Dr. sc. Anamaria Malešević (Digit-HeaL): “Naše istraživanje daje sliku spremnosti na digitalno zdravstvo iz perspektive ključnih dionika”
ijelimo s Vama članak dr. sc. Anamarije Malešević (Digit-HeaL, Katoličko sveučilište), nakon što je prezentirala rad pod naslovom Digital Health in Croatia: Key stakeholders’ perspective of societal and institutional readiness na 17. konferenciji European Public Health u Lisabonu, te nakon što je tim Digit-HeaL-a predstavio završetak projekta svim dionicima zdravstvenog ekosustava u Hrvatskoj.
Digitalno zdravstvo (eng. digital health) krovni je pojam koji se odnosi na znanje i prakse povezane s raznovrsnom tehnologijom za informativne, edukativne, preventivne i nadzorne svrhe u području zdravlja. Mnogi autori pokušavaju definirati digitalno zdravstvo te upravo zbog njegove kompleksnosti, horizontalnog prožimanja i specifičnih konteksta u kojima nastaje, danas imamo na stotine definicija ovog fenomena. Želimo li pojednostaviti razumijevanje digitalnog zdravstva, onda možemo reći da je to korištenje tehnologija koje su usmjerene na pružanje zdravstvene skrbi ili brige oko vlastitog zdravlja, odnosno bolesti. Širok raspon tehnologije podrazumijeva ovaj pogled, od komunikacijskih tehnologija, digitaliziranih uređaja za regulaciju tjelesnih sustava, uređaja za samo-praćenje (primjerice, pametni satovi), slikovni sustavi, softveri, robotika, 3D tehnologija i mnogi drugi. Naravno, unazad nekoliko godina, umjetna inteligencija pokazuje ogroman potencijal u zdravstvu te kada govorimo o digitalnom zdravstvu, govorimo i o sve većoj upotrebi umjetne inteligencije.
Digitalno zdravstvo različito se shvaća s obzirom na okruženje te u promišljanju i istraživanju istoga bitno je sagledati društveni, politički i ekonomski kontekst. Također, mnogi autori smatraju da to nije samo tehnološka inovacija u zdravstvenoj skrbi, već nešto puno više, odnosno kulturna transformacija koja nastaje kao odgovor na potrebe i promjene.
Laboratorij za etiku digitalnih tehnologija u zdravstvu (Digit-HeaL) u sklopu uspostavnog istraživačkog projekta HRZZ-a „(Novi) etički i društveni izazovi digitalnih tehnologija u domeni zdravstvene skrbi“ pod vodstvom izv. prof. dr. sc. Ante Čartolovnog, proveo je veliko istraživanje u Hrvatskoj s ciljem analiziranja postojećeg stanja, iščekivanja i izazova po pitanju digitalnog zdravstva i implementacije umjetne inteligencije. Tim Digit-HeaL-a čine i dr. sc. Anamaria Malešević i dr. sc. Luka Poslon.
Istraživanje je uključilo studente medicine na svim sveučilištima u Hrvatskoj koja imaju Medicinski fakultet u svojoj sastavnici kao i trenutačne ključne dionike zdravstva, odnosno pacijente, liječnike, rukovoditelje zdravstvenih institucija, inženjere, pravnike i donositelje javnih politika.
Istraživanje je uočilo mnoge potencijale, ali i izazove i strahove koji su povezani s digitalnim zdravstvom. Također, istraživanje je bilo usmjereno i na percepciju spremnosti Hrvatske, to jest hrvatskoga društva na implementaciju digitalnih tehnologija u zdravstvenu skrb.
Kada su ključni dionici bili pitani oko spremnosti Hrvatske na digitalno zdravstvo, odgovori su se referirali na dvije kategorije – društvenu i institucionalnu spremnost. Institucionalna spremnost najčešće se odnosila na zdravstvenu infrastrukturu, pravni i financijski okvir. Pozitivni stavovi bili su utemeljeni na dosadašnjim procesima informatizacije i postojeće digitalizacije koja je zaživjela u sustavu, ali istaknut je problem nepovezanosti, postojeće tehničke poteškoće, izazovi oko sigurnosti sustava ali i dosadašnje kvalitete prikupljanja podataka. Financijska spremnost percipirala se i pozitivno, ali i negativno, ovisno o poziciji ključnog dionika u zdravstvu i pogledu na digitalizaciju općenito, odnosno je li ona dodatni trošak ili investicija za buduće uštede.
Društveni kontekst osobito je bitan u implementaciji digitalnog zdravstva jer da bi implementacija bila uspješna i održiva potrebni su korisnici koji ju svjesno koriste, razumiju i informirani su o mogućnostima koje tehnologija pruža. Ključni dionici posebno su se osvrnuli na pitanje zdravstvene i digitalne pismenosti, za koju smatraju da nije na dovoljnoj razini te da bi trebalo poticati razvoj iste kroz različite programe, kampanje ali i promjene u medicinskom obrazovanju i kurikulumu. Uočeno je da su ključni dionici posebno skeptični oko implementacije koja bi bila održiva i u stvarnim potrebama i mogućnostima sustava zbog postojećih društvenih praksi koje su identificirane kao korupcija, pogodovanje i niska stopa društvenog povjerenja općenito.
“Neupitno je da unazad nekoliko godina postoji rastući interes u inovacijama povezanih sa zdravstvom, a kako bi one zaista mogle oživjeti važno je pronaći rješenja za financijske, organizacijske, sustavne i društvene izazove.
Stoga pitanje digitalnog zdravstva zahtjeva angažman svih, od obrazovnog sektora, medija, do vladajućih struktura i organizacija koje mogu doprinijeti hrvatskoj spremnosti.”
Više od 81% studenata medicine smatra da hrvatski zdravstveni sustav nije spreman za implementaciju digitalnih tehnologija, a optimističan pogled iskazuje samo 4,6% studenata. Spremnost također nije jednoznačan pojam i nezahvalno je govoriti o općenitoj spremnosti, stoga su studenti detaljnije vrednovali pojedine aspekte. Gotovo 64% studenata smatra da je Hrvatska spremna za implementaciju digitalnih tehnologija na području obrazovanja liječnika i digitalne pismenosti liječnika (60,9%). Nasuprot tome, većina studenata negativno ocjenjuje zdravstvenu infrastrukturu (89,3%) i postojeću pravnu regulativu (85,7%), dok su najpesimističniji po pitanju financijskih resursa (94,7%), odnosno financijske spremnosti. Dok je liječnička spremnost naznačena pozitivno, s druge strane prema pacijentima su studenti medicine znatno kritičniji. Da digitalna pismenost pacijenata nije na razini koju zahtjeva digitalizacija zdravstva smatra gotovo 83% studenata, dok njih 78,2% negativno ocjenjuje i zainteresiranost pacijenata za digitalno zdravstvo.
Istraživanje ukazuje da je prilikom planiranja implementacije digitalnih tehnologija ili digitalnih intervencija potrebno uzeti širi kontekst i analizirati različite aspekte spremnosti kako bi implementacija zaista bila uspješna. Percepcija dosadašnjeg stanja u Hrvatskoj ukazuje da je potrebno planirati akcije u različitim sektorima i resorima kako bi se iskoristio puni potencijal digitalnog zdravstva. Neupitno je da unazad nekoliko godina postoji rastući interes u inovacijama povezanih sa zdravstvom, a kako bi one zaista mogle oživjeti važno je pronaći rješenja za financijske, organizacijske, sustavne i društvene izazove. Stoga pitanje digitalnog zdravstva zahtjeva angažman svih, od obrazovnog sektora, medija, do vladajućih struktura i organizacija koje mogu doprinijeti hrvatskoj spremnosti.
