Movember & “Riješimo muški problem”- dr. Dag Zahirović: “Rak prostate apsolutno ima utjecaj na oboljele osobe, njihove obitelji i društvo u cjelini!”

R

ak prostate je vodeći rak „ubojica“ koji odnosi živote muškaraca u sjevernoj i zapadnoj Europi, a ujedno je najčešći rak kod muškaraca u Europi sa značajnim posljedicama na zdravstvene sustave. Svake godine oko 450 000 muškaraca u Europi oboli od raka prostate. Zakašnjela dijagnoza može dovesti do viših stadija metastatske bolesti, što utječe na visoku stopu smrtnosti i dugotrajan negativni utjecaj na kvalitetu života. Uz zdravstvenu struku i uvažavanje potreba pacijenata, Europska komisija je kroz niz inicijativa prepoznala rak prostate kao jedan od političkih prioriteta, uvažavajući inovacije od razine probira i ranog otkrivanja sve do liječenja i kvalitete života. Europski plan protiv raka i najnovije europske smjernice za screening raka uključili su i problematiku raka prostate, s naglaskom na smanjenje nejednakosti u otkrivanju i liječenju među državama članicama EU.

Kako Health Hub kao think tank promiče dijeljenje najboljih europskih praksi, a uzevši u obzir mjesec studeni (November) kao mjesec svjesnosti o raku prostate, pokrećemo javnozdravstveno – edukativni projekt koji doslovno i metaforički govori o potrebi odlučnih akcija i konkretnog suočavanja sa svim postojećim barijerama u dijagnostici i liječenju raka prostate kao vodećeg europskog „muškog problema“. Vodeći računa o perspektivi pacijenata i njihovom putu kroz sustav, perspektivi (javno)zdravstvene profesije da osiguraju skrb sukladno najsuvremenijim globalnim smjernicama te perspektivi zdravstvene administracije i donositelja odluka, inicijativom „RIJEŠIMO MUŠKI PROBLEM!“ želimo integrirano pristupiti osvještavanju problema i što bržem i konkretnijem prijedlogu rješenja na dobrobit spašavanja života, boljih ishoda liječenja i što kvalitetnijeg života preživjelih od raka prostate u Hrvatskoj.

Serija članaka uključuje pregled zdravstvenih politika na razini EU i Hrvatske, te nekoliko intervjua zdravstvenih stručnjaka koji će pokriti teme vezane uz rak prostate, od neispunjenih potreba pacijenata do puta pacijenta, dostupnosti dijagnostike i terapije te trendovima u skrbi koji su na horizontu.

 

 

 

 

Rak prostate je najčešći zloćudni tumor u muškaraca u Hrvatskoj prema posljednjim dostupnim podatcima Registra za rak HZJZ-a. Prema posljednjim podatcima u Biltenu iz 2020 vidljivo je da je registrirano 2299 novih slučajeva raka prostate u 2019, te da je isto tako od raka prostate preminulo 785 bolesnika. Ovakve brojke slične su onima zemalja u okruženju no svakako ima dovoljno prostora za daljnje djelovanje kako bi se prvenstveno snizio specifični mortalitet raka prostate.

U okviru javnozdravstveno-edukativne inicijative Health Huba „Riješimo muški problem!“ koja se provodi kao podrška Movember-u i prioritizaciji teme raka prostate, dr. Dag Zahirović, specijalist radiologije i onkologije s KBC Rijeka, s nama je podijelio važne poruke o pravovremenom otkrivanju i suvremenom liječenju ovog „muškog“ problema.

 

 

 

dr. Dag Zahirović, specijalist radiologije i onkologije s KBC Rijeka

 

 

 

Movember je pokret obilježavanja studenog kao mjeseca zaštite zdravlja muškaraca. Fokus je na zdravstvenim problemima koji pogađaju muškarce, među kojima je i rak prostate.

Možete li nam nešto reći o epidemiologiji i pojavnosti raka prostate u Hrvatskoj i svijetu?

 

Rak prostate je najčešći zloćudni tumor u muškaraca u Hrvatskoj prema posljednjim dostupnim podatcima Registra za rak HZJZ-a. Prema posljednjim podatcima u Biltenu iz 2020 vidljivo je da je registrirano 2299 novih slučajeva raka prostate u 2019, te da je isto tako od raka prostate preminulo 785 bolesnika. Ovakve brojke slične su onima zemalja u okruženju no svakako ima dovoljno prostora za daljnje djelovanje kako bi se prvenstveno snizio specifični mortalitet raka prostate. Moramo također spomenuti kako nema jasnog uzroka nastanka raka prostate. Smatra se da nije niti  u direktnoj vezi s dobroćudnim uvećanjem prostate, ali se kao rizični čimbenici navodi starija životna dob, nasljedna sklonost, čimbenici okoliša poput nekih toksina, kemikalija, načina ishrane, prekomjerne tjelesne težine i slično.  Također, 2019. je u cijelom svijetu dijagnosticirano 1.4 milijuna novooboljelih te oko 375 tisuća umrlih. Najveća incidencija novovoboljelih je među afroamerikancima a najniža među azijatima. Također, viša je incidencija novooboljelih u visoko razvijenim zemljama poput skandinavskih.

 

 

 

 

 

 

Od raka prostate, najčešćeg novo dijagnosticiranog raka muškaraca u Hrvatskoj (kako navodi HZJZ), godišnje oboli oko 2800 osoba, a prema posljednjim je podacima u 2021. godini umrlo njih 805.

Podaci prikupljeni iz europskih država dostupni u Digitalnom atlasu raka prostate ukazuju kako Hrvatska ima 122 oboljela na 100.000 stanovnika, što govori da je incidencija raka prostate u Hrvatskoj ispod europskog prosjeka od 153,9 na 100.000 stanovnika. Kako ocjenjujete ove podatke?

 

Ovi brojevi sigurno ukazuju na činjenicu da nisu svi slučajevi karcinoma prostate u Hrvatskoj detektirani. Mišljenja sam da je incidencija bolesti viša ali da muškarci nažalost ne posvećuju dovoljnu brigu o vlastitom zdravlju odnosno javljaju se liječniku teku trenutku kada se pojave simptomi koji narušavaju kvalitetu života a mogu biti indikativni za postojanje raka prostate. Situacija je slična i s drugim bolestima poput npr. karcinoma debelog crijeva za koji postoji nacionalni program ranog otkrivanja ali je u Hrvatskoj odaziv stanovništva na ovaj program iznimno nizak.

 

 

Kako ocjenjujete mortalitet od raka prostate u Hrvatskoj i gdje smo u odnosu na ostale države Europe? Kako možemo utjecati na poboljšanje stanja i na vrijeme djelovati kako bi  se smanjila smrtnost od ovog raka?

 

Mortalitet od raka prostate u Hrvatskoj je neprihvatljivo visok. Prosječna stopa mortaliteta u EU 27 iznosi 32  osobe na 100.000 stanovnika dok je to u Hrvatskoj 40 na 100.000 stanovnika. Ovi rezultati ukazuju svakako  na više različitih čimbenika koji imaju upliv u ove brojeve. Mišljenja sam da se bolest prostate u našoj zemlji vrlo često otkriva dosta kasno, odnosno u času kada već postoji  uznapredovala, često i metastatska bolest. Liječenje je u uznapredovalijim stadijima bolesti manje uspješno i neminovno ovo ima upliva na veću stopu smrtnosti.

 

 

 

dr. Dag Zahirović, specijalist radiologije i onkologije s KBC Rijeka

 

 

 

Preživljenje od raka prostate varira od države do države, no neki podaci ukazuju da još uvijek trebamo težiti onim državama u kojima je petogodišnje preživljenje 90%.

Što je po Vama potrebno napraviti iz perspektive pacijenata, struke i administracije kako bismo popravili ovu situaciju?

 

Svakako je potrebno težiti produljenju preživljenja bolesnika s rakom prostate. Petogodišnje preživljenje 90% bolesnika apsolutno je dostižno. I sada jedan veliki broj naših bolesnika, čak i oboljelih od vrlo uznapredovalih oblika bolesti, dosežu ovaj cilj. Nužno je bolest dijagnosticirati u što ranijem stadiju. Postavlja se pitanje nacionalnog programa ranog otkrivanja raka prostate odnosno screening programa za razvoj kojih postoji preporuka Europske komisije iz 2022. godine. Zdravstvena administracija mora osigurati ovakve pretpostavke jer je s ekonomske točke gledišta puno isplativije liječiti bolesnike u početnim fazama bolesti nego liječiti uznapredovale stadije bolesti i sve posljedice koje ova bolest nosi.

 

 

Iako nema pouzdanih podataka o zastupljenosti PSA testiranja u Hrvatskoj, osnovni epidemiološki parametri iz Digitalnog atlasa raka prostate pokazuju da ima prostora za poboljšanje ukupne prognoze i rizika povezanih s rakom prostate u hrvatskoj populaciji u odnosu na ostale države Europe.

Kako ocjenjujete danas dostupnu dijagnostiku u Hrvatskoj ( s posebnim osvrtom na Vašu regiju) i može li se postupak ranog otkrivanja poboljšati?

 

Dijagnostički postupci u Hrvatskoj, počevši od inicijalnih laboratorijskih postupaka pa do specifičnih slikovnih postupaka, su u regijama Istre i Hrvatskog primorja široko dostupni. Moguće je provesti postupke dijagnostike relativno brzo i učinkovito. Svakako je potrebno započeti razvijati nacionalne preventivne programe i isto tako podići svjesnost populacije o karcinomu prostate i mogućnostima liječenja i izlječenja.

 

 

 

U gotovo 90% slučajeva rak prostate javlja se kod muškaraca starijih od 60 godina, a incidencija je u porastu. Nove smjernice za probir na rak koje je izdala Europska komisija preporučuju PSA testiranje (testiranje prostata specifičnog antigena) kod muškaraca mlađih od 70 godina.

Kakva su Vaša klinička iskustva u praksi na području Vaše ustanove i regije?

 

Rak prostate je dominantno bolesti starijih muškaraca, iznad 60 godina starosti. No,  sve je više slučajeva pojave bolesti u mlađih muškaraca. Jedan dio muškaraca redovito kontrolira vrijednost PSA, osobito ukoliko su u obitelji imali bliskog rođaka koji je bolovao od tumora prostate. U općoj populaciji još nije osviještena potreba o  sustavnom probiru na rak prostate kao niti o prednostima rane dijagnoze ove bolesti.

 

 

 

 

 

 

Hrvatska je prema Digitalnom atlasu raka prostate među zadnjih 10 zemalja EU po broju građana koji imaju pristup urologu, sa stopom od 34.615 stanovnika na jednog urologa.

Kakva je situacija i sa ostalim specijalistima poput radioterapeuta i onkologa, te koliko je važna dostupnost kompetentnim stručnjacima i centrima izvrsnosti kako bismo postigli željene ishode liječenja?

 

Nažalost, poznata je situacija s nedostatkom liječnika i lošom distribucijom liječnika u Hrvatskoj. Situacija s brojem kliničkih onkologa (specijalisti radioterapije i onkologije) i internističkih onkologa nije zadovoljavajuća, odnosno postoji manjak ovih specijalista. Mora se voditi računa da je za razvoj liječnika odnosno sticanje specijalističkog zvanja potrebno razdoblje od minimalno 5 godine. Pritom je potrebno voditi računa i o prirodnom odljevu kadra. Nadalje, u skorije vrijeme planira se daljnja snažna ekspanzija radioterapije u javnom sektoru za što će biti nužno isto popratiti kadrovskim razvojem. Sve su to pretpostavke za osiguravanje dostupnosti specijalističkim službama visoke kompetentnosti u centrima koji imaju velike brojeve bolesnika.

 

 

 

 

Prema tzv. „bibliji onkoloških podataka koje objavljuju Karolinska Institut i švedski Institute for Health Economics, u 2018. godini je izravni trošak od raka u Hrvatskoj iznosio je 61 € po osobi, što je bilo znatno manje od europskog prosjeka od 154 € po osobi. Obzirom da brojni čimbenici doprinose poboljšanim ishodima za oboljele od raka prostate, studije su pokazale da one zemlje koje ulažu više u liječenje raka imaju tendenciju postizanja boljih ishoda za pacijente.

Kako danas ocjenjujete dostupne opcije liječenja raka prostate i postoje li nejednakosti u dostupnosti terapija odnosu na države koje imaju bolje ishode (prema razgovoru s Vašim kolegama iz inozemstva ili nastavno na aktualne smjernice stručnih društava)?

 

Vrlo je jasno da je količina novca uložena u liječenje direktno proporcionalna s boljim ishodima liječenja bolesnika. U Hrvatskoj su danas kroz sustav javnog zdravstva dostupni mnogi oblici liječenja kao i u drugim europskim državama uz izvjesna ograničenja sa strane osiguravatelja po pitanju plaćanja lijekova. Nisu dostupne sve najrecentnije metode, no i one ipak u određenom vremenskom razdoblju postaju dostupne i našim bolesnicima. Situacija u našoj zemlji je često značajno povoljnija od drugih zemalja u bliskom okruženju iako ne uvijek zadovoljavajuća.

 

 

 

 

 

 

Rak prostate može imati ozbiljan učinak na oboljele i njihove obitelji. Taj se utjecaj očituje ne samo u smislu smrtnosti i preživljavanja, već i u odnosu na narušavanje kvalitete života (QoL) pacijenata, što podrazumijeva utjecaj na urinarnu, spolnu i funkciju crijeva, općenito stanje i funkcioniranje u fizičkim i društvenim ulogama.

Kakva su Vaša iskustva tijekom razgovora s pacijentima, komentiraju li koliko im ova bolest negativno utječe na ostale segmente života?

 

Rak prostate apsolutno ima utjecaj na oboljele osobe, njihove obitelji i društvo u cjelini. Sve gore navedene funkcije (urinarne, probavne, spolne, fizičke i socijalne) bivaju narušene privremeno ili trajno u nekoj fazi bolesti i/ili liječenja. Kada se bolest otkrije ranije i liječi radikalno bolesnici u pravilu budu zadovoljniji i njihove životne funkcije budu narušene kraće vrijeme iako je moguća i trajna šteta (poput  spolne funkcije ili poremećene mokraćne funkcije).

Multidisciplinarna potpora bolesnicima i obiteljima je nužna u smanjenju utjecaja nuspojava liječenja i bolesti na svakodnevno funkcioniranje. Isto se provodi u zdravstvenim ustanovama u okviru liječenja, ali su možda još i važnije udruge bolesnika koje mogu značajno pridonijeti podizanju svijesti o samoj bolesti kao i pomoći u prevladavanju svih teškoća koje dolaze s bolešću i liječenjem.

 

 

 

Kako ocjenjujete danas, temelje svakodnevnog rada sa Vašim pacijentima, da izgleda njihov „put pacijenta“ od sumnje, preko dijagnoze do dostupnosti liječenju?

Postoji li neki savjet muškarcima diljem Hrvatske, da „riješe ovaj muški problem“ na vrijeme, kako bismo im taj put pacijenta olakšali i u konačnici poboljšali ishode liječenja?

Danas se sve češće bolest otkriva tako da liječnik obiteljske medicine pošalje bolesnika na vađenje krvi i učini nalaz vrijednosti PSA. U slučaju povišene vrijednosti bolesni bude upućen urologu i tada se nastavlja daljnja dijagnostička obrada. Na ovaj način se bolest najčešće ustanovi u ranijoj fazi. Druga skupina bolesnika je ona koja se javlja kada se pojave simptomi u vidu vrlo otežana mokrenja, drugih dizuričnih tegoba ili npr. tjelesnog propadanja i bolova u kostima. U ove skupine se postavlja sumnja na bolest prostate i vrlo često urolozi budu oni koji postave sumnju na bolest prostate te preporuče osnovnu kliničku obradu kojom se dokaže bolest.

Svi bolesnici kojima se utvrdi karcinom prostate bivaju prikazani na multidisciplinarnim timovima u bolnicama koji u skladu s kliničkim smjernicama donose preporuke o daljnjim dijagnostičkim i terapijskim postupcima za svakog bolesnika te ga usmjeravaju prema odgovarajućim specijalistima.

Savjet je svakako da se redovito kontrolira vrijednost PSA u krvi te da se u slučaju povišenih vrijednosti svakako konzultira urolog.

 

 

 

 

 

 

Na europskoj razini postoje mnoge preporuke kako je potrebna politička prioritizacija i odlučno djelovanje u rješavanju problema raka prostate, kako bi se poboljšali ishodi liječenja oboljelih. Europski plan borbe protiv raka je već unaprijedio smjernice za rano otkrivanje a i puno se govori o smanjenju nejednakosti u dostupnosti inovativnim metodama liječenja među državama istoka i zapada EU.

Koji bi bio Vaš poziv na akciju kako bismo što odlučnije i učinkovitije riješili ovaj muški problem?

 

Svjesnost o karcinomu prostate kao vodećem zdravstvenom problemu muške populacije je niska. Javno mnijenje je takvo da zaključuje kako je riječ o bolesti vrlo stare populacije što ne odgovara istini. Bolest se javlja u sve mlađim životnim kategorijama pa samim time ima sve veći upliv na cjelokupno društveno funkcioniranje, a ne samo na pojedinca i ograničeni broj pojedinaca.

Muškarci bi se trebali ugledati na organizaciju i djelovanje udruga koje okupljaju bolesnice oboljele od karcinoma dojke i sve one koji žele i mogu doprinijeti liječenju i pomoći ovom dijelu populacije.

Potrebno je potaknuti državu na implementaciju programa ranog dijagnosticiranja bolesti. Isto tako treba nastaviti promovirati provođenja zdravih navika u populaciji i provođenja zdravstvenih politika koje su već dobro definirane.