Doprinos javnih ljekarnika imunizaciji – u srcu lokalnih zajednica (IMMUNION)
avni ljekarnici vrlo su dostupni zdravstveni stručnjaci na razini primarne zdravstvene zaštite te imaju ključnu ulogu u postizanju dostatne razine imunizacije u suradnji s ostalim zdravstvenim djelatnicima. Oni su visokoobrazovani zdravstveni stručnjaci te pouzdan izvor informacija za javnost, što je vitalna komponenta za pomoć u rješavanju neodlučnosti o cijepljenju u lokalnim zajednicama. Kao takvi, mogu dati važan doprinos kroz identificiranje pacijenata u rizičnim skupinama, podsjećajući ljude na cijepljenje tijekom životnog vijeka ili putovanja, kao i povećanjem javnog povjerenja u cijepljenje kao javnozdravstvenu intervenciju.
Blizina ljekarni unutar lokalnih zajednica također nudi mogućnosti za povećanje dostupnosti i jednostavnosti imunizacije, nadopunjavanjem organiziranih usluga cijepljenja gdje je to moguće i potrebno. Pandemija COVID-19, a posebno rizik od tvindemije gripe i koronavirusa, također je zahtijevao od zdravstvenih sustava diljem Europe da ponovno promisle o (re)organizaciji usluga imunizacije.
Danas je u 8 europskih država [1] moguće da ljekarnici u lokalnim zajednicama mogu aplicirati cjepiva protiv gripe u ljekarnama. Ove su usluge pokazale svoj potencijal da uspješno dosegnu osobe koje nikada prije nisu bile cijepljene protiv gripe te da povećaju sveukupne stope procijepljenosti uz visoku razinu zadovoljstva građana.[2] U Irskoj rezultati istraživanja pokazuju da pružanje usluga putem irskih općinskih ljekarni povećava procijepljenost za osobe koje nikada prije nisu primile cijepljenje (jedan od šest), pri čemu je 99% pacijenata navelo da će se vratiti u ljekarnu radi sljedećeg cijepljenja. Zadovoljstvo pacijenata ovom uslugom je vrlo pozitivno, s čak 93% pacijenata koji ocjenjuju uslugu 9/10 ili 10/10. [3] U Francuskoj su javni ljekarnici od sredine listopada 2020. do početka siječnja 2021. cijepili više od 3,7 milijuna ljudi protiv gripe, što znači da su 1 od 3 cijepljenja protiv gripe obavili javni ljekarnici.
Štoviše, javnim ljekarnicima u 7 europskih država[4], a odnedavno u Italiji i Poljskoj, omogućena je primjena cjepiva protiv COVID-19 u ljekarnama nakon što su završili potrebni program dodatne izobrazbe, a nekoliko drugih europskih država provodi pilot-projekte za ocjenu provedbe usluga imunizacije u ljekarni. Osim toga, u nekim europskim državama, ljekarnici su poboljšali dostupnost cijepljenju protiv gripe širenjem ovlasti u vezi s izdavanjem cjepiva protiv gripe, uključujući opskrbu cjepiva protiv gripe rizičnim skupinama bez prethodne potrebe za receptom.
Javni ljekarnici u zajednici također pridonose na razne druge značajne načine kampanjama cijepljenja protiv COVID-19, kao što su aktivnosti vezane uz upravljanje opskrbom i pripremom cjepiva u npr. centre za masovno cijepljenje, distribuciju cjepiva zdravstvenim ustanovama te pružanje pouzdanih i razumljivih informacija i savjeta široj javnosti. Konkretno, ljekarnici su također često bili prvi pouzdani izvor stručnih informacija pacijentima kada je bilo riječi o pitanjima o sigurnosti i učinkovitosti cjepiva. U tom pogledu, javni ljekarnici također su u izvrsnoj poziciji da prijave sumnju na nuspojave cjepiva protiv COVID-19 i kao takvi, ključni su suradnici u sustavu EU farmakovigilancije. Štoviše, uspješna iskustva iz npr. Belgije [5] su pokazala da javni ljekarnici mogu imati pozitivan utjecaj kada proaktivno pristupaju pacijentima koji još nisu primili cjepivo protiv COVID-19.
Naposljetku, ključno je da se informiranje javnosti o cijepljenju provodi kao dio integriranog, dosljednog i multidisciplinarnog pristupa u različitim zdravstvenim ustanovama, tako da gdje god ljudi pristupe zdravstvenom sustavu, dobiju kvalitativne informacije o imunizaciji te da mogu biti identificirani kao potencijalna rizična/ciljna skupina za cijepljenje. Korištenje zajedničkih elektroničkih zapisa o cijepljenju/zdravstvenim podacima, gdje još nije implementirano, može poboljšati učinkovitost takve komunikacije u budućnosti te snažno podržati napore zdravstvenih djelatnika da postignu dovoljnu razinu procijepljenosti protiv zaraznih bolesti u svojim lokalnim zajednicama.
