Special Policy Report “PAMETNO sa šećernom bolesti!”- Tereza Šarić: “Nove tehnologije poboljšavaju aktivnosti unutar zdravstvenog sustava, motivaciju i znanje bolesnika, a time i ishode liječenja”
okviru Health Hub-ovog Special Policy Reporta „PAMETNO“ sa šećernom bolesti – Tehnologije koje mijenjaju život i zdravstvene sustave“ želimo otvoriti dijalog o potrebi učenja i usvajanja medicinskih tehnologija u dijabetičkoj skrbi na temelju najboljih globalnih praksi te konstruktivno ukazati kako iskoristiti potencijal i prednosti inovativnih medicinskih tehnologija za kreiranje „pametnih“, data-driven zdravstvenih politika koje vode ka boljim ishodima šećerne bolesti za pacijenta i zdravstveni sustav.
Šećerna bolest je dugotrajno, kronično stanje s visokom prevalencijom u društvu i sa složenom slikom zdravstvenih komplikacija koje osobe oboljele od šećerne bolesti mogu razviti. Stoga vlade i zdravstvena administracija diljem svijeta moraju donijeti odluke o dugoročnom ulaganju u resurse za prevenciju, dijagnostiku i liječenje šećerne bolesti. O tome smo iz perspektive value based healthcare-a razgovarali s dr. Terezom Šarić (Promeritus savjetovanje), konzultanticom za farmakoekonomiku i ekonomiku zdravstva s velikim iskustvom na području dijabetičke skrbi.
dr. Tereza Šarić (Promeritus savjetovanje), konzultantica za farmakoekonomiku i ekonomiku zdravstva s velikim iskustvom na području dijabetičke skrbi
Koliko je u Hrvatskoj dovoljno iskorišten potencijal primjene modernih tehnologija u skrbi šećerne bolesti, počevši od najjednostavnijih uređaja za samokontrolu do onih i složenih kao što su uređaji za kontinuirano mjerenje glukoze kojima korisnik upravlja uz pomoć mobilnih aplikacija i inzulinske pumpe?
Analiza dostupnih podataka govori o vrlo lošoj zastupljenosti samokontrole u osoba sa šećernom bolesti u Republici Hrvatskoj. To se posebice odnosi na osobe s tipom 2 bolesti i evidentno je da se vrlo nizak broj korisnika smanjuje svake godine, odnosno već dugo godina ne prati porast broja oboljelih. Djelomično je na pad potrošnje utjecala i odluka HZZO da smanji dozvoljene količine trakica za mjerenje glukoze u krvi uređajem na 50 komada godišnje za skupinu osoba s tipom 2 bolesti koje se liječe oralnim i drugim neinzulinskim antihiperglikemicima. Međutim, ovaj podatak upućuje na činjenicu da je sudjelovanje pacijenata u postizanju i praćenju ciljeva dobre metaboličke regulacije vrlo oskudno.
Uz ove podatke, znamo da nova tehnološka rješenja za samokontrolu, koja bi bila primjerena za osobe koje se liječe intenziviranom terapijom inzulinom, nisu dostupna za sve osobe sa šećernom bolesti.
Ipak, moramo priznati da svjedočimo i određenim pozitivnim promjenama, a one se odnose na širu dostupnosti inzulinskih pumpi kao i na stalno povećanje korisnika uređaja za kontinuirano mjerenje glukoze unutar skupine oboljelih s tipom 1 bolesti.
Je li dovoljno razvijena svijest o vrijednosti podataka koji se prikupljaju primjenom modernih tehnologija i kakav utjecaj oni mogu imati na skrb osoba sa šećernom bolesti?
Nacionalni registar osoba sa šećernom bolešću osnovan je 2000. godine s ciljem unapređenja zdravstvene zaštite osoba sa šećernom bolešću, utvrđivanja prevalencije i incidencije šećerne bolesti i njenih akutnih i kroničnih komplikacija, praćenja morbiditeta i mortaliteta, te osnovnih kliničkih pokazatelja na nacionalnoj razini. U prikupljanju podataka o broju oboljelih kao i o kvaliteti skrbi osoba sa šećernom bolesti registar analizira sve dostupne baze podataka, podatke panela za šećernu bolest na primarnoj razini zdravstvene zaštite te evidenciju hospitalizacija, rehabilitacija i dnevnih bolnica. Unatoč svim naporima u prikupljanju podataka, podaci o kvaliteti skrbi osoba sa šećernom bolesti i dalje su oskudni. U 2021. godini pristigle prijave za neke od indikatora praćenja za 60.364 pacijenata, a to predstavlja svega 18% onih koji se nalaze u registru. Međutim, dodatni problem predstavlja činjenica da za one osobe gdje postoje podaci, oni se češće odnose na lipidne parametre, vrijednosti krvnog tlaka i indeksa tjelesne mase. Udio pacijenata za koje imamo podatak o vrijednostima HbA1c u posljednjih 12 mjeseci je u prosjeku niži od ukupnog broja prijava indikatora praćenja pa tako u 2021. godini imamo podatak o vrijednosti HbA1c za ukupno 15% onih koji se nalaze u registru.
Uz ove ograničene podatke o kvaliteti skrbi činjenica je da veliki broj bolesnika ne postiže ciljne vrijednosti najznačajnijih metaboličkih pokazatelja, rizičnih čimbenika za razvoj kasnih komplikacija bolesti. Zadovoljavajuće vrijednosti HbA1c ima samo 32,45% bolesnika, nešto veći broj ih ima zadovoljavajuće vrijednosti krvnog tlaka (45,82%), a zadovoljavajuće vrijednosti kolesterola prisutne su u svega 33,6% bolesnika. Debljina (BMI >30) je prisutna u 46,9% bolesnika, a ukupno onih s prekomjernom tjelesnom težinom i pretilih ima 85,1%.
Imajući u vidu sve navedeno, jasno je da rezultati samokontrole glikemije koje omogućava moderna tehnologija mogu, osim što služe za prilagodbu terapijske sheme, biti i dobra nadopuna određivanju vrijednosti HbA1c kao dugoročnijem pokazatelju reguliranosti glikemije i važnom prediktoru razvoja komplikacija bolesti.
dr. Tereza Šarić (Promeritus savjetovanje), konzultantica za farmakoekonomiku i ekonomiku zdravstva s velikim iskustvom na području dijabetičke skrbi
Osobe sa šećernom bolesti tipa 1 već imaju dostupnost takvim suvremenim tehnologijama poput senzora na kontinuirano mjerenje glukoze, no osobe sa šećernom bolesti tipa 2 (na inzulinu) primjerice još uvijek nemaju dostupnost takvim suvremenim tehnologijama putem zdravstvenog osiguranja. Da li bi „pametna“ dijabetička skrb trebala omogućiti bolji nadzor bolesti uz kontinuirano praćenje ovakvih pacijenata i bolji uvid u njihovo stanje, a samim time i bolju kontrolu bolesti i izbjegavanje komplikacija?
Svrha provođenja samokontrole glikemije jest pomoć u postizanju dobre metaboličke regulacije, te posljedično ima utjecaj na razvoj akutnih i kroničnih komplikacija šećerne bolesti i kvalitetu života oboljelih. Podatak o vrijednosti koncentracije glukoze u krvi nužna je za osobe koje se liječe inzulinom, posebice one na intenziviranoj inzulinskoj terapiji, kako bi odredili prikladnu dozu inzulina u različitim dijelovima dana. Bolesnici prilagođavaju količinu inzulina prema koncentraciji glukoze u krvi. Često provođenje samokontrole naročito je važno za održavanje glikemije u uskim zadanim granicama. Brojna klinička istraživanja koja su uključila inzulinom liječene bolesnike pokazala su korist od intenzivne glikemijske kontrole i, dapače, uključila samokontrolu u sastavni dio učinkovite terapijske sheme. Samokontrola glikemije osigurava oboljelom evaluaciju vlastitog odgovora na terapiju i pokazuje jesu li postignuti zadani glikemijski ciljevi. Prema sada već brojnim studijama i prikupljenim podacima iz registara korištenje CGM uređaja unaprjeđuje metaboličku kontrolu šećerne bolesti što je vidljivo prema smanjenju vrijednosti HbA1c, smanjenju broja i duljini trajanja hipoglikemija te povećanju vremena provedenog unutar ciljnih vrijednosti glikemije. Pri tome, osobe koje teško postižu regulaciju glikemije i imaju veće početne vrijednosti HbA1c najuspješnije postižu ove ishode. Stoga i najnovije smjernice daju preporuku prema kojoj je samokontrola glikemije primjenom sustava za kontinuirano mjerenje glukoze sastavni dio učinkovite terapije pacijenata koji uzimaju inzulin i preporuča se njeno redovito provođenje. Objavljene su brojne farmakoekonomske analize koje ukazuju na isplativost primjene ovakvih sustava u odnosu na primjenu postojećih pomagala za samokontrolu. One su bile poticaj osiguravateljima u većini europskih zemalja za uvođenje FreeStyle Libre sustava na listu pomagala.
dr. Tereza Šarić (Promeritus savjetovanje), konzultantica za farmakoekonomiku i ekonomiku zdravstva s velikim iskustvom na području dijabetičke skrbi
Koliko je važno da zdravstveni sustav (struka i administracija) potiču digitalnu zdravstvenu pismenosti oboljelih od šećerne bolesti?
Šećerna bolest u Hrvatskoj značajno financijski opterećuje zdravstveni sustav. Veliki broj oboljelih te tijek bolesti obilježen razvojem kroničnih komplikacija razlogom su velikog opterećenja zdravstvenog proračuna neposrednim i posrednim troškovima bolesti. U 2016. godini ukupan trošak liječenja šećerne bolesti tipa 2 iznosi 4,6 milijardi kuna što čini 19,8% proračuna HZZO-a. Troškovi liječenja komplikacija bolesti zastupljeni su u najvećem udjelu (88,1%), a troškovi koji se odnose na osnovno liječenje oboljelih na svim razinama zdravstvene zaštite čine 1,3% ukupnih troškova liječenja uz dodatni dio sredstava za lijekove za liječenje šećerne bolesti (8,1%) i pomagala (2,5%). Danas sa sigurnošću znamo da je postizanje dobre glikemijske kontrole i ranija primjena intenziviranog liječenja isplativa jer takvo liječenje donosi uštede u svakoj od kroničnih komplikacija. Uz to, postiže se bolja kvaliteta života jer oboljeli žive dulje bez razvijenih komplikacija. Važnost informacijskih tehnologija u skrbi za oboljele pokazana je u analizi financijskih i kliničkih aspekata implementiranja sustava informacijskih tehnologija u kontroli šećerne bolesti. Rezultati pokazuju da informacijske tehnologije pridonose financijskim uštedama, ali i ne manje bitno, poboljšavaju zdravstvenu zaštitu oboljelih te sprečavaju nastanak komplikacija.
Koja je vrijednost podatkovne znanosti u dijabetičkoj skrbi i postoji li mogućnost digitalne transformacije moderne dijabetičke skrbi među zdravstvenim stručnjacima?
Obilje podataka koje tijekom dana prikupljaju sustavi za kontinuirano mjerenje glukoze moguće je razmjenjivati između pacijenta i liječnika pomoću LibreView cloud platforme. Prikupljeni podaci se tamo automatski analiziraju i prikazuju u zadanom obrascu. Ova detaljna slika glikemijske kontrole omogućava pacijentu i kliničaru poboljšano razumijevanje bolesti, uključujući i razumijevanje načina na koji tijelo reagira unošenjem pojedine hrane, vježbanjem i primjenom lijekova. Time se podupiru promjene načina života koje su potrebne za poboljšanje kontrole bolesti i ishoda u bolesnika te se omogućava pacijentima i njihovim liječnicima da donose racionalne odluke o liječenju.
Uz stalne probleme pretežito obavljanja administrativnih usluga u djelatnostima primarne zdravstvene zaštite i ograničenu dostupnost liječnika specijalista na sekundarnoj i terecijarnoj zdravstvene zaštite onemogućeno je učinkovito zbrinjavanje šećerne bolesti i kvalitetna prevencija njenih komplikacija. Uz to je COVID epidemija imala snažan negativan učinak na skrb osoba sa šećernom bolešću u Republici Hrvatskoj.
Imajući u vidu sve izazove koje valja premostiti s ciljem postizanja učinkovitije skrbi osoba sa šećernom bolesti u nas, moderna tehnologija i mogućnosti koje ona donosi daju nadu da će to biti moguće. Ne samo da mogu utjecati na poboljšanje aktivnosti unutar zdravstvenog sustava kako bi bolest bila uspješnije liječena, nego mogu poboljšati motivaciju oboljelih i njihovo poznavanje svih rizika koje bolest donosi.
