Health Hub’s Partnership Wishlist 2024.: Prof. dr. sc. Milivoj Jovančević- “Moje tri želje za 2024…”
okviru prigodnog editoriala HEALTH HUBs PARTNERSHIP WISHLIST 2024 uz slogan “Sve što želimo u zdravstvenom ekosustavu u godini pred nama jest …”, Health Hub je pozvao goste koji su važan dio našeg zdravstvenog ekosustava da ususret novoj 2024. godini prenesu želju, problematiku, postojeći izazov ili možda uspjeh i najbolju praksu, koji trebaju poslužiti kao nit vodilja i inspiracija za otpornije, modernije i održivije zdravstvo u 2024. godini!
Hvala svim gostima i suradnicima Health Hub-a na odličnoj atmosferi, uređenju scenografije i fotografijama koje pokazuju kako se očekivanja u zdravstvu pred nama mogu iznijeti konstruktivno i s osmijehom!
Prof. dr. sc. Milivoj Jovančević, prim., spec. pedijatrije
Poliklinika Salvea
prof. dr. sc. Milivoj Jovančević, prim., spec. pedijatrije (Poliklinika Salvea)
Nisam ribolovac niti volim pecanje, ali se igrom slučaja dogodilo – ulovio sam zlatnu ribicu. A iznenađenje je bilo potpuno kada je progovorila „Ako me pustiš, ispunit ću ti tri želje“…
Prva želja…
Da nam predškolci ne budu tako često bolesni. Nekako se uvriježilo mišljenje da je normalno da su mala djeca stalno bolesna, da im cure nosevi, da kašlju, često imaju vrućicu i probavne smetnje. U sezoni prehlada svaki predškolac bude prosječno 2-3 puta mjesečno bolestan, vrtićke grupe se prazne, djeca odlaze liječniku, roditelji ostaju na bolovanju, kupuju se lijekovi protiv temperature, vitamini, sirupi za kašalj. Rekao bih da je riječ o značajnom javnozdravstvenom problemu zbog masovnosti, dječje neugode i patnje te zbog materijalnih troškova. Stručnjaci koji se bave ekonomikom zdravstva će nedvojbeno pokazati kako su značajni tzv. primarni i sekundarni troškovi. Primarni su vezani za proces dijagnostike, liječenja, kupovinu lijekova i sredstava za njegu te za troškove bolovanja. Sekundarni opisuju gubitke zbog izostanka radnog doprinosa u isporuci usluga i robe uslijed bolovanja. Sveukupno je riječ o značajnim iznosima. Dodatno, u periodima epidemija redovito dolazi do preopterećenosti bolničkih ustanova što generira značajne dodatne troškove.
Preuzimanjem standarda skrbi u odgojno – obrazovnim ustanovama nordijskih zemalja moguće je smanjiti učestalost pobola za barem 50%. Potrebno je osigurati veće prostore, veći broj odgajatelja i bolje definirati ostale elemente u Državnom pedagoškom standardu (trenutno je na snazi onaj iz 2008. godine).
“Rekao bih da je riječ o značajnom javnozdravstvenom problemu zbog masovnosti, dječje neugode i patnje te zbog materijalnih troškova. Stručnjaci koji se bave ekonomikom zdravstva će nedvojbeno pokazati kako su značajni tzv. primarni i sekundarni troškovi.
Primarni su vezani za proces dijagnostike, liječenja, kupovinu lijekova i sredstava za njegu te za troškove bolovanja. Sekundarni opisuju gubitke zbog izostanka radnog doprinosa u isporuci usluga i robe uslijed bolovanja. Sveukupno je riječ o značajnim iznosima.
Dodatno, u periodima epidemija redovito dolazi do preopterećenosti bolničkih ustanova što generira značajne dodatne troškove…”
Druga želja…
Slijedom prethodne želje potrebno je unaprijediti primarnu zdravstvenu zaštitu djece. Prije svega treba smanjiti broj djece koja su u skrbi pedijatrijskog tima na 800 djece. Trenutno stanje, naročito u periodu epidemija respiratornih bolesti i pretrpanih ordinacija, je neprihvatljivo sa stručnog i etičkog stajališta. Nadalje treba svoj djeci (barem do navršenih 15 godina) omogućiti zdravstvenu skrb pedijatra. Tim u kojem je sada medicinska sestra (SSS) treba pridružiti višu medicinsku sestru. Administrativno opterećenja treba smanjiti za 50%. Bilo bi korisno omogućiti proširenje dijagnostike uvođenjem laboratorijske dijagnostike (point of care) ili osiguravanjem dostupnosti laboratorija tijekom cijelog radnog vremena, uvođenje ultrazvučne dijagnostike (osigurati opremu i edukaciju). Nadalje, na razini primarne zdravstvene zaštite, u lokalnoj zajednici, formirati timove suradnih struka (psiholog, logoped, fizijatar i fizioterapeut). Djeca i njihovi roditelji zaslužuju manje gužve, veću dostupnost i sveobuhvatniju zdravstvenu zaštitu. Bolnice zaslužuju manje poslova koji se mogu riješiti na razini primarne zdravstvene zaštite.
prof. dr. sc. Milivoj Jovančević, prim., spec. pedijatrije (Poliklinika Salvea)
Treća želja…
Hrvatska se nalazi na samom vrhu učestalosti debljine čija pojavnost započinje u dječjoj dobi. Naši podatci pokazuju da se značajniji porast bilježi u dobi od 5 godina te učestalost linearno raste prema odrasloj dobi. Uzroci su višestruki, stoga su stručnjaci koji se bave ovim problemom izradili strategiju (akcijski plan) na razini Ministarstva zdravstva. Kako bi se akcijski plan ostvario potrebna je bezrezervna organizacijska i materijalna potpora na državnoj razini. Ovo je jedini način da se napravi odmak od deklarativne ka bezrezervnoj podršci i opredjeljenju da se ovaj prioritetni javnozdravstveni problem riješi.
Nedvojbeno za ove želje je potreban novac, i na ovom mjestu treba postaviti pitanje koja je cijena zdravlja, budućnosti, lagodnog i uspješnog roditeljstva i pronatalitetnih nastojanja? Prema stajalištu Svjetske zdravstvene organizacije i Svjetske banke, sredstva za ovu namjenu se ne trebaju smatrati državnim troškom nego investicijom (jednom od najunosnijih koja na 1 uloženi US dolar donosi 7 USD). Obzirom na opseg, ove akcije trebaju dobiti utemeljenje u strateškim odlukama i makroekonomskim planovima državnog vrha.
Zlatnu ribicu sam pustio nakon što je čula tri želje. Možda ih i ostvari. No ja više vjerujem u našu mudrost i etiku, u zdravi razum i budućnost koja pripada djeci!
Snimanje i produkciju ovog editoriala podržali su: