Special Policy Report “PRVACI ZDRAVSTVENE PISMENOSTI” – Prim. dr. sc. Marija Bubaš: „Pitanje zdravstvene pismenosti je ogromno i važno; nadilazi granice zdravstva i zadire u obrazovanje cijele populacije“
ovodom obilježavanja 95. godina od osnutka Škole narodnog zdravlja dr. Andrija Štampar Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, iznimna nam je čast predstaviti Vam posebni Special Policy Report „PRVACI ZDRAVSTVENE PISMENOSTI“ nadahnut globalnom inicijativom „Health Literacy Champions“ koju je pokrenula Kristine Sørensen i Global Health Literacy Academy koju snažno podržavamo.
Općenito, pitanje zdravstvene pismenosti važno je za pacijente, profesionalce, pružatelje usluga, zdravstvene osiguravatelje i političare. Odgovornost je svih da osiguraju zdravstveno pismene putove (tzv. health literate pathways) u borbi protiv bolesti.
Slijedom navedenog, Health Hub kao jedinstveni think tank u regiji za zdravstvo i zdravstvenu industriju, kreirao je prigodnu publikaciju i Special Policy Report „PRVACI ZDRAVSTVENE PISMENOSTI“ uz brojne stručnjake – prvake zdravstvene pismenosti, predstavnike zdravstvene administracije, globalnih i nacionalnih javnozdravstvenih čelnika i lidera, predstavnike pacijenata i zdravstvene industrije.
Zahvaljujemo svim dionicima ovog Special Policy Reporta, nadajući se da će ovo zajedništvo, na krilima odabranih najboljih praksi i znanstveno-kliničkih lidera, iznjedriti neke nove ideje i suradnje u nadolazećoj zdravstvenoj reformi koja uvelike stavlja naglasak na zdravstvenu pismenost građana!
Svoj doprinos Special Policy Reportu dala je prim. dr. sc. Marija Bubaš, dr. med., državna tajnica u Ministarstvu zdravstva s respektabilnim iskustvom u javnozdravstvenom prosvjećivanju građana.
prim. dr. sc. Marija Bubaš, dr. med., državna tajnica u Ministarstvu zdravstva
Koliko je važna zdravstvena pismenost za zdravstvenu administraciju i reformu zdravstva, a u konačnici i za same građane?
Usudila bih se reći da je zdravstvena pismenost prediktor zdravlja svakog pojedinca, ali i cijele populacije. Iako koncept zdravstvene pismenosti postoji zadnja dva desetljeća, tek odnedavno je više aktualiziran kako kod nas tako i na europskoj razini. Činjenica je da bilježimo rastući trend mnogih kroničnih nezaraznih bolesti u populaciji i njima pripadajućih troškova zdravstvene zaštite. Upravo ti podaci još više naglašavaju potrebu da svatko od nas započne voditi veću brigu o svom zdravlju, i tako preuzme aktivnu ulogu u brizi oko svog zdravlja i na taj način preuzme odgovornost u upravljanju vlastitim zdravljem. Naime, i postojeći znanstveni dokazi sugeriraju kako je to jedan od najperspektivnijih i najisplativijih pristupa za prevladavanje izazova povezanih s učinkovitijim rješavanjem pitanja kroničnih nezaraznih bolesti. U kontekstu reforme koja je podijeljena na tri područja organizacijsko, kadrovsko i financijsko nama je u fokusu i pacijent i održiv zdravstveni sustav, a to uključuje učinkovitije korištenje zdravstvenih usluga.
Moramo biti svjesni da neadekvatna zdravstvena pismenost pacijenata rezultira poteškoćama u razumijevanju zdravstvenih informacija, ograničava mogućnost da ispravno shvate tijek bolesti, dijagnostike, liječenja i rehabilitacije te je uzrok i loše adherencije, odnosno slabijeg pridržavanja savjeta važnih za liječenje, od važnosti redovitog uzimanja propisanih lijekova na dalje. To dodatno doprinosi neučinkovitosti propisane terapije, lošijim ishodima liječenja i zdravlju koje je lošije od očekivanog obzirom na pruženu zdravstvenu skrb. Zbog toga, ovisno o kojoj se bolesti radi, nedostatna zdravstvena pismenost može dovesti do većeg rizika od komplikacija bolesti a u nekim situacijama i rizik od smrtnog ishoda postaje veći. Obzirom na utjecaj nedostatne zdravstvene pismenosti na ishode liječenja, moramo biti svjesni da ona zapravo doprinosi neučinkovitom korištenju zdravstvene skrbi, što posljedično doprinosi porastu troškova liječenja. Na kraju, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, zdravstvena pismenost je bolji pokazatelj zdravstvenog stanja nego što su to visina prihoda ili stupanj obrazovanja i zato sam na početku rekla da je zdravstvena pismenost prediktor zdravlja pojedinca ali ujedno daje dobru sliku o adherenciji, ishodima liječenja i kvaliteti iskorištenosti dostupnih resursa zdravstvenog sustava.
Koje su aktivnosti kojima vizionarski radite na poboljšanju zdravstvene pismenosti u Hrvatskoj?
Najprije moram reći da riječ vizionarski danas kao pridjev ne pripada radu na poboljšanju zdravstvene pismenosti. U ovom području vizionar je bio dr. Andrija Štampar. Vidite, veliku težinu ima kada se znanje i iskustvo pretoči u 10 postulata i onda te pisane riječi postanu pravila koja vrijede gotovo 100 godina. U 2026. godini mi ćemo obilježiti 100-tu obljetnicu deset Štamparovih pravila koja generacijama uče svi studenti medicine i, evo nas, opet govorimo o zdravstvenoj pismenosti. Kako je to moguće? Čini mi se da odgovor leži u međuresornoj suradnji jer pitanje zdravstvene pismenosti je ogromno i nadilazi granice resora zdravstva a zadire u obrazovanje cijele populacije, što znači da samo u suradnji sa svim komplementarnim područjima možemo očekivati pomake na bolje. Drugim riječima, za poboljšanje populacijske zdravstvene pismenosti moramo svi zajedno raditi obuhvativši obrazovne ustanove od vrtića nadalje, sve do pružanja kvalitetnih informacija na provjerenim izvorima za osobe odrasle dobi. Moramo uključiti razne dionike u tom procesu jer su se u međuvremenu promijenili i komunikacijski kanali i proširila se lepeza raznih sredstava komunikacije pa je ključna činjenica da su razne informacije postale dostupne na razne načine, a niti su ponekad izvori informacija provjereni i pouzdani niti su informacije valjane. Naš je posao da educiramo generacije koje će znati ispravno procijeniti pouzdanost izvora i same informacije. Kako riješiti pitanje (ne)povjerenja u službene informacije, službene stranice naših ustanova, to je danas jedan od naših najvećih izazova. Ova zdravstvena administracija čiji sam član uhvatila se ukoštac s različitim segmentima zdravstva, a time i s jačanjem zdravstvene pismenosti. U Hrvatskoj već postoje nacionalni preventivni programi u koje će se dodatno ugraditi jačanje zdravstvene pismenosti. Osim toga, zdravstvena pismenost može se poboljšati i samim odlaskom kod liječnika ako pritom liječnik pomogne svome pacijentu razumjeti njegovo zdravstveno stanje. Također, poznato je da je educirati ipak lakše najmlađe članove zajednice, stoga je važna i promocija i integracija zdravstvene pismenosti u obrazovni sustav.
Trudim se biti odlučna u svemu što radim i moj osnovni moto je u ovom poslu napraviti iskorake koji će pomoći poboljšanju zdravstvene slike naše nacije. Nije to lako, puno je faktora koji se moraju promijeniti, ponajprije način razmišljanja te sustavi vrijednosti vezani za brigu o zdravlju, stoga je potrebno daljnje pomicanje granica te uklanjanje tabua sa tema vezanih uz zdravlje.
Koliko je u Vašem području rada važno pomicati granice zdravstvene pismenosti?
I sama sam tijekom svoga rada s pacijentima primijetila kako se neki ljudi teško snalaze u zdravstvenom sustavu te često nisu najbolje upoznati ne samo sa stanjem vlastitog zdravlja, nego kome se uopće obratiti kako bi se pravilno i pravovremeno zbrinuli.
Kao liječnica prvenstveno podržavam prijedloge za unaprjeđenje zdravstvene pismenosti ne samo u Hrvatskoj nego i drugdje u svijetu kao što su primjerice integriranje zdravstvene pismenosti u zdravstvenu politiku, uvođenje zdravstvene pismenosti u obrazovni sustav, podizanje svijesti o izvorima točnih informacija s ciljem borbe protiv dezinformacija na internetu i slično. Potreba za kontinuiranim promicanjem zdravstvene pismenosti naročito se pokazala važnom u ovoj epidemiji koja je, u tom smislu zahvatila nespremne, i Hrvatsku, ali i ostatak svijeta. Procjenjuje se, da je i u zemljama sa visoko obrazovanim stanovništvom zdravstvena pismenost na nižoj razini kod 20% ispitanika s time da je posebno u migrantskim populacijama ona iznimno niska. I zato je važno izaći iz granica formalnosti i koristi svaku priliku za edukaciju.
Koliko zdravstvena pismenost može imati utjecaja na ishode liječenja ili prevenciju?
Osobe s niskom razinom zdravstvene pismenosti češće neispravno uzimaju lijekove, češće odlaze kod liječnika, vlastito zdravlje procjenjuju lošijim i rjeđe koriste preventivne mjere zaštite, češće i duže borave u bolnici, rjeđe koriste preventivne preglede a znamo da upravo sve to rezultira lošim zdravstvenim ishodima, a oni pak povećavaju troškove zdravstvenog sistema. Dakle, sve je u međusobnoj interakciji i zato su preventiva i edukacija jedne od ključnih javnozdravstvenih mjera.
prim. dr. sc. Marija Bubaš, dr. med., državna tajnica u Ministarstvu zdravstva
Koja je Vaša vizija zdravstvene pismenosti za budućnost obzirom na nove tehnologije?
Zdravstvena pismenost je tema kojom će se na razini Europske unije države članice tek početi intenzivnije baviti, jer se očekuje da će se tako poboljšati kvaliteta života i smanjiti nejednakosti. Čini mi se dobrom opcijom ne samo spoznavati prosječno stanje zdravstvene pismenosti u populaciji već spoznati ključne dionike u populaciji i obratiti se njima da pomognu u svojim sredinama podizati razinu zdravstvene pismenosti. Biti ću slikovita, znamo da je u Norveškoj bolja zdravstvena pismenost od prosjeka upravo kod osoba ženskog spola, srednje životne dobi, i srednje stručne spreme. Dakle, da smo u Norveškoj to bi bila ciljana skupina osoba kojoj bismo se trebali obratiti porukama koje će ona znati protumačiti i prenijeti svojim ukućanima, ostalim članovima obitelji ili svojim bližnjim u zajednici. To je jedan od primjera koji možemo učiniti i u Hrvatskoj.
Naime, kod podizanja svijesti o zdravlju i poboljšavanju zdravstvene pismenosti populacije ne možemo sve sami, trebaju nam partneri u zdravstvenom sustavu, u obrazovnoj i znanstvenoj zajednici, ali i u općoj populaciji. Trebamo ciljane korisnike sustava zdravstva koji će svojim vještinama pomagati drugima u zajednici da poboljšavaju svoje vještine.
Ako tome dodamo činjenicu da su moderna medicina i pametni lijekovi jako skupi, logični je zaključak: preventiva, preventiva i preventiva. To uključuje i jačanje zdravstvene pismenosti i to je jedno od područja na koje ćemo staviti težište. Potrebna je daljnja edukacija populacije, ali i zdravstvenih profesionalaca. Ljudska je karakteristika uljuljkati se dok nam je dobro i ne mislimo ponekad dugoročno o primarnom, a to je zdravlje, i u tom kontekstu naglasila bih naš zdravstveni moto: Zdravlje je prvo.
Special Policy Report „PRVACI ZDRAVSTVENE PISMENOSTI“
