Lideri zelenog i održivog zdravstva (PHSSR) // Zelena i digitalna transformacija zahtijevaju promjenu kulture, izobrazbu kadra i suvremene politike
ržave članice mogu planirati izgradnju održivih i zelenih zdravstvenih sustava s boljim ishodima liječenja. Oni mogu izraditi mape puta skrbi, mogu izračunati svoje ugljične otiske, mogu ulagati u istraživanje, mogu napraviti kapitalna ulaganja i mogu podržati izobrazbu i razvoj zdravstvenog kadra u takvom transformiranom sustavu, bilo izravno ili kroz nastavni plan i program. Postoji jako puno toga što se može učiniti.
Ovo su bili samo neki od zaključaka panela PHSSR-a na Europskom zdravstvenom forumu u Gasteinu.
Vidjeli smo i nakon pandemije da je velik dio potrebnog proračuna EU-a bio posvećen rješavanju dvostruke digitalne i zelene tranzicije. Sektor zdravstva je vrlo važan sektor.
Nismo nažalost još uvijek uspjeli povezati prevenciju i održivost. Još uvijek se tretiraju kao dva odvojena pitanja iz perspektive politika i to je izazov za države članice. To je također izazov za EU. Razmišljajući o tome kako ulažemo u otpornost i jačanje zdravstvenih sustava, spremnost na pandemiju – sve to ima prednost u pogledu održivosti. A ipak ta veza jednostavno nije još uvijek dovoljno snažna. I to je nešto na čemu moja je potrebno jako puno raditi sada i u budućnosti.
Postoje primjeri u Poljskoj i u Ujedinjenom Kraljevstvu; na području astme i KOPB-a uvedeno je ono što mi nazivamo stazama skrbi s vremenskim definiranjem, koji zapravo govore da od trenutka kada je osoba ispravno identificirana, dijagnosticirana, pregledana od specijalista uz odgovarajuću dijagnostiku i plan obrade i skrbi treba proći 6 do 12 tjedana, ovisno o državi. I opet, ako osoba ima nekontroliranu tešku astmu i pregledana je u Centru izvrsnosti za teški oblik astme, trebala bi započeti te personalizirane, ciljane tretmane unutar tri mjeseca od te prve obrade. Dakle, važno je imati učinkovitu i vremenski definiranu skrb, da se pravi tretman daje pravom pacijentu u pravo vrijeme, drži ih se kontrolirane izvan bolnice, što je bolje ne samo za osobu i sustav nego i za okoliš.
PHSSR (Partnerstvo za održivost i otpornost zdravstvenog sustava) ponudilo je političke preporuke koje su vrlo opipljive za sustave zdravstvene skrbi i koje je trenutno aktivno u oko 30 zemalja svijeta. Počinjemo uviđati utjecaj inicijative i preporuka na lokalnoj razini.
Brzo možemo postići neke rezultate i definitivno je cilj partnerstva u ozelenjavanju bolnica, u nabavi, u energetskoj dostatnosti, izolaciji, racionalnijem korištenju plastike i tako dalje… Imamo sve dostupne dokaze, ali mislim da na početku moramo imati propise i poticaje. Moguće je imati više ekoloških politika unutar bolnice i istovremeno uštedjeti novac uz moment održivosti. Ozelenjavanje zdravstvenih centara, transport, ekološki prihvatljive bolnice koje privlače pacijente… Ove vrste elemenata zapravo bi mogle postići rezultate mnogo brže od preferiranog načina, no ulaganje vremena da se to učini na zeleniji način zahtijeva vrijeme i trud te promjenu kulture.
Trećina „tereta“ kroničnih nezaraznih bolesti može se izbjeći. Stoga je smanjenje tereta bolesti koje se mogu izbjeći zapravo najučinkovitija stvar koju možemo učiniti. I to je ono na što smo se pokušali usredotočiti primjerice s indeksom KOPB-a.
Postoji interes i želja da se pronađu načini na koje bi se pacijenti mogli ranije dijagnosticirati, liječiti, potencijalno ih držeći izvan bolnice, kako bi pacijenti postali ekološki prihvatljiviji. Moramo razumjeti kako taj pacijent danas „putuje“ kako bismo mogli pronaći neučinkovitosti u sustavu koje onda možemo opipljivo riješiti. Digitalna rješenja igraju važnu ulogu te već sada imamo primjere za to učinkovitost izgradnje održivih, zelenih sustava s digitalnom komponentom.
Jedan primjer za to zapravo su programi probira raka pluća, gdje, opet, postoji vrlo inovativna upotreba umjetne inteligencije da se pogledaju snimke i shvati da je osoba možda bila negativna na skeniranju raka pluća, ali da ima rani oblik KOPB.a. Postavlja se pitanje kako onda intervenirati, dovesti pravog pacijenta da vidi pravu razinu skrbi i biti proaktivniji u upravljanju njegovom skrbi tijekom vremena. Postoje načini na koje se to događa diljem svijeta, te je potrebno isticati takve najbolje prakse i mijenjati naše razmišljanje o načinu na koji se zdravstvena skrb tradicionalno pružala.
U projektu nazvanom Opera (partnerstvo između AstraZenece i NHS-a) proučavali su „put pacijenta“ sa zatajenjem srca i redizajnirali ga. Uključili su dijagnostičko središte u zajednici gdje su koristili ručne ehokardiograme i AI tehnologiju, uz stalno analiziranje rezultata i daljinski pregled od strane kardiologa. Nakon postavljanja dijagnoze i definiranja puta liječenja, kao rezultat toga uspjeli su smanjiti vrijeme čekanja za ove ehokardiograme u bolnici s 12 mjeseci na šest tjedana. Također je dokazana povezanost manje hospitalizacija sa utjecajem na emisiju ugljika tj. smanjenje ugljika po pacijentu kroz taj novi pristup. Sada se takav pristup želi proširiti na UK, Francusku, Njemačku, Španjolsku i druga područja izvan Europe.
