susret Svjetskom danu inovacija u zdravstvu (World Health Innovation Day 2024) Health Hub kao jedinstveni think tank u regiji za zdravstvo i zdravstvene politike te regionalni partner ove globalne inicijative želi istaknuti vrijednost zdravstvenih inovacija za pojedinca i društvo u cjelini, uz poseban naglasak na što bržu dostupnost i implementaciju inovacija na razini država i pacijenata, za održive, otporne i moderne zdravstvene sustave!

Tim povodom razgovarali smo s izv. prof. dr. sc. Orjenom Žaja, predstojnicom Klinike za pedijatriju KBC Sestre milosrdnice. Prof. Žaja je specijalistica pedijatrijske gastroenterologije, primarijus, izv. prof. Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Zdravstvenog Veleučilišta, viši je znanstveni suradnik i viši predavač iz područja kliničkih medicinskih znanosti. Predsjednica Hrvatskog Društva za Pedijatrijsku Gastroenterologiju, Hepatologiju i Prehranu- HDPGHP, HLZ-a.

izv. prof. dr. sc. Orjena Žaja, predstojnica Klinike za pedijatriju KBC Sestre milosrdnice

Što za Vas znači biti bakljonoša inovacija u pedijatrijskoj skrbi?

Prilika biti bakljonoša u pedijatrijskoj skrbi u meni budi osjećaj ponosa i izazova. Isprva i iznenađenja, jer živeći liječništvo kao poziv nisam promišljala o svom radu na taj način. Biti bakljonoša, simbolički osvjetljavati put drugima oko sebe, omogućiti kretanje naprijed primjerom u svakom danu, često ići uzvodno ali i znati kada i kome predati baklju za održavanje kontinuiteta napretka, medicine i znanosti, iznimna je čast ali i velika odgovornost. Rezultati su mjerljivi, deklarativan stav i lijepo sročene rečenice nisu dovoljne, o našem radu i primjeru koji ostavljamo ovisi učinkovitost timova, uspjeh liječenja, zdravlje bolesne djece a time i čitavog društva.

Uzbuđena sam što mogu biti dio ovog važnog projekta i sigurna kako će naš predanost radu omogućiti napredna rješenja u kontinuiranoj želji za unaprjeđenjem zdravstvene skrbi za najmlađe a time i najvulnerabilnije skupine pacijenata. Spoznaja kako naš rad može stvoriti razliku u životima malih pacijenata i njihovih obitelji donosi osjećaj zadovoljstva i ponosa. Ideja kako naše inovacije pružaju moguća rješenja u beznadnim trenutcima poticaj je za nastavak. Konačno, odgovornost činiti dobro i pružati nadu onima za koje skrbimo, pokretačka je snaga koja nas kontinuirano potiče tražiti izvrsnosti u radu i životu.

Imate bogato iskustvo u zagovaranju i uvođenju inovacija u pedijatriji. Koja je vrijednost takvih inovacija za male pacijente i zdravstvene sustave, a u konačnici i za društvo u cjelini?

Osjećam veliku odgovornost jer inovacije, bilo nove terapije ili načini promišljanja, moraju biti sigurne i korisne. Podsjetimo se kako je jedna od paradigmi medicine, poglavito pedijatrijske skrbi, ‘Primum non nocere’. Stoga sigurnost temeljena na znanstvenim dokazima mora biti misao vodilja u uvođenju inovacija. S druge strane, vjerujem kako upravo inovacije mogu poboljšati zdravlje i kvalitetu života mnogih ljudi. Inovacije u dijagnostičkim i terapijskim područjima donose iznimnu vrijednost za male bolesnike i njihove obitelji, zdravstvene sustave a time i društvo u cjelini. U kontekstu zdravstvenih sustava, inovacijama se  optimizira korištenje resursa što rezultira boljim ishodima i manjim troškovima liječenja. Konačno, zdravlje djece predstavlja temelj napretka čitavog društva. Na žalost svjedočimo negativnom trendu i po prvi put u povijesti čovječanstva skraćivanju životnog vijeka novih generacija zbog neumoljivog rasta stope pretilosti koja nosi značajne rizike morbiditeta i mortaliteta. Upravo to će biti jedan od najvećih izazova suvremene medicine na svim razinama zdravstvene skrbi. Vjerujem kako bez inovativnog promišljanja o prevenciji i  liječenju pretilosti djece nećemo biti u mogućnosti zaustaviti ovaj trend.

“Ideja kako naše inovacije pružaju moguća rješenja u beznadnim trenutcima poticaj je za nastavak.

Odgovornost činiti dobro i pružati nadu onima za koje skrbimo, pokretačka je snaga koja nas kontinuirano potiče tražiti izvrsnosti u radu i životu…”

Koliko su inovacije važne za Vaše područje medicine (bilo da je riječ o zdravstvenoj tehnologiji, novom načinu razmišljanja, novim načinom rada s pacijentima i sl.)?

Inovacije su pokretačka snaga u svim područjima medicine pa tako i pedijatrije. Znanost sama po sebi podrazumijeva skepsu, vječno preispitivanje, traženje novih odgovora, pristupa, načina. To je ono što akademsku zajednicu, pa time i društvo u cjelini gura naprijed. Kada bismo slijepo prihvaćali, kada ne bismo preispitivali tada ne bismo niti istraživali, medicina i znanost stajali bi na mjestu a uspjesi liječenja, kontinuirano podizanje kvalitete zdravstvene skrbi i kvalitete života opće populacije bilo bi imaginarno.

“Dijagnostičke i terapijske inovacije donose iznimnu vrijednost za male bolesnike, njihove obitelji, zdravstvene sustave i društvo u cjelini!”

Koliko je važna pravovremena dostupnost inovacija državama i pacijentima? (ponekad su procesi uvođenja novih tehnologija i terapija spori)

Pravovremena dostupnost inovacija državama i pacijentima od velike je važnosti jer izravno utječe na kvalitetu i ishode liječenja. Ranija primjena inovativnih dijagnostičko-terapijskih metoda ili promišljanja u pristupu liječenju, omogućuje brže prepoznavanje i liječenje, što može spriječiti napredovanje bolesti i smanjiti stopu komplikacija. Ovo se posebno ističe u pedijatrijskoj medicini jer je potencijal utjecaja na cjeloživotno zdravlje najizraženiji upravo u djetinjstvu, kada negativni utjecaji mogu imati ireverzibilne posljedice na rast i razvoj. Dostupnost inovacija u zdravstvenoj skrbi djece poboljšavaju kvalitetu života malih bolesnika, optimiziraju uporabu resursa te u konačnici smanjuju i opterećenje zdravstvenih sustava.

“Ranija primjena inovativnih dijagnostičko-terapijskih metoda ili promišljanja u pristupu liječenju, omogućuje brže prepoznavanje i liječenje, što može spriječiti napredovanje bolesti i smanjiti stopu komplikacija. Ovo se posebno ističe u pedijatrijskoj medicini jer je potencijal utjecaja na cjeloživotno zdravlje najizraženiji upravo u djetinjstvu, kada negativni utjecaji mogu imati ireverzibilne posljedice na rast i razvoj. Dostupnost inovacija u zdravstvenoj skrbi djece poboljšavaju kvalitetu života malih bolesnika, optimiziraju uporabu resursa te u konačnici smanjuju i opterećenje zdravstvenih sustava…”

Kakav je osjećaj omogućiti nadu na terapijskim područjima gdje do tada nije bilo odgovarajuće mogućnosti liječenja ili poboljšanja kvalitete življenja?

Čuti majku koja nam kaže ‘Vratilo nam se dijete’ nakon uspješnog liječenja anoreksije nervoze, ili susresti trudnicu, bivšu pacijenticu koja iskreno iz srca kaže ‘Hvala  vama na svemu što ste radili i radite za oboljelu djecu’ govori više od tisuću riječi.

Inovacije su posebice važne u području rijetkih bolesti gdje nerijetko svjedočimo potresnim pričama obitelji zbog ograničene dostupnosti inovacijama. Omogućiti nadu na terapijskim područjima gdje do tada nije bilo odgovarajućih modaliteta iznimno ispunjava i motivira. Rad s inovativnim lijekovima predstavlja i poseban izazov jer nalaže dodatne napore u edukaciji i prilagodbi. Ipak, kada svjedočimo znakovima poboljšanja, osjećaj pružanja nade i mogućnosti za poboljšanje kvalite života malim bolesnicima neizmjerna je nagrada. Trenutak kada je dječak sa sindromom Alagille došao na prvu kontrolu nakon uvođenja novog lijeka jako lijepo oslikava kakav je to osjećaj. Radi se o rijetkoj bolesti za koju do danas nije bilo učinkovitih terapijskih rješenja. U našem smo centru nedavno, prvi u Hrvatskoj i drugi u jugoistočnoj Europi, uveli novi lijek zbog kojeg je taj 10-godišnji dječak prvi put u svom životu prespavao mirno noć. Za njega je to bilo puno važnije od drugih zdravstvenih benefita i utjecaja na progresivnu bolest jetre. Uzbuđen majčin glas koja me doziva u čekaonici i prepričava mi kako su protekli prvi dani liječenja zauvijek će ostati u mom sjećanju.

Koliko je važno graditi kulturu stalne izmjene dobrih praksi u liječenju između svoje ali i drugih profesija?

Interdisciplinarni rad, otvorena komunikacija i razmjena dobrih praksi čvrst su temelj napretka u svim profesijama pa tako i medicini. Graditi kulturu stalne izmjene dobrih kliničkih praksi iznimno je važno kako bi najnovije znanstvene spoznaje i inovacije postale standard zdravstvene skrbi. Time promičemo holistički pristup u kojem su pacijenti, zdravstveni djelatnici i inovatori partneri, koji zajedno promoviraju zdravlje i podizanje kvalitete života djece. U hijerarhijskom redu ustroja zdravstvenih institucija, svaki je pojedinac jednako vrijedan. Suosjećanje i predanost, medicina kao poziv, ne deklarativno već doista živeći tako, u svakom danu, u svakom obraćanju prema oboljelima i njihovim obiteljima, prema kolegama, medicinskim sestrama i svim suradnicima u svakodnevnom kontaktu, to je ono što za mene predstavlja stvarni cilj i nošenje baklje u poslanju milosrđa.

Edukacija je iznimno važan alat u promicanju inovacija. U protekla dva desetljeća puno smo truda uložili u edukaciju stručne i akademske zajednice i opće populacije o problemu poremećaja u jedenju. Kao sveučilišnoj profesorici edukacija je dio svakodnevice pa i tu, među studentima, koristim priliku promicati inovativne ideje. Uložen trud se vraća na najbolji način. Svjesnost o problemu kontinuirano raste, što rezultira ranijim prepoznavanjem i upućivanjem u naš centar, bilo da se radi o kolegama raznih struka, učiteljima ili roditeljima koji nam djecu dovode u sve ranijoj fazi bolesti i lakše prihvaćaju partnersku ulogu u procesu liječenja. Sve to značajno pozitivno utječe na konačne ishode liječenja.

“Inovacije su posebice važne u području rijetkih bolesti gdje nerijetko svjedočimo potresnim pričama obitelji zbog ograničene dostupnosti inovacijama. Omogućiti nadu na terapijskim područjima gdje do tada nije bilo odgovarajućih modaliteta iznimno ispunjava i motivira.”

Što Vas motivira i nadahnjuje u Vašem poslu?

Emocije su za mene najsnažniji motivator, a upravo je pedijatrija vrlo inspirativna grana medicine, puna emocija i gratifikacije što me kontinuirano nadahnjuje u svakodnevnom radu. Svaki uspjeh ali i izostanak očekivanog rezultata u radu, bilo stručnom ili u okviru znanstvenog i akademskog rada, snažan su motiv. Kada liječimo djecu s kroničnim bolestima postajemo dio njihovih obitelji, proživljavamo svaki uspjeh, napredak, ali jednako tako i one teške trenutke, izostanak učinka liječenja, napredovanje bolesti.  I jedna i druga strana medalje motivira me u svakodnevnom radu, i uspjeh i neuspjeh nas izgrađuje, jača i tjera naprijed. Duboka povezanost i odanost malim bolesnicima i njihovim obiteljima najbolje se  vidi u tranzicijskoj fazi kada pacijente koji postanu punoljetni postupno predajemo u adultnu zdravstvenu skrb. Često na tim pregledima potekne i suza pri rastanku.

Danas s osjećajem iznimnog ponosa i osobnog zadovoljstva mogu reći kako se upravo naš model multidisciplinarnog tima i pristupa svakodnevnoj praksi ističe kao temelj za izradu nacionalnih smjernica za liječenje oboljelih od poremećaja u jedenju koju priprema radna skupina Ministarstva zdravstva RH čiji sam aktivni član zajedno s timovima adultne medicine. Pripremamo inovativni pristup problemu koji predstavlja veliki izazov na svim područjima rada s ovom skupinom bolesnika. To su oni trenutci koji daju snage i podstreka za nastaviti dalje, gurati još jače i izdržati sve one teške trenutke koje medicina neminovno nosi. Oni sumiraju bezbroj malih pomaka, sitnih koraka u svakodnevnom radu nužnih za kontinuirano podizanje kvalitete skrbi za bolesnu djecu.

Konačno, mogućnost suradnje s talentiranim i posvećenim mladim kolegama i studentima posebno su vrijedan poticaj u mom poslu. Oni su neiscrpna inspiracija za kontinuirano učenje i pomicanje granica u potrazi za novim rješenjima.

Tko su Vaši najveći uzori?

Dolazim iz ustanove bogate tradicije koju krasi vizionarski rad. Naši velikani uveli su brojne inovacije u svakodnevnu praksu, od tehnoloških dostignuća do novih načina promišljanja. Ovih dana obilježavamo 120. obljetnicu prve pedijatrije u Hrvata, Klinike za pedijatriju KBC Sestre milosrdnice. Davne 1904. g., plemeniti Radovan Marković, prvi educirani pedijatar u Hrvatskoj, u tadašnjoj Bolnici Sestara milosrdnica osniva prvi dječji odjel u Hrvatskoj i na području cijele jugoistočne Europe, koji je predstavljao mjesto začetka suvremenijeg pristupa u pedijatrijskoj medicini. Upravo tu je otvoren prvi Centar za nedonošćad i ugroženu novorođenčad, instaliran prvi inkubator, obavljen prvi ultrazvuk srca u djeteta. Profesor Emil Najman stječe svjetsko priznanje opisom megaloblastičke anemije koja u literaturi nosi njegovo ime (Imerslund-Najman-Gräsbeck anaemia).

Vizionari poput našeg učitelja, pokojnog profesora Zvonka Jurčića, temelj su napretka cijelog tima. Daleko prije drugih europskih centara, prof. Jurčić prvi je na ovim područjima, još 1985. g. postavio dijagnozu anoreksije nervoze u djevojčice koja mu je poslana iz BiH pod sumnjom na upalnu bolest crijeva. Tada gotovo nezamislivo promišlja izvan okvira i usprkos neshvaćanju okoline postavlja temelje multidisciplinarnog tima koji koordinira pedijatar. Takav pristup odolio je ispitu vremena. Nastavljajući rad ovog pedijatrijskog velikana koji je bio veći od svog vremena, do danas vodim tim jedinog centra u RH koji se unazad gotovo četiri desetljeća kontinuirano i strukturirano bavi liječenjem anoreksije nervoze u djece. Kroz naš je centar liječeno više od 1000 djece što nam pruža mogućnost odgajati nove generacije pedijatara i posebno educiranih medicinskih sestara koji imaju znanja i vještine skrbiti za ovu izazovnu populaciju bolesne djece.

Pored profesionalnih, najveći uzori su moji roditelji i brat koji su primjerom u meni gradili temelje odnosa prema poslu i kolegama, naučili me važnosti samodiscipline i odanosti, uvažavanju svakog pojedinca. Na tome sam neopisivo zahvalna.

Pokretač inicijative World Health Innovation Day

PARTNERI SPECIAL INNOVATION EDITORIALA POVODOM 1. SVJETSKOG DANA INOVACIJA U ZDRAVLJU