Europska komisija objavila publikaciju o utjecaju post-COVID-19 (dugotrajnog COVID-a) na zdravstvene sustave
ezavisni odbor Europske komisije (Expert Panel on effective ways of investing in health) objavio je mišljenje i dao preporuke o utjecaju dugog COVID-a (tzv. long COVID) koje stavljaju naglasak na istraživanje, uključujući uključenost pacijenata, potencijalne tretmane i potrebu da se spoznaje o dugotrajnoj bolesti COVID-19 ugrade u sve razine skrbi, uključujući rehabilitaciju. Druge preporuke pozivaju na kontinuirane napore za smanjenje transmisije COVID-19 (npr. cijepljenjem), ulaganje u primarnu zdravstvenu zaštitu, specijaliziranu edukaciju te uspostavljanje sustava nadzora za praćenje epidemiologije dugotrajnog COVID-a.
Raspravlja se i o organizacijskim zahtjevima te potrebitim resursima za zdravstvene sustave za dizajniranje i razvoj odgovarajućih zdravstvenih usluga za dugotrajni COVID-19 s fokusom na implikacije za zdravstvenu radnu snagu, prevenciju dugotrajnog COVID-a među zdravstvenim stručnjacima te podršku zdravstvenim stručnjacima s dugim COVID-om. Mišljenje Komisije razmatra modele skrbi za pacijente s dugim COVID-om, uključujući pružanje usluga, zdravstvenu radnu snagu, zdravstvene informacijske sustave, pristup osnovnim lijekovima, financiranje, vodstvo i upravljanje.
Mišljenje Komisije se temelji na pregledu dostupnih dokaza o tome što je „dugotrajni COVID“ i njegovim vjerojatnim uzrocima i simptomima. Kako se znanje o dugotrajnom COVID-u razvija, stručni panel ističe neke od ključnih karakteristika i pitanja koja još uvijek trebaju bolje razumijevanje.
Stručni odbor Komisije koji je radio na ovoj publikaciji je interdisciplinarna i neovisna skupina stručnjaka koju je osnovala Europska komisija za pružanje neobvezujućih neovisnih savjeta o pitanjima koja se odnose na učinkovite, dostupne i otporne zdravstvene sustave.
SVE VEĆI TERET ZA ZDRAVSTVENE SUSTAVE
Post-COVID-19 kao stanje (koje se naziva i dugotrajnim COVID-om) predstavlja potencijalno značajan teret za zdravstvene sustave. Pogađa najmanje 10% pacijenata koji su bili bolesni od COVID-19. Nedostaju odgovarajući klinički putevi i tretmani za ovo stanje. Iako je dobro poznato da određene bolesti imaju dugoročnije posljedice (npr. gripa ili dječja paraliza), posljedice dugotrajnog COVID-a čine se raznolikijima i teže ih je definirati u usporedbi s drugim stanjima. Trenutna istraživanja pokazuju da je uključeno više mehanizama koji se međusobno ne isključuju, s različitim čimbenicima rizika. Nesigurnost u vezi s ovim stanjem naglašava potrebu za procjenom različitih aspekata zdravstvenih sustava, koji možda još nisu spremni za suočavanje s rastućim teretom dugog COVID-a, uključujući ulogu pacijenata kao sukreatora terapijskih intervencija, putova pacijenata i upućivanje unutar zdravstvenih sustava, istraživanja i ažuriranja praktičnih smjernica i procesa nadzora.
Naši zdravstveni sustavi trebaju jamčiti pravičan pristup zdravstvenoj skrbi i pružiti responzivnu, učinkovitu, socijalno i financijski osviještenu zaštitu bez stigme za pacijente koji pate od ovog stanja u svim njegovim oblicima.
U tu svrhu zdravstveni sustavi morat će se prilagoditi:
- Za zdravstvene stručnjake potrebno je osnažiti prevenciju i podršku za dugotrajni COVID, primjerice uz priznavanje dugotrajnog COVID-a kao profesionalne opasnosti.
- Za pacijente se moraju pojaviti šire strategije za prevenciju, dijagnozu, modele skrbi i rehabilitacijske usluge. Mnogo je prepreka razvoju, provedbi i održavanju takvih nastojanja. Strukturalne prepreke, proceduralne prepreke u pružanju usluga, financijske prepreke, informacijske prepreke, problemi s pristupom lijekovima, prepreke stručnim / ljudskim resursima i problemi povezani s radom u mnogim različitim disciplinama- sve su to barijere koje treba prevladati. Namjenske usluge za dugotrajni COVID-19, s potrebnim programima edukacije i koordinacije, mogle bi svesti pristranosti na najmanju moguću mjeru te poboljšati pristup liječenju.
ŠTO JE STANJE NAKON COVID-19, TAKOĐER POZNATO KAO DUGOTRAJNI COVID?
“Post-COVID-19 stanje javlja se kod osoba s poviješću vjerojatne ili potvrđene SARS-CoV-2 infekcije, obično tri mjeseca od početka COVID-19 sa simptomima koji traju najmanje dva mjeseca i ne mogu se objasniti alternativnom dijagnozom. Uobičajeni simptomi uključuju umor, otežano disanje, kognitivnu disfunkciju ali i druge simptome koji općenito utječu na svakodnevno funkcioniranje. Simptomi se mogu pojaviti nakon početnog oporavka od akutne epizode COVID-19 ili potrajati od početne bolesti. Simptomi također mogu fluktuirati ili se vratiti tijekom vremena. Za djecu se može primijeniti posebna definicija.”
Svjetska zdravstvena organizacija
JAVNOZDRAVSTVENI NADZOR TREBA BITI PRILAGOĐEN MJERENJU UTJECAJA DUGOTRAJNOG COVID-a
Javno nadziranje bolesti je ključno te uključuje četiri glavna elementa: prikupljanje podataka, obradu podataka, distribuciju informacija i provođenje aktivnosti potkrijepljenih podacima. Obzirom na višestruke aspekte dugotrajnog COVID-a, sustavi nadzora trebali bi se graditi na onome što već postoji. Ovakvo javnozdravstveno praćenje trebalo bi biti široko i trebalo bi omogućiti praćenje evolucije dugih slučajeva COVID-a tijekom vremena kako bi se razumio njihov razvoj.
Istraživanje dugotrajnog COVID-19 trebalo bi, koliko je to moguće, provesti u suradnji s osobama koje žive s tim stanjem. Također bi se trebalo usredotočiti na zajedničko stvaranje potencijalnih terapijskih intervencija, kao i putova za pacijente. Dijalog temeljen na uzajamnom uvažavanju koristit će svim dionicima: pacijentima s dugotrajnim COVID-om, zdravstvenim stručnjacima koji pružaju skrb, te ravnateljima i menadžerima u zdravstvenom sustavu koji imaju zadatak organizirati i financirati takvu skrb, kao i istraživačkoj zajednici.
Zdravstveni sustavi trebaju ugraditi istraživanje dugotrajnog COVID-a na svim razinama skrbi, uključujući rehabilitaciju, identificiranje poticaja koji se mogu primijeniti i prepreka koje se mogu ukloniti, kako bi se olakšao razvoj zdravstvenih ustanova kao okruženja za istraživanje i zdravstvenih stručnjaka kao korisnika. Postoji hitna potreba za bolje razumijevanje dugoročnog tereta dugotrajnog COVID-a. To će biti moguće samo ako dionici odgovorni za zdravstvene sustave daju prioritet stvaranju i usvajanju znanja na ovom području. Sve dok postoji neizvjesnost o najprikladnijem načinu upravljanja dugotrajnim COVID-om i opcijama liječenja, svim pacijentima treba dati priliku sudjelovati u kliničkim ispitivanjima, kako specifičnih terapijskih opcija, tako i „paketa“ skrbi, kao što su različiti oblici rehabilitacije. Također je važno osigurati da se nove znanstvene spoznaje dijele, validiraju te da se u skladu s njima i postupa.
Dugotrajni COVID treba prepoznati kao jedno od mnogih složenih kroničnih stanja koje će kod mnogih pacijenata koegzistirati s drugima, zahtijevajući modele skrbi koji su koordinirani u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, s mehanizmima koji osiguravaju brzo upućivanje specijalističkim timovima, te uz izbjegavanje čekanja pacijenata u “dugim silosima za COVID”. Time se naglašava važnost usvajanja načela skrbi usmjerene na osobu. S obzirom na to da će mnogi pacijenti s dugotrajnim COVID-om imati druge zdravstvene tegobe, učinkovitu reakciju trebao bi koordinirati tim koji nadzire skrb o pacijentu. Međutim, taj će tim s vremena na vrijeme trebati stručnu podršku. To će neizbježno zahtijevati multidisciplinarne timove uključujući fizioterapeute, radne terapeute, medicinske sestre, psihologe, govorne terapeute, liječnike i socijalne radnike. Međutim, jednako je važno imati čvrste kriterije procjene kako bi se osiguralo da pacijenti koji imaju probleme koji se bolje rješavaju negdje drugdje, na primjer od strane primarne zdravstvene zaštite ili medicinskih stručnjaka, budu odgovarajuće upućeni tj. usmjereni.
Istraživanja o dugotrajnom COVID-u, a posebno o mogućim liječenjima, moraju se provoditi u dostatnoj mjeri kako bi se pružili konačni odgovori koji uzimaju u obzir bilo kakvu heterogenost unutar populacije i konteksta u kojima se nalaze. Obzirom na raznolikost populacije pacijenata, istraživanje o intervencijama trebalo bi odgovoriti ne samo na pitanje što djeluje, nego što djeluje u kojim okolnostima. Cilj usklađivanja definicija, uspostavljanje valjanih mjernih alata, definiranje ishoda i osiguranje koordinacije unutar različitih istraživačkih projekata također su bitne točke koje treba razmotriti.
Budući da je infekcija COVID-19 uzrok dugotrajnog COVID-a, mjere za borbu protiv infekcije i posljedica infekcije, uključujući cijepljenje i smanjenje prijenosa, moraju ostati prioritet. Unatoč dokazima da početno cijepljenje i docjepljivanje smanjuju rizik od dugotrajnog COVID-a kod odraslih, i dalje postoji znatan broj ljudi koji još nisu cijepljeni. Važno je održati zamah u kampanjama cijepljenja, proširiti pokrivenost na one koji su ostali necijepljeni te naglasiti važnost docjepljivanja. Nefarmaceutske intervencije kao što su poboljšana ventilacija i ugradnja filtracije zraka učinkovite su u smanjenju prijenosa respiratornih virusa koji se prenose zrakom. To bi mogla biti pozitivna ostavština nakon pandemije.
Potrebno je uspostaviti koordinirani program sustava nadzora, uključujući podatke iz svake države članice, koristeći dosljedne definicije slučajeva i metodologije, te obuhvatiti utjecaj ovog stanja na zdravlje, zapošljavanje i gospodarstvo. Možda će biti teško postići samostalno istraživanje koje može kontinuirano pratiti prevalenciju i utjecaj dugotrajnog COVID-a u svim državama članicama EU-a. Unatoč tome, pozivamo barem na seriju istraživanja s „valovima“ koji se ponavljaju u relativno kratkim intervalima najmanje sljedeće tri godine. Važan preduvjet bit će osigurati da oni koji su uključeni u provođenje istraživanja koriste skup dijagnostičkih kriterija koji je u skladu s onima koji se šire koriste. To bi, logično, pratilo smjernice WHO-a. U širem smislu preporučuje se redovitije objavljivanje statistike o dugotrajnom COVID-19 uz statistiku zaraze i oporavka, idealno dostupno i korisnicima koji nisu usko specijalizirani. Takve informacije, lako dostupne građanima i novinarima, održat će svijest da COVID postoji te zahtijeva pažnji svih dionika.
REFERENCE:
https://health.ec.europa.eu/system/files/2022-12/exph_longcovid_factsheet_en.pdf
https://ec.europa.eu/newsroom/sante/newsletter-archives/42544
