d

The Point Newsletter

Sed ut perspiciatis unde omnis iste natus error.

Follow Point

Begin typing your search above and press return to search. Press Esc to cancel.

Nedavno objavljeno istraživanje ispitalo utjecaj COVID-19 na bolničku skrb (in-patient) u Hrvatskoj

P

 

andemija COVID-19 utjecala je na bolničku zdravstvenu skrb, obzirom da su se bolnice morale nositi s iznimno zaraznim koronavirusom, dok su istovremeno nastavile ispunjavati kontinuirane potrebe za zdravstvenim uslugama unutar lokalnih zajednica. Istraživanje autorice Karoline Kalanj i suradnika koje je nedavno objavljeno, ispitalo je izravni utjecaj COVID-19 na pružanje bolničke skrbi i bolničke prijeme u Hrvatskoj (inpatient care).

Prenosimo Vam citirane dijelove iz ovog objavljenog rada: Kalanj K. et al., https://doi.org/10.3389/fpubh.2021.720948

Health Hub uredništvo nadodaje kako uz ovo vrijedno istraživanje treba istaknuti i činjenicu da bi stvarna slika utjecaja COVID-19 na broj bolničkih intervencija uključivala i dodatni broj pacijenata koji nije bio obuhvaćen ovim istraživanjem, a pritom se npr. misli na pacijente koji nisu stacionarno boravili u bolnici nego su imali tzv. outpatient bolničku skrb (primjerice poput jednodnevnog izdavanja terapije onkološkim bolesnicima ili biološka terapija za reumatološke bolesnike i sl.).

 

 

 

Broj bolničkih prijema u hrvatskim bolnicama (prema dijagnostičko-terapijskim skupinama / DTS) smanjen je za 112.000 (21%) tijekom razdoblja istraživanja unatoč dodatnih 20.609 hospitalizacija povezanih s COVID-19 prema podacima HZJZ-a. Početni pad prijema dogodio se u travnju 2020., ubrzo nakon što je Svjetska zdravstvena organizacija COVID-19 proglasila pandemijom. U tom razdoblju Hrvatska se susrela s padom od 51% prijema u bolnicama, što je trend zamijećen i u drugim zemljama (u različitim postotcima), te je vidljiv u brojnim specijalističkim područjima i posjetama hitnoj službi.

Do smanjenja broja bolničkih intervencija prema uvidu u dijagnostičko-terapijske skupine došlo je u DTS-ovima vezanim za karcinom, moždane udare, veće torakalne zahvate, te zatajenja srca i bubrega. Istovremeno s ovim smanjenjem došlo je do povećanja od 37% (IRR 1,39, p <0,0001) u slučaju aktivnosti u šest skupina DTS-a povezanih s COVID-19.

Redovito i često objavljivanje podataka o intervencijama unutar DTS-ova pruža mogućnosti za pravovremeno donošenje odluka u odgovoru na aktualne krizne i hitne situacije poput COVID-19. Štoviše, dubinska analiza skupa podataka unutar DTS skupina može pružiti uvid u obrasce korištenja sustava, epidemiologiju i ishode liječenja / skrbi, uključujući i stope mortaliteta.

 

 

 

Premda se čini da je Hrvatska relativno dobro reagirala na COVID-19 krizu, ima prostora za poboljšanje. Jedna pouka koju Hrvatska može izvući iz ovog iskustva jest potreba za razvojem strategija i procesa pri čemu odgovor na pandemiju ne mora nužno biti na teret ostalih i jednako važnih potreba zdravstvene zaštite unutar zajednice.

Strategija bi trebala uključivati ​​procjenu posljedica po zdravlje stanovništva ukoliko se resursi premještaju s jedne potrebe zdravstvene skrbi prema drugoj. Za bolnice bi to značilo da se njihov odgovor na pandemiju postupno prilagođava u skladu sa stvarnim kliničkim potrebama te organizira oko specijalističkih skupina s ciljem minimiziranja disrupcije u pružanju ostalih zdravstvenih usluga. Ovaj pristup, međutim, zahtijevao bi od bolnica veću fleksibilnost u sposobnosti reagiranja na promjenjive uvjete te da se predstave kao sigurno okruženje za pacijente i u vrijeme pandemije.

 

Preporuka istraživačkog tima je uložiti multidisciplinarne napore u procjenu postupaka reagiranja na krizne  izazove kao što je COVID-19, s ciljem smanjenja njihovog utjecaja na druge, jednako važne potrebe zdravstvene zaštite zajednice.

 

Povrh toga, veća primjena telemedicine poboljšala bi dostupnost zdravstvenoj  skrbi u vrijeme kada su na snazi ​​mjere distanciranja, a dobro ciljana informativna kampanja educirala bi javnost o štetnim posljedicama odgode / netraženja zdravstvene skrbi.

Smanjenje bolničkog prijema i stacionarnih bolničkih aktivnosti tijekom 2020. može se pripisati brojnim čimbenicima, poput lockdown-a i karantene, reorganizacije bolničkih operacija, racionalizacije zdravstvenog kadra, te oklijevanja građana da zatraže bolničku skrb.

Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se ispitale posljedice disrupcije bolničke skrbi u Hrvatskoj. 

 

 

 

TEKST JE PREVEDEN S REFERENCE:
Kalanj K. et al. The Impact of COVID-19 on Hospital Admissions in Croatia, Front. Public Health, 09 September 2021.
 https://doi.org/10.3389/fpubh.2021.720948
https://www.frontiersin.org/articles/10.3389/fpubh.2021.720948/full?fbclid=IwAR3NJ4iw3wxH1LcZzWvdnp7NC5QJCUdTyDoim6_Xy0TV2JicxENjAOFP7p4