Kolumna Eli Vidović (psihologinja): Očuvanje mentalnog zdravlja zdravstvenih djelatnika u (post)pandemijsko vrijeme
d početka pandemije – u određenim dijelovima Hrvatske dodatno otežane razornim potresima u ožujku i prosincu 2020. – u medijima, na društvenim mrežama i drugim kanalima koji dopiru do opće javnosti, često se spominje potreba za pojačanom brigom za mentalno zdravlje
Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, mentalno zdravlje više je od odsustva mentalnih poremećaja ili invaliditeta: riječ je o stanju u kojem pojedinac može ostvariti svoje sposobnosti, nositi se s uobičajenim životnim stresom i doprinositi svojoj zajednici.
Photo by Freepik
Mentalno zdravlje ključno je za kolektivnu i individualnu sposobnost ljudi da razmišljaju, osjećaju emocije i ostvaruju međusobne interakcije, da zarađuju za život i u njemu uživaju. Zbog toga je briga za promicanje, zaštitu i obnovu mentalnog zdravlja ključna za pojedince, kolektive i društva u cijelome svijetu. Kako stoji u Standardima rada psihologa u području medicine rada Hrvatske psihološke komore, na rad utječu tri skupine složenih faktora: karakteristike čovjeka, karakteristike rada koji taj čovjek obavlja te karakteristike radne okoline. Ako su ovi faktori usklađeni, postiže se sklad između zahtjeva čovjeka i zahtjeva rada, odnosno najkvalitetniji radni učinak u najkraćem vremenu, s najmanjim utroškom energije i uz maksimalno zadovoljstvo.
Mjere koje su poslodavci poduzimali kako bi spriječili širenje bolesti doista jesu transformirale radne prakse u većini sektora te zaposlenicima donijele niz drugih promjena. Prebacivanje rada u online okruženja koja su do Covida-19 bila u povojima za puno je zanimanja odjednom postalo norma: rad od kuće i virtualno upravljanje radne su kategorije koje su se uslijed pandemije standardizirale. Na takav način većina radno sposobnih prilagodila se pandemiji.
Photo by Freepik
A što je sa zdravstvenim djelatnicima?
Za razliku od većine ostalih zaposlenika , zdravstveni djelatnici su bili cijelo vrijeme direktno izloženi pandemiji. Jedini su imali radnu obvezu i nikakav odmak ni predah od pandemije. Za razliku od svih ostalih organizacijski uvjeti rada su bili otežani što je jedan od izvora stresa ( velik broj pacijenata na odjelu, nedovoljna opremljenost, rad na odjelu na kojem inače se ne radi, specifičnost pandemije zahtijeva drugačije prilagođavanje tijekom tjedna…)
Zbog svoje prirode posla zdravstveni djelatnici su pomagačka zanimanja i samim tim sklonija sindromu “burnout”.
U „mirnodobnim“ uvjetima rada teško se nositi s patnjama čovjeka i smrtnim gubitcima, a pogotovo za vrijeme pandemije kojoj su bili trajno izloženi. Sve to upućuje i na profesionalne izvore stresa : osjećaj nemoći, prevelika očekivanja od sebe i drugih, previše pacijenata, prevelik obim poslova, nemogućnost dvosmjerne komunikacije s nadređenim institucijama, nemogućnost sustavne edukacije, nema supervizije … Uz navedene, izvor stresa su i međuljudski odnosi : loša suradnja zdravstvenih djelatnika i ravnatelja, postojanja „ klanova“ i „ hladne klime“, prevelika očekivanja od zdravstvenih djelatnika.
Od društvenih izvora stresa u vrijeme pandemije istaknula bih socijalne tenzije, omalovažavajući stav okoline prema zdravstvu, izloženost zdravstvenih djelatnika medijima.
Photo by Freepik
Reakcije na stres
- U početku ste puni energije i vaši odgovori na stres su vjerojatno pozitivni i učinkoviti
- Nakon nekog vremena osjećate umor. Mozete se osjećati anksiozno, žalosno i frustrirano. Počinje opadati kvaliteta rada.
- Ako se visoka razina stresa nastavi, sve češće će se pojavljivati osjećaj neuspjeha i nekompetentnosti. Također vam se može činiti da vas previše iskorištavaju na poslu ili kod kuće. U tom slučaju počet ćete se „ udaljavati“ od svog posla ili čak razmišljati o promjeni zaposlenja.
- Ako se stresna situacija i dalje produžava, možete pasti u depresiju, dobiti neku od bolesti vezanih uz dugotrajni stres ( psihosomatske bolesti)
Određena količina stresa i napetosti je korisna, proizvodi snagu ( prva faza), ali intenzivan i dugotrajan stres dovodi do bolesti i mnogobrojnih neodgovarajućih stanja i reakcija što se očituje u svim područjima života. Već u drugoj fazi kad se pojave prvi negativni znakovi , valja se zapitati o učinkovitosti vlastitih reakcija i započeti borbu protiv stresa kako ne bismo ni došli do 3. i 4. faze jer se iz njih mnogo teže „ izvući“ .
Prvi korak u borbi stresa je prepoznavanje njegovih posljedica tj. simptoma i traženje psihološke pomoći. Zdravstveni djelatnici pružaju nesebično svoju pomoć svima potrebitima često zaboravljajući na vlastitu dobrobit! Ne ustručavajte se potražiti psihološku pomoć kako biste radili na očuvanju vlastitog mentalnog zdravlja.
Autorica kolumne:
ELI VIDOVIĆ, psihologinja
HAPPY HELP – za psihološku podršku i savjetovanje
