rasprave među ključnim dionicima u onkologiji, patologiji, zdravstvenoj administraciji i kliničkoj praksi kako bi se osigurala spremnost zdravstvenog sustava za evoluirajući krajolik precizne onkologije. Ciljevi sastanka su bili sljedeći:
- Identificirati trenutne prioritetne prepreke i izazove u implementaciji precizne onkologije i testiranja biomarkera u kliničkoj praksi.
- Razviti djelotvorne strategije i sljedeće korake za rješavanje postojećih prepreka za punu integraciju precizne medicine u rutinsku kliničku skrb.
- Raspraviti i definirati buduće potrebe i zahtjeve za preciznom onkološkom dijagnostikom i liječenjem, osiguravajući da je zdravstveni sustav opremljen za prilagodbu i razvoj.
- Poticati međusobnu suradnju i razmjenu znanja i iskustava angažiranjem vanjskih stručnjaka i izlaganjem najboljih praksi iz naprednih implementacija u drugim zemljama.
- Definirati specifične aktivnosti i dodijeliti odgovornosti relevantnim stranama za kratkoročne i dugoročne inicijative usmjerene na povećanje spremnosti zdravstvenog sustava za preciznu onkologiju.
Tim povodom svoj doprinos dijalogu dao je prof. dr. sc. Stjepko Pleština, predstojnik Klinike za onkologiju KBC Zagreb te predsjednik Hrvatskog društva za internističku onkologiju.
prof. dr. sc. Stjepko Pleština, dr. med., spec. internist
predstojnik Klinike za onkologiju KBC Zagreb te predsjednik Hrvatskog društva za internističku onkologiju
prof. dr. sc. Stjepko Pleština, predstojnik Klinike za onkologiju KBC Zagreb te predsjednik Hrvatskog društva za internističku onkologiju
Precizna onkologija je područje u kojem je mnogo toga novoga, te se s izazovima implementacije ne susrećemo samo mi nego svi globalno. Nažalost još uvijek dosta varira dostupnost nekih molekularnih testiranja diljem pojedinih ustanova u Hrvatskoj. Ono što je zajednički nama u Hrvatskoj ali i diljem svijeta jest da onkolozi traže sve više testiranja od patologa, sve brže želimo doći do rezultata, a to uz postojeće kapacitete nije realno izvedivo.
Toga smo svjesni, ali je pitanje što učiniti. Nemoguće je u tako kratkom razdoblju naći ljude koji bi bili već educirani ili se mogu brzo educirati kako bi zadovoljili naše sve veće potrebe u onkologiji. Moram istaknuti da nismo znali što na ovom području možemo očekivati prije 10 ili 20 godina da bismo se mogli pripremiti, jer nismo ni slutili kamo bi razvoj znanosti na ovom području mogao daleko otići.
Na pitanje imamo li minimalne zahtjeve koji su danas već obzirom na postojeće standardne terapijske opcije neophodni, odgovor je – da, imamo ih, znamo ih, ali opet i ovdje dostupnost varira diljem ustanova. Samo su se one najveće ustanove uspjele „ekipirati“ na način da sve ono što jest „standardno potrebno“ uistinu i imaju.
Kada govorimo o „standardno potrebnom“, to je ono bez čega ne možemo započeti liječenje, a onda nam je ključno u razumnom roku imati potrebne nalaze.
Iako nemamo svoje hrvatske smjernice, mišljenja smo da ih nije potreba niti imati jer smo mala država i ne možemo ih dovoljno brzo ažurirati. Dio smo Europske unije, Hrvatsko društvo za internističku onkologiju dio je Europskoga društva i ne vidim razloga da ne slijedimo europske smjernice koje se i same u nekim segmentima ne ažuriraju dovoljno brzo u usporedbi s američkim smjernicama. No kako smo dio EU, ja zagovaram korištenje europskih smjernica.
Ono što je također bitno jest da praktično više nema tumora u kojem, ako želimo ići prema personaliziranoj ili individualiziranoj terapiji, ne koristimo prognostički prediktivne biomarkere. Dakle to je iz dana u dan sve veći broj traženih pretraga. Ono na što možemo u Hrvatskoj biti ponosni jest dostupnost sveobuhvatnog genskog profiliranja svih bolesnika s metastatskom bolešću. Tu nam je ključno prikupljanje informacija, analiza informacija i učenje iz tih informacija. Ne samo da nam nedostaju patolozi i molekularni biolozi, odnosno biotehnolozi, nedostaju nam biostatističari i data-manageri koji bi sve podatke unosili u određene baze, kako bi bili dostupni analizi i podatkovnom učenju.
Naglašavam da Hrvatska ima ono što druge države nemaju, a to je pretraga za sve metastatske bolesnike u Hrvatskoj koji imaju priliku dobiti takvu analizu. Naravno, dio toga na početku će biti od akademskog interesa jer nećemo odmah prepoznati mutaciju koju možemo tretirati danas dostupnim terapijama, ali otprilike četvrtina bolesnika bi trebala imati značajnu korist od toga, ne samo u smislu određivanja terapije koju ne bi standardno dobili nego i u smislu izbjegavanja primjene terapija koju bismo inače dali (ali zbog uočene promjene u genomu nema smisla zbog nedjelotvornosti i i izbjegavanja štetnih učinaka).
To je veliki iskorak. Ovo područje precizne onkologije ide toliko naprijed, da je teško slijediti trendove čak i puno većim i bogatijim državama od Hrvatske.
“Preduvjet svega su – podaci.”
Intenzivno radimo na izobrazbi novih kadrova na ovom području. Još uvijek postoji i problem interesa za patologiju, jer se na neke raspisane natječaje ne javi dovoljan broj potrebnih kandidata. Morat ćemo raditi na edukaciji stručnih društava i iskoristiti našu savjetodavnu funkciju, predložiti minimalne akreditacijske standarde u smislu organizacije i dostupnosti specifičnoga kadra. I tu svjedočimo pozitivnom pomaku u Hrvatskoj jer po prvi puta imamo etabliranu samostalnu specijalizaciju iz medicinske genetike, premda smo do sada imali nju kroz užu specijalizaciju unutar pedijatrije u širem smislu svih bolesti. Vjerojatno ćemo u nekom trenutku te kolege morati poslati u neki inozemni centar posebice jer je specifičnost onkologije enormno brzi razvoj. Trebat će nam interpretacija i u uznapredovaloj bolesti, lokaliziranoj bolesti, ali isto tako u nasljednim zloćudnim bolestima, uz mogućnost osnivanja većeg broja genskih savjetovališta.
“Trebat će nam interpretacija i u uznapredovaloj bolesti, lokaliziranoj bolesti, ali isto tako u nasljednim zloćudnim bolestima, uz mogućnost osnivanja većeg broja genskih savjetovališta.”
Preduvjet svega su – podaci. Mi do sada nismo imali adekvatne kliničke baze. Imamo epidemiološku bazu, naš Registar za rak, iz kojeg se međutim ne mogu „čitati“ oni podaci koji nama trebaju u smislu precizne onkološke skrbi. Aktualno se razvija nekoliko takvih baza, a jedna od njih trebala bi biti posebno značajna, a to je sveobuhvatna onkološka baza u koju bi trebali biti unešeni svi bolesnici sa zloćudnim bolestima što bi nam omogućilo praćenje ishoda na razini pojedinca ali i svojevrsno učenje na razini skupina bolesnika. Hrvatska se ne može bazirati samo na svojim bolesnicima (u podatkovnom smislu) jer smo mala država i predugo vremena bismo skupljali relevantni broj podataka koji bi dao vjerodostojnu statističku analizu i pouzdanost. Moramo se orijentirati na dostupnost europskih i svjetskih podataka, kako bi se u perspektivi mogli integrirati upravo u europsku mrežu. Premda bih volio da je sve intenzivnije i brže, mislim da idemo u dobrome smjeru.
