Special Policy Report “Život pod staklenim zvonom?” – Prof. dr. sc. Ivan Puljiz: “Imunokompromitirani bolesnici su na neki način zarobljenici pandemije – vodeća međunarodna stručna društva izradila su smjernice za bolje ishode”

U

okviru Special Policy Reporta “Život pod staklenim zvonom?”, nastavljajući svoje aktivnosti s mnogobrojnim partnerima od Europskog i Svjetskog tjedna imunizacije, Health Hub prenosi europske zdravstvene politike, publikacije i aktualnosti vezane uz zaštitu najosjetljivijih skupina građana kada je riječ o utjecaju pandemije koronvirusa. Nedavno su se predstavnici hrvatskih udruga bolesnika i predstavnici struke usuglasili su se oko specifičnog utjecaja pandemije na imunokompromitirane osobe, kao što su osobe koje žive s rakom krvi, osobe transplantiranih organa, osobe s autoimunim oboljenjima, osobe s primarnim imunodeficijencijama, osobe na dijalizi, osobe s rakom solidnih organa, te preporučili rješenja i aktivnosti za ublažavanje tih rizika.

Tim povodom doprinos Special Policy Reportu dao je prof. dr. sc. Ivan Puljiz, dr. med., specijalist infektolog, predstojnik Klinike za infektivne bolesti Fran Mihaljević, predsjednik Povjerenstva za primjenu lijekova u liječenju i profilaksi COVID-19 uključujući antivirusne i imunomodulacijske lijekove, u skladu s postojećim znanstvenim dokazima i preporukama međunarodnih relevantnih institucija pri Ministarstvu zdravstva RH.

 

 

 

Koliko je važno iz perspektive Vaše (sub)specijalizacije voditi računa o imunokompromitiranim bolesnicima- da li još uvijek takve skupine građana žive pod staklenim zvonom?

Imunokompromitirane osobe imaju smanjenu sposobnost borbe protiv infekcija te su obzirom na lošije ishode s COVID-19 na neki način „zarobljenici COVID-19 pandemije“. Brojna istraživanja bilježe lošiji imunološki odgovor na cijepljenje u odnosu na opću populaciju. Ipak, prošlo je više od dvije godine od početka pandemije te imunokompromitirane osobe nerijetko dolaze u kontakt drugim osobama, bilo zbog medicinskih (pregledi i kontrole u zdravstvenim ustanovama) ili nemedicinskih razloga. Stoga je važna edukacija imunokompromitiranih pacijenata i preporuka za kompletno cijepljenje i docjepljivanje te pridržavanja općih epidemioloških mjera (često i redovito pranje ruku, maska na lice, respiratorna higijena i socijalna distanca) u svakodnevnom životu, neovisno o aktualnim epidemiološkim mjerama.

 

 

Prof. dr. sc. Ivan Puljiz, dr. med., specijalist infektolog, predstojnik Klinike za infektivne bolesti Fran Mihaljević, predsjednik Povjerenstva za primjenu lijekova u liječenju i profilaksi COVID-19 uključujući antivirusne i imunomodulacijske lijekove, u skladu s postojećim znanstvenim dokazima i preporukama međunarodnih relevantnih institucija pri Ministarstvu zdravstva RH

 

 

Na koji način infekcija COVID-19 može utjecati na skupinu bolesnika koji su imunokompromitirani, a s kojima se susrećete u Vašoj radnoj svakodnevici?

Imunokompromitirani bolesnici imaju veći rizik za stjecanje COVID-19, veću stopu hospitalizacije, izloženi su povećanom riziku razvoja teških oblika bolesti koji nerijetko zahtijevaju liječenje u jedinici intenzivne skrbi te imaju veću stopu smrtnosti. Uz to, imunokompromitirani pacijenti mogu duže vrijeme biti nosioci SARS-Co-2 i na taj način dovesti do razvoja novih mutacija virusa odnosno do rizika širenja infekcije u svoju okolicu.

 

Što najaktualnije suvremene globalne smjernice u Vašoj struci preporučuju kada je riječ o sprječavanju komplikacija infekcije SARS-CoV-2 na Vaše pacijente?

Praktički prema svim svjetskim smjernicama u sprječavanju komplikacija COVID-19 imunokompromitiranih bolesnika na prvom mjestu je cijepljenje. U slučaju razvoja blagog do srednje teškog oblika bolesti prema Smjernicama MIinistarstva zdravstva RH preporuča se peroralna kombinacija nirmatrelvira i ritonavira kroz pet dana, što je prije moguće, a unutar pet dana od prvih simptoma bolesti. Alternativna opcija je remdesivir intravenski tijekom 3 dana, što prije, a unutar sedam dana od prvih simptoma bolesti. Prema smjernicama nekih zemalja, daljnja mogućnost je jednokratno intravensko davanje monoklonskog protutijela bebtelovimab unutar sedam dana, odnosno molnupiravira peroralno tijekom pet dana unutar pet dana od prvih simptoma bolesti. Postoje i preporuke za davanje rekonvalescentne plazme za simptomatske imunokompromitirane pacijente ukoliko nisu dostupni prethodno navedeni lijekovi, ali su rezultati proturječni.

 

 

Prof. dr. sc. Ivan Puljiz, dr. med., specijalist infektolog, predstojnik Klinike za infektivne bolesti Fran Mihaljević, predsjednik Povjerenstva za primjenu lijekova u liječenju i profilaksi COVID-19 uključujući antivirusne i imunomodulacijske lijekove, u skladu s postojećim znanstvenim dokazima i preporukama međunarodnih relevantnih institucija pri Ministarstvu zdravstva RH

 

 

Kakve su preporuke unutar Vaše profesije (subspecijalizacije) kada je riječ o cijepljenju i preekspozicijskoj profilaksi (protiv COVID-19) Vaših imunokompromitiranih bolesnika i koliko Hrvatska u tom pogledu prati smjernice međunarodnih stručnih društava?

Cijepljenje ostaje najvažnija profilaktička mjera protiv stjecanja infekcije SARS-CoV-2, odnosno razvoja težeg oblika COVID19. Pre-ekspozicijska profilaksa kombinacijom monoklonskih protutijela tixagevimab i cilgavimab se preporuča u osoba >12 godina (TM >40 kg) koji su zbog medicinskog stanja ili imunosupresivne terapije umjereno do teško imunokompromitirani. Navedena preporuka bilježi se u većini vodećih svjetskih međunarodnih stručnih društava.