Movember & “Riješimo muški problem”- dr. Maja Drežnjak Madunić: “Vaše zdravlje je vaša super moć, koristite je mudro!“
ak prostate je vodeći rak „ubojica“ koji odnosi živote muškaraca u sjevernoj i zapadnoj Europi, a ujedno je najčešći rak kod muškaraca u Europi sa značajnim posljedicama na zdravstvene sustave. Svake godine oko 450 000 muškaraca u Europi oboli od raka prostate. Zakašnjela dijagnoza može dovesti do viših stadija metastatske bolesti, što utječe na visoku stopu smrtnosti i dugotrajan negativni utjecaj na kvalitetu života. Uz zdravstvenu struku i uvažavanje potreba pacijenata, Europska komisija je kroz niz inicijativa prepoznala rak prostate kao jedan od političkih prioriteta, uvažavajući inovacije od razine probira i ranog otkrivanja sve do liječenja i kvalitete života. Europski plan protiv raka i najnovije europske smjernice za screening raka uključili su i problematiku raka prostate, s naglaskom na smanjenje nejednakosti u otkrivanju i liječenju među državama članicama EU.
Kako Health Hub kao think tank promiče dijeljenje najboljih europskih praksi, a uzevši u obzir mjesec studeni (November) kao mjesec svjesnosti o raku prostate, pokrećemo javnozdravstveno – edukativni projekt koji doslovno i metaforički govori o potrebi odlučnih akcija i konkretnog suočavanja sa svim postojećim barijerama u dijagnostici i liječenju raka prostate kao vodećeg europskog „muškog problema“. Vodeći računa o perspektivi pacijenata i njihovom putu kroz sustav, perspektivi (javno)zdravstvene profesije da osiguraju skrb sukladno najsuvremenijim globalnim smjernicama te perspektivi zdravstvene administracije i donositelja odluka, inicijativom „RIJEŠIMO MUŠKI PROBLEM!“ želimo integrirano pristupiti osvještavanju problema i što bržem i konkretnijem prijedlogu rješenja na dobrobit spašavanja života, boljih ishoda liječenja i što kvalitetnijeg života preživjelih od raka prostate u Hrvatskoj.
Serija članaka uključuje pregled zdravstvenih politika na razini EU i Hrvatske, te nekoliko intervjua zdravstvenih stručnjaka koji će pokriti teme vezane uz rak prostate, od neispunjenih potreba pacijenata do puta pacijenta, dostupnosti dijagnostike i terapije te trendovima u skrbi koji su na horizontu.
Movember je mjesec muškog zdravlja ili javnozdravstvena akcija pokrenuta 2004. godine, kojom se muškarce diljem svijeta poziva da puštanjem brkova kroz mjesec studeni sudjeluju u globalnom pokretu skretanja pozornosti na važnost preventivnog urološkog pregleda za svakog muškarca bez obzira na njegovu životnu dob.
U okviru javnozdravstveno-edukativne inicijative Health Hub-a „Riješimo muški problem!“ koja se provodi kao podrška Movember-u i prioritizaciji teme raka prostate, dr. Maja Drežnjak Madunić, spec. radioterapije i onkologije sa Zavoda za onkologiju KBC Osijek s nama je podijelila važne poruke o probiru, ranom otkrivanju i suvremenom liječenju ovog „muškog“ problema, naglašavajući svim muškarcima: „Vaše zdravlje je vaša super moć, koristite je mudro!“
dr. Maja Drežnjak Madunić, spec. radioterapije i onkologije sa Zavoda za onkologiju KBC Osijek
Movember je pokret obilježavanja studenog kao mjeseca zaštite zdravlja muškaraca. Fokus je na zdravstvenim problemima koji pogađaju muškarce, među kojima je i rak prostate. Možete li nam nešto reći o epidemiologiji i pojavnosti raka prostate u Hrvatskoj i svijetu?
Movember je mjesec muškog zdravlja ili javnozdravstvena akcija pokrenuta 2004. godine, kojom se muškarce diljem svijeta poziva da puštanjem brkova kroz mjesec studeni sudjeluju u globalnom pokretu skretanja pozornosti na važnost preventivnog urološkog pregleda za svakog muškarca bez obzira na njegovu životnu dob. Prema podatcima iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, karcinom prostate je najčešći tumor kod muškaraca u Hrvatskoj, te čini 19 % svih karcinoma, što je značajan zdravstveni problem. Učestalost ove bolesti snažno je povezana s promjenama u medicinskoj praksi i povećanom upotrebom PSA. Nakon 50. godine života incidencija naglo raste, a pik pojavnosti je dob od 70 do 74 godine. Prosječna dob u trenutku dijagnosticiranja je 66 godina. U 2020. godini rak prostate ostaje treći najčešći tumor nakon raka pluća i debelog crijeva, a drugi po smrtnosti nakon raka pluća.
To je najčešće otkriveni rak u više od 50% zemalja u svijetu. Sjeverna i Zapadna Europa, Karibi, Australija/Novi Zeland, Sjeverna Amerika i Južna Afrika su regije s najvećim brojem slučajeva raka prostate, dok Azija i Sjeverna Afrika imaju najnižu incidenciju. Međutim, u Japanu i Singapuru se bilježi rast broja slučajeva raka prostate, unatoč niskoj stopi incidencije i minimalnom testiranju na PSA. Mnoga su istraživanja pokazala da je incidencija raka prostate najveća kod Afroamerikanaca. Rak prostate ostaje najčešće otkriveni karcinom kod muškaraca u SAD-u, dok je stopa smrtnosti u blagom opadanju u usporedbi s posljednjih nekoliko godina. Karibi imaju jednu od najviših stopa incidencije raka prostate u svijetu, dok stope incidencije u Trinidadu i Tobagu dosežu najviše vrijednosti. Među zemljama Srednje Amerike, Kostarika prednjači s najvišom stopom incidencije, dok je po smrtnosti na četvrtom mjestu. Prema najnovijim dostupnim podacima, rak prostate je najčešći oblik raka dijagnosticiran kod muškaraca u Velikoj Britaniji, posebno među muškarcima u dobi iznad 45 godina.
Photo by Freepik
Od raka prostate, najčešćeg novodijagnosticiranog raka muškaraca u Hrvatskoj (kako navodi HZJZ), godišnje oboli oko 2800 osoba, a prema posljednjim je podacima u 2021. godini umrlo njih 805.
Podaci prikupljeni iz europskih država dostupni u Digitalnom atlasu raka prostate ukazuju kako Hrvatska ima 122 oboljela na 100.000 stanovnika, što govori da je incidencija raka prostate u Hrvatskoj ispod europskog prosjeka od 153,9 na 100.000 stanovnika.
Kako ocjenjujete ove podatke?
Stope incidencije općenito su tri puta veće u razvijenim zemljama nego u zemljama s niskim dohotkom kojima pripada većina zemalja srednje Europe. Pojavnost raka prostate u Hrvatskoj (sa stopom od 122,1 na 100.000 stanovnika) ispod je europskog prosjeka koji iznosi 153,9 na 100.000 stanovnika, te je pokazatelj da nešto s našim sustavom informiranja i probira treba promijeniti. Ukoliko se bolest otkriva u uznapredovalim fazama kada više nije ograničena samo na prostatu uspješnost liječenja je lošija te je trošak liječenja značajno skuplji. Iako nema pouzdanih podataka o zastupljenosti PSA testiranja u Hrvatskoj, osnovni epidemiološki parametri pokazuju da postoji prostor za poboljšanje ukupne prognoze i rizika povezanih s rakom prostate u hrvatskoj populaciji.
Kako ocjenjujete mortalitet od raka prostate u Hrvatskoj i gdje smo u odnosu na ostale države Europe?
Kako možemo utjecati na poboljšanje stanja i na vrijeme djelovati kako bi se smanjila smrtnost od ovog raka?
Rak prostate u Hrvatskoj je na trećem mjestu po mortalitetu što je iznad prosjeka EU-e. U Hrvatskoj je stopa smrtnosti (40 na 100.000 stanovnika) od raka prostate viša od prosjeka Europske unije koji iznosi 32,1 na 100.000 stanovnika. Od sredine 1990-ih, posebno u zemljama s visokim dohotkom u sjevernoj i zapadnoj Europi smrtnost od raka prostate se smanjila zahvaljujući povećanom korištenju PSA testiranja i napretku u liječenju. Tijekom istog razdoblja smrtnost od raka prostate porasla je u srednjoj i istočnoj Europi gdje je ograničena upotreba PSA mogla imati ulogu u tome. Između 2013. i 2017. stope mortaliteta su se izjednačile i to najvjerojatnije zbog smanjenja upotrebe PSA što je posljedično rezultiralo dijagnosticiranjem većeg broja muškaraca s metastatskom bolešću. Stoga je postalo vrlo važno da su muškarci u potpunosti informirani o potencijalnim dobrobitima i štetnostima PSA probira. Organizirani pristup probiru karcinoma prostate u ciljanoj populaciji može značajno smanjiti smrtnost od ovog karcinoma. Očekuje se da će organizirani probir povećati sudjelovanje, smanjiti razlike među ljudima i minimizirati štetnost probira osiguravajući visoku kvalitetu usluga tijekom cijelog procesa skrbi, uz smanjenje nepotrebnog probira. Prema svjetskoj zdravstvenoj organizaciji samo organizirani programi probira mogu postići visoku pokrivenost rizične populacije i ostvariti željeni učinak na razini cijele populacije.
dr. Maja Drežnjak Madunić, spec. radioterapije i onkologije sa Zavoda za onkologiju KBC Osijek
Preživljenje od raka prostate varira od države do države, no neki podaci ukazuju da još uvijek trebamo težiti onim državama u kojima je petogodišnje preživljenje 90%.
Što je po Vama potrebno napraviti iz perspektive pacijenata, struke i administracije kako bismo popravili ovu situaciju?
Od 2010. do 2014. godine preživljenje pacijenata s rakom prostate u Hrvatskoj iznosilo je 80,9 %. Za usporedbu, petogodišnja stopa preživljenja za susjedne zemlje poput Slovenije i Italije iznosi 85 % , odnosno 89,5 %. Time je Hrvatska među 5 zemalja EU s najnižim petogodišnjim preživljenjem od raka prostate. Više puta treba naglasti ako se rak prostate otkrije u ranoj fazi kao i kod drugih malignih oboljenja, postoji mogućnost izlječenja te se nuspojave liječenja mogu lakše kontrolirati. Međutim, ako se otkrije prekasno, može imati ozbiljne posljedice na život pacijenta i njegovu obitelj. Liječenje i skrb u uznapredovaloj fazi su skupi i postavljaju značajne zahtjeve pred zdravstvenu službu. Stoga, postizanje učinkovitog ranog otkrivanja raka prostate od iznimne je važnosti za pacijenta. Educiranje koje bi bilo u ranoj životnoj dobi uključujući planove i programe u školama trebalo bi motivirati ljude da usvoje zdrave navike i sadržaje vezane uz važnost brige o zdravlju budući da se većina informacija o malignim bolestima obično nalazi u masovnim medijima poput televizije, interneta i novina. Muškarci bi trebali biti svjesni da s godinama i određenim faktorima rizika, poput pušenja, obiteljske anamneze, dobi, rase, mutacije gena BRCA, prehrane, debljine, čestih upala, spolno prenosivih bolesti se povećava rizik od razvoja raka prostate. Nakon dobivanja PSA rezultata, kliničari mogu koristiti dostupne kalkulatore rizika kako bi odlučili da se provedu dodatni testovi. Razvoj novih tehnologija omogućio je napredak u neinvazivnom praćenju raka prostate, poput aktivnog praćenja, što pomaže kliničarima u donošenju pravovremenih odluka o liječenju. Nova tehnologija mijenja pristup u ranoj dijagnostici raka prostate. Umjesto da dođe do pretjerane dijagnostike i liječenja nakon PSA testiranja, pacijenti mogu očekivati više godina kvalitetnog života i smanjenje smrtnosti od raka prostate.
Iako nema pouzdanih podataka o zastupljenosti PSA testiranja u Hrvatskoj, osnovni epidemiološki parametri iz Digitalnog atlasa raka prostate pokazuju da ima prostora za poboljšanje ukupne prognoze i rizika povezanih s rakom prostate u hrvatskoj populaciji u odnosu na ostale države Europe.
Kako ocjenjujete danas dostupnu dijagnostiku u Hrvatskoj ( s posebnim osvrtom na Vašu regiju) i može li se postupak ranog otkrivanja poboljšati?
Dijagnoza raka prostate i odgovarajući stadij igraju temeljnu ulogu u kliničkoj skrbi i njezi bolesnika. Potrebno je poboljšati razinu svijesti muškaraca o raku prostate i PSA testiranju te im omogućiti informirano donošenje odluka o svom zdravlju. Poznavanje činjenice da se ranom dijagnozom raka prostate mogu izbjeći štetni ishodi, potaknuti će muškarce da se savjetuju s liječnikom i obave PSA test ako je to potrebno. Što više ljudi stekne znanje i postane svjesno važnosti ranog otkrivanja raka prostate, to se više možemo nadati poboljšanju prognoze za muškarce kojima će se u budućnosti dijagnosticirati rak prostate. Također je potrebno educirati i liječnike obiteljske medicine , te regulatorna tijela ili druge utjecajne aktere u društvu koji utječu na politiku ili njezinu provedbu o raku prostate. U Hrvatskim smjernicama za dijagnostiku i liječenje karcinoma prostate, preporučuje se probir jednom godišnje za muškarce starije od 50 godina, ali za one s povećanim rizikom, probir se može započeti ranije. Ako se pronađe patološki nalaz u probiru, potrebna je daljnja dijagnostička obrada, najčešće biopsija prostate. Uz sve navedeno naglašava se važnost razgovora s muškarcima o smanjenom mortalitetu specifičnom za ovu bolest s jedne strane, ali i o povećanoj incidenciji s rizikom od pretjeranog liječenja s druge strane. Nacionalni program ranog otkrivanja raka prostate pruža mogućnost pravodobnog postavljanja dijagnoze u ranoj fazi bolesti, kada je šansa za potpuno izlječenje ili značajno poboljšanje ishoda liječenja najveća, a u rad Povjerenstva uključeni su vodeći stručnjaci različitih specijalnosti od urologa, onkologa, radiologa, patologa, liječnika obiteljske medicine, IT stručnjaka kao i predstavnika Ministarstva zdravstva i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.
Unatoč velikom napretku u biologiji i slikovnoj obradi, rektalni pregled i test krvi na prostata-specifični antigen (PSA) ostaju kamen temeljac za probir, a multiparametrijska magnetska rezonancija (mpMRI) za lokalno određivanje stadija. Nedavni napredak u mpMRI dovodi do standardiziranog tumačenja i većeg propisivanja od strane kliničara kako bi se poboljšalo otkrivanje klinički značajnog karcinoma prostate i odabrali pacijente kojima su potrebne ciljane biopsije. Nuklearna medicina (primjena scintigrafije, PET-CT, PSMA PET-CT…) je također u kontinuiranoj evoluciji i primjena novih radiofarmaceutika (kolina, galija-68…) s kompjutoriziranom tomografijom ili magnetskom rezonancijom dovela je do poboljšanja u otkrivanju limfnih čvorova, udaljenih metastaza i recidiva prostate. Kombiniranom primjena ovih alata pomoći će kliničarima i pacijentima u odabiru najprikladnijeg i personaliziranog liječenja raka prostate kao heterogene bolest. S obzirom da istočnu Hrvatsku čini pet slavonskih županija koje gravitiraju Kliničkom bolničkom centru Osijek dostupnost dijagnostičkih pretraga mogla bi se unaprijediti. Pohvalno je da onkološki pacijenti imaju prioritet kod obavljanja svih dijagnostičkih pretraga, a odluka o svim postupcima se donosi na Multidisciplinarnom timu za urogenitalne tumore koji se održava jednom tjedno u KBC-u Osijek na Zavodu za urologiju, na kojeg sam kao član istog ponosna.
Photo by Freepik
U gotovo 90% slučajeva rak prostate javlja se kod muškaraca starijih od 60 godina, a incidencija je u porastu. Nove smjernice za probir na rak koje je izdala Europska komisija preporučuju PSA testiranje (testiranje prostata specifičnog antigena) kod muškaraca mlađih od 70 godina.
Kakva su Vaša klinička iskustva u praksi na području Vaše ustanove i regije?
U Hrvatskoj je potreban racionalniji pristup ranom otkrivanju raka prostate od onoga koji je trenutno na snazi jer se zemlje globalno suočavaju s rastućom populacijom starijih u kojoj je smrtnost specifična za rak prostate najveća. PSA testiranje u Hrvatskoj uvedeno je tijekom 1990-ih godina, te se trenutno primjenjuje kod muškaraca u dobi od 50 i više godina. Određivanje PSA u asimptomatskih muškaraca s očekivanim trajanjem života kraćim od 10 do 15 godina nije opravdano. Prema novim smjernicama iz 2023. godine Europska komisija uvrstila je rak prostate u svoj program probira za karcinome. Ovo je važan korak u prevenciji i ranom otkrivanju ove bolesti, no svaka zemlja članica može odlučiti hoće li uključiti ovaj karcinom u svoje nacionalne programe probira. Testiranje prostata specifičnog antigena (PSA) osim što je neinvazivan i jeftin test, pokazao se učinkovitim u smanjenju smrtnosti od raka prostate. Preporučuje se testiranje na rak prostate u muškaraca u dobi do 70 godina na temelju antigena specifičnog za prostatu, uz magnetsku rezonanciju kao dodatnu pretragu.
Nedostatak edukacije pacijenata i zdravstvene pismenosti velika je prepreka koju treba prevladati. Masovni programi probira bez prethodne edukacije nisu preporučljivi. Umjesto toga, zdravim muškarcima koji ispunjavaju kriterije navedene u trenutnim smjernicama EAU treba ponuditi PSA test nakon pružanja adekvatnih informacija o rizicima i koristima testiranja. Rizik za muškarce od razvoja raka prostate tijekom života trenutno je oko 20%, dok je rizik od smrti od njega samo oko 3%. Iz epidemiološke kao i etičke perspektive, potrebno je razlikovati program ranog otkrivanja i opći probir. Rano otkrivanje podrazumijeva sekundarnu prevenciju, tj. ranu dijagnozu već oboljelih pacijenata bez simptoma, što zahtijeva pregled posebno definirane rizične skupine. S druge strane, probir uključuje cjelokupnu mušku populaciju iznad određene dobi. Rano otkrivanje karcinoma prostate u asimptomatskom stadiju od velike je medicinske važnosti, budući da karcinomi, koji se pretežno razvijaju u perifernoj zoni prostate, obično u početku rastu bez ikakvih simptoma.
Prisutnost simptoma u vrijeme dijagnoze često ukazuje na uznapredovali stadij tumora s lošom prognozom. U simptomatskom stadiju 30 % bolesnika već ima lokalno uznapredovale tumore, a 30% bolesnika ima metastaze i kraći životni vijek. Američka nacionalna sveobuhvatna mreža za borbu protiv raka trenutačno preporučuje osnovni probir kod osoba u četrdesetim godinama, a Američko društvo za rak i Američko urološko udruženje preporučuju godišnji probir u dobi od pedeset godina. Još uvijek nije jasno do koje bi se dobi trebali provoditi pregledi, iako se raspravlja o gornjoj granici od otprilike 75 godina. Litva ima jednu od najvećih prevalencija raka prostate i nudi organizirano testiranje PSA na populacijskoj razini. Nacionalni program probira temelji se na kampanji podizanja svijesti koja preporučuje zdravim muškarcima određivanje PSA kako bi se izbjegla kasna dijagnoza i smrt od raka prostate.
dr. Maja Drežnjak Madunić, spec. radioterapije i onkologije sa Zavoda za onkologiju KBC Osijek
Hrvatska je prema Digitalnom atlasu raka prostate među zadnjih 10 zemalja EU po broju građana koji imaju pristup urologu, sa stopom od 34.615 stanovnika na jednog urologa.
Kakva je situacija i s ostalim specijalistima poput radioterapeuta i onkologa, te koliko je važna dostupnost kompetentnim stručnjacima i centrima izvrsnosti kako bismo postigli željene ishode liječenja?
Hrvatska je u zadnjih 10 zemalja EU po broju građana koji imaju pristup urologu, sa stopom od 34 615 stanovnika na 1 urologa, a susjedna Slovenija s 40 000 stanovnika na 1 urologa. Uznemirenost pacijenata zbog dijagnoze raka povećava teret donošenja odluke o liječenju i suočavanja sa složenošću zdravstvenog sustava. Mnogi pacijenti imaju osjećaj nesposobnosti da razumiju terminologiju, mogućnosti liječenja i povezane dugoročne posljedice. Preporuke za sastanak s medicinskom sestrom edukatorom radi savjetovanja i podrške ne nude se dosljedno pacijentima. Poteškoće s dobivanjem neposrednih termina dodatno pridonose tjeskobi pri donošenju odluka. Pacijenti iz područnih ustanova, često doživljavaju dodatnu tjeskobu upravljajući ovim procesom na daljinu. Još 1990-ih postalo je jasno da multidisciplinarne klinike za skrb pružaju učinkovit način za raspoređivanje stručnosti dok su istovremeno troškovno učinkovitije. U stvarnosti personaliziran pristup i multidisciplinarnost čine sastavni dio centara izvrsnosti.
Multidisciplinarnost kao integracija više specijalnosti (urologa, patologa, radiologa, onkologa, citologa, medicinskih sestara, psihologa…) igra sve istaknutiju ulogu u liječenju raka, kako u zajednici tako i u akademskim centrima za rak te je sve češći u praksi mnogih onkoloških disciplina uključujući rak prostate. Multidisciplinarni timovi pružaju pacijentima priliku da dobiju individualizirane planove liječenja u širokom kontekstu više stručnjaka unutar jednog susreta, te su važni za donošenje odluka u trenutnoj onkološkoj praksi, mogu potaknuti koordinaciju liječnika za stvaranje sveobuhvatnih planova skrbi za pacijente, ali također mogu imati medicinsko-pravne implikacije. Literatura pokazuje mnoge dobrobiti multidisciplinarnih timova, uključujući zadovoljstvo pacijenata, povećanu točnost skrbi, skraćeno vrijeme do praćenja i liječenja, bolju kvalitetu života, bolje pridržavanje nacionalnih smjernica za rak i poboljšano preživljavanje. S obzirom na nove terapijske opcije koje uključuju specifične nuspojave velika je potreba za uključivanjem drugih specijalista u timove (endokrinologa, anesteziologa / algologa, kardiologa, dijabetologa, dermatologa…).
Photo by Freepik
U 2018. godini izravni trošak raka u Hrvatskoj iznosio je 61 € po osobi, znatno manje od europskog prosjeka od 154 € po osobi. Susjedna Mađarska troši tek nešto više, 63 € po osobi. Dok brojni čimbenici pridonose poboljšanim ishodima za oboljele od raka prostate, studije su pokazale da one zemlje koje ulažu više u skrb protiv raka obično postižu bolje ishode za pacijente. Troškovi liječenja protiv raka u Hrvatskoj su niski, 36 € po stanovniku unatoč velikom udjelu izdataka za zdravstvo u Hrvatskoj koji se izdvajaju za lijekove. Austrija je najveći potrošač sa 108 € po stanovniku, a Estonija i Grčka najmanje sa samo 4 € po stanovniku. Po pitanju opremljenosti i suvremenosti opreme, u odnosu na EU, situacija je svakako najlošija u području radioterapije, gdje postoji nedostatak, zastarjelost i fragmentiranost radioterapijskih kapaciteta. Hrvatska je u europskim okvirima ispod prosječno opremljena uređajima za zračenje.
Zbog kroničnog manjka medicinskih fizičara, a i povećane opterećenosti radioterapijskih uređaja, hrvatski medicinski fizičari svakako su više opterećeni kliničkim obujmom poslova u odnosu na europske kolege. S obzirom na navedeno dostupne opcije liječenja raka prostate razlikuju se među pojedinim zemljama. Adekvatno sekvencioniranje dostupnih terapijskih linija u uznapredovalom raku prostate predstavlja velik izazov. Smjernice ponekad znaju biti nedorečene, a podaci iz kliničkih studija često se ne mogu točno preslikati na pojedinog bolesnika. Kod donošenja odluke o liječenju treba imati individualiziran pristup prema bolesniku koji uključuje ne samo stadij i biologiju bolesti već i dob, opće stanje, druge bolesti od kojih eventualno boluje, ranije linije liječenja, očekivani profil nuspojava lijeka ali i preferencije bolesnika. Modaliteti liječenja se s vremenom razvijaju te napreduju. Uz aktualne smjernice koje smo dužni pratiti i koristiti u svakodnevnom radu personalizirani pristup predstavlja ključ liječenja svakog onkološkog pa tako i pacijenta s rakom prostate.
Danas je poznato da je rak uglavnom genetska bolest koja uključuje genetske i epigenetske promjene ili mutacije koje reguliraju staničnu diobu i invazivnost i koje dovode do pretvorbe normalne stanice u zloćudne. Novi postupci analize kao sekvenciranje sljedeće generacije (Next Generation Sequencing, NGS) sve više zamjenjuje konvencionalne tehnike poput testiranja samo jednog gena, i omogućuju analiziranje stotina gena ili cijelog genoma pomoću malih količina tkiva prikupljenih biopsijom, te cirkulirajuće tumorske DNA dobivene iz krvi, cirkulirajućih tumorskih stanica ili egzosoma. Ciljani genski paneli pokazali su značajnu korisnost u mnogim vrstama tumora, posebno u onih za koje bi moglo biti odgovorno više od jedne genetske promjene. Testiranje na tumorske specifične stečene (somatske) genetske promjene danas je praktički postao standard u skrbi za mnoge vrste tumora što će nam biti dostupno i u KBC-u Osijek na Kliničkom zavodu za patologiju i sudsku medicinu. Osim dostupnosti liječenja u velikim kliničkim centrima u Hrvatskoj bitna je međusobna suradnja i povezanost svi kolega koji se bave uroonkologijom na našem području, te otvorene mogućnosti liječenja uz suradnju s centrima u inozemstvu (radi eventualnog uključivanja pacijenta u kliničke studije i omogućavanja dostupnosti dodatnih dijagnostičkih pretraga, operativnog liječenja ili dodatnih radioterapijskih postupaka/brahiterapije).
dr. Maja Drežnjak Madunić, spec. radioterapije i onkologije sa Zavoda za onkologiju KBC Osijek
Rak prostate može imati ozbiljan učinak na oboljele i njihove obitelji. Taj se utjecaj očituje ne samo u smislu smrtnosti i preživljavanja, već i u odnosu na narušavanje kvalitete života (QoL) pacijenata, što podrazumijeva utjecaj na urinarnu, spolnu i funkciju crijeva, općenito stanje i funkcioniranje u fizičkim i društvenim ulogama.
Kakva su Vaša iskustva tijekom razgovora s pacijentima, komentiraju li koliko im ova bolest negativno utječe na ostale segmente života?
Kada pacijenti dobiju dijagnozu raka, to može biti pogubno. Odjednom se njihov svijet okrene naglavačke, nastanjen liječnicima, dijagnostičkim testovima i tretmanima. Liječenje raka često zadire u fizički, emocionalni i društveni život pojedinca. Moje iskustvo govori da bolesnike najviše brine porast PSA (to je nešto što je izmjerljivo i vidljivo na nalazu) uz šta pacijent postavlja pitanja o mogućim promjenama u načinu života, pogoršanju stanja, načinu i nuspojavama liječenja uz neizostavnu rečenicu „Doktorice koliko ću živjeti?“. S jedne strane imamo naše ciljeve kao onkolozi (osigurati učinkovito liječenje, kontrolirati bolest, spriječiti progresiju, produljiti život, pomoći pacijentu nastaviti raditi i uživati u obiteljskom životu…), a s druge strane pacijentove želje gdje oboje imamo isti cilj u konačnici održati kvalitetu života. Unatoč preopterećenosti s obzirom na broj pacijenta moramo izdvojiti vrijeme u educiranju pacijenta i biti svjesni da rak prostate može biti samo jedan čimbenik bolesnikovog zdravlja/kvalitete života, a s druge strane da se radi većinom o bolesnicima starije životne dobi te biti svjesni komorbiditeta (npr. šećerna bolest, kardiovaskularne bolesti…) i polifarmacije koje mogu utjecati na izbor terapije.
Zato kvaliteta života ima više definicija, uključuje pacijentovo subjektivno izvješće o zdravstvenom stanju, općem uživanju u životu, mjerilu osjećaja dobrobiti i sposobnosti pojedinca za obavljanje različitih aktivnosti, uključujući fizičko, emocionalno/psihološko, društveno funkcioniranje, razinu neovisnosti, čimbenike okoliša (tj. financijska sredstva, dom, sloboda), te duhovnost/religiju. Različite opcije liječenja bilo lokaliziranog ili uznapredovalog/metastatskog raka prostate koje mogu uključivati operativno liječenje, provođenje radioterapije, liječenje kemoterapijom, hormonskom terapijom…nose sa sobom nuspojave što podrazumijeva utjecaj na urinarnu, spolnu i funkciju crijeva, te opće stanje i funkcioniranje u fizičkim naporima i utječu na kvalitetu života. Usmenim i pismenim uputama (o nuspojavama, te kako ublažiti iste, o zdravoj prehrani, mentalnom zdravlju, pozitivnom stavu, promjenama načina i stila života, tjelovježbi…), te po potrebi uključivanja psihologa tijekom procesa liječenja omogućujemo našim pacijentima i njihovim obiteljima lakše prolaziti kroz proces liječenja i povećati izglede za izlječenje. Moramo učinkovito i rano liječiti rak prostate kako bismo povećali kvalitetu života.
Kako ocjenjujete danas, temelje svakodnevnog rada sa Vašim pacijentima, da izgleda njihov „put pacijenta“ od sumnje, preko dijagnoze do dostupnosti liječenju?
Postoji li neki savjet muškarcima diljem Hrvatske, da „riješe ovaj muški problem“ na vrijeme, kako bismo im taj put pacijenta olakšali i u konačnici poboljšali ishode liječenja?
U posljednjem desetljeću je postignut veliki napredak u liječenju karcinoma prostate. Međutim, činjenica je da postoji nedostatak znanja o čimbenicima rizika za rak prostate, što ukazuje na potrebu daljnjeg edukacijskog rada i povećanja svijesti o važnosti prevencije raka prostate. Stoga je nužno kontinuirano educirati muškarce o važnosti ranog otkrivanja i redovitih pregleda kako bi se smanjila stopa smrtnosti od ove vrlo ozbiljne bolesti. Svi zaposleni u zdravstvu mogu preuzeti ključnu ulogu u informiranju muškaraca o važnosti redovitih pregleda i probira za rano otkrivanje raka prostate. Na dobrom smo putu razvoja strategija koje će smanjiti strahove i nelagode vezane za urološke preglede (DRE), te educirati javnost o važnosti ranog otkrivanja bolesti. Potrebno je razgovarati s muškarcima u svojoj obitelji o svojoj obiteljskoj povijesti i zdravlju prostate, te potaknuti muškarce u svojim životima da to učine i raspitaju se o preventivnim pregledima, PSA testiranju i redovitim sistematskim pregledima. Savjet muškarcima diljem Hrvatske da „riješe ovaj muški problem“ – Vaše zdravlje je vaša super moć, koristite je mudro.
Na europskoj razini postoje mnoge preporuke kako je potrebna politička prioritizacija i odlučno djelovanje u rješavanju problema raka prostate, kako bi se poboljšali ishodi liječenja oboljelih.
Europski plan borbe protiv raka je već unaprijedio smjernice za rano otkrivanje a i puno se govori o smanjenju nejednakosti u dostupnosti inovativnim metodama liječenja među državama istoka i zapada EU.
Koji bi bio Vaš poziv na akciju kako bismo što odlučnije i učinkovitije riješili ovaj muški problem?
Karcinom prostate sve više postaje jedan od najznačajnijih zdravstvenih problema s kojima se suočavaju muškarci i najčešći je uzrok smrti od raka diljem svijeta. Provedbom ciljanih edukacijskih kampanja, javnozdravstvenih inicijativa i suradnje sa zdravstvenim profesionalcima na području cijele Hrvatske, možemo osigurati da informacije o raku prostate dopru do svih muškaraca, bez obzira na njihovu dob, te stvoriti društvo u kojem se prevencija, rano otkrivanje i liječenje raka prostate smatraju prioritetom. Potreban nam je cjelovit pristup zdravlju i proširena multidisciplinarna skrb za rak prostate, kao i probir koji ima ogromnu važnost za javno zdravstvo.
Europsko vijeće u prosincu 2022. godine, u sklopu ”Europe’s Beating Cancer Plan”, podržalo je uvođenje nacionalnih programa ranog otkrivanja raka prostate u zemljama EU. Trebamo biti ponosni i sretni što će Hrvatska biti među prvima u Europi i svijetu koja uvodi Nacionalni program ranog otkrivanja raka prostate, što ima za cilj smanjiti smrtnost uzrokovanu rakom prostate, poboljšati ishode liječenja i kvalitetu života muškaraca. S druge strane se nadam da će budućnost donijeti veći financijski priljev da se smanji nejednakost u dostupnosti inovativnim metodama liječenja među državama istoka i zapada EU. Kontinuiranom edukacijom i zajedničkim snagama svih karika zdravstvenog sustava možemo postići stvarnu promjenu i smanjiti teret ove ozbiljne bolesti na zdravlje muškaraca.
Na kraju bih se zahvalila svim kolegama na suradnji kroz svakodnevi rad s obzirom da optimalno liječenje svih onkoloških bolesnika (u ovoj temi s naglaskom na muško zdravlje) zahtijeva multidisciplinarni timski rad, te zajedničkim ulaganjem u znanje ulažemo u budućnost naših pacijenta.
