Atopija & Ja – Prim. dr. sc. Ružica Jurakić Tončić: “Podržavamo dijalog s obiteljskim liječnicima i magistrima farmacije o poboljšanju transfera skrbi i učinkovitijem pravovremenom upućivanju pacijenata s umjerenim do teškim oblicima bolesti”
zrada preporuka za moderni transfer skrbi kod atopijskog dermatitisa znanstveno dokazano pomaže u procjeni kratkoročne i dugoročne učinkovitosti propisanih terapija, pravovremeno identificira nisku suradljivost pacijenata u postojećoj terapiji, na vrijeme detektira nuspojave i neželjene događaje, uočavaju se potencijalni rizici i popratna stanja kako bi se optimizirale terapije. Suradnja između magistra farmacije, obiteljskog liječnika i dermatologa skraćuje vrijeme donošenja odluka, a pacijenti imaju benefite bolje i učinkovitije zdravstvene skrbi što rezultira i boljim kliničkim, ekonomskim i humanim ishodima.
Inicijativa „ATOPIJA & JA“ u organizaciji Health Hub-a, think tank platforme za zdravstvene politike koji je okupio predstavnike različitih zdravstvenih struka, želi potaknuti usustavljeni transfer skrbi atopijskog dermatitisa u hrvatskom zdravstvenom ekosustavu. O toj temi razgovarali smo s prim. dr. sc. Ružicom Jurakić Tončić, spec. dermatovenerologije s Klinike za dermatovenerologiju KBC-a Zagreb.
prim. dr. sc. Ružicom Jurakić Tončić, spec. dermatovenerologije s Klinike za dermatovenerologiju KBC-a Zagreb.
Kako suvremena dermatovenerologija gleda na liječenje atopijskog dermatitisa, obzirom na pojavu novih opcija liječenja?
Danas u suvremenoj dermatologiji su se pojavile novije opcije sustavnog liječenja koje su namijenjen liječenju bolesnika s umjerenim do teškim oblikom atopijskog dermatisa, što predstavlja veliki napredak budući da godinama nismo imali nijednu noviju opciju liječenja. Adekvatna i dobra kontrola baš u grupi najtežih bolesnika je od silne važnosti budući da bolest nosi brojne komorbiditete, karakterizira je udruženost s drugim bolestima atopijskog marša ali i rizik od razvitka i nekih zloćudnih bolesti. Bolesnici s atopijskim dermatitisom kao i njihove obitelji imaju snažno oštećenu kvalitetu bolesti kao i brojne udružene psihološke poremećaje pa i brojne psihijatrijske poremećaje. Iznimno je važno grupi bolesnika s najtežim oblikom bolesti biti u mogućnosti ponuditi spektar različitih oblika sustavnog liječenja koji će najviše biti prilagođen individualnim potrebama bolesnika.
Često se ističe kako se liječenje treba prilagoditi svakom bolesniku, te smanjiti negativni utjecaj bolesti na kvalitetu života. Koliko je danas moguće pratiti pacijente nakon što napuste ordinaciju s propisanom terapijom te koliko je važan feedback od liječnika obiteljske medicine, ljekarnika, pa i samog pacijenta u procesu liječenja?
Medicina suvremenog vremena ima tendenciju individualno prilagođene terapije potrebama pojedinog bolesnika. Budući da je atopijski dermatitis bolest koja se ne može izliječiti, zadatak dermatologa je što bolje kontrolirati bolest kako bi bolesnik imao što bolju kvalitetu života. Već sam spominjala brojne druge udružene bolesti, stoga dobra kontrola bolesti će imati snažan utjecaj i na sprečavanje pojave drugih bolesti kod bolesnika. Informiranost o postojanju novih terapijskih opcija, novih lijekova koji djeluju sustavno i koriste se za liječenje umjereno teških do teških oblika bolesti je od silne važnosti, budući da su obiteljski liječnici i farmaceuti baš oni koji se nalaze na “prvoj liniji” i koji svojom svakodnevnom prisutnošću i dostupnošću će biti oni prvi glasnici o novijim terapijskim opcijama.
Naime, malo je vjerojatno da će bolesnici samoinicijativno pretraživati terapijske opcije u stručnoj literaturi a i ako to učine teško je očekivati da će netko tko je laik u tom području moći razabrati što je korisna informacija za njega. Obiteljski liječnici su upravo oni koji vode bolesnika i bit će najupućeniji u težinu bolesti kroz život i mislim da baš oni će biti od presudne važnosti u komunikaciji i odluci kojeg bolesnika treba uputiti prema dermatologu koji će tada biti u mogućnosti procijeniti koja kategorija liječenja će biti potrebna. Danas ipak velika većina bolesnika se i ne javlja ni obiteljskom liječniku, baš iz uvjerenja da osim kortikosteroida ni nema drugih terapijskih opcija. Na nama je da je da pošaljemo jasnu poruku prema bolesnicima da postoje različite terapijske opcije i da je potrebna komunikacija sa svim segmentima sustava kako bi dobili adekvatnu informaciju.
I same smjernice navode da su zahvaljujući napretku u razumijevanju etiopatogeneze, terapijske mogućnosti u liječenju atopijskog dermatitisa zadnjih godina značajno napredovale posljednjih desetak godina, te je danas u dermatološkom terapijskom „arsenalu“, uz lijekove poput inhibitora JAK-kinaze, moguće pomoći pacijentima s umjerenim do teškim oblicima AD-a koji ne reagiraju na kortikosteroidnu terapiju ili biološke lijekove.
prim. dr. sc. Ružicom Jurakić Tončić, spec. dermatovenerologije s Klinike za dermatovenerologiju KBC-a Zagreb.
Koliko danas viđate pacijente s ovakvim težim oblicima bolesti i zašto je važno da se na vrijeme upute dermatologu?
Najveći postotak bolesnika s atopijskim dermatitisom ima blagu bolest koja se može dobro držati pod kontrolom korištenjem lokalnih kortikosteroida u pogoršanjima te pridržavanjem uputa o njezi takve kože. Kategorija umjerenih do teških oblika bolesti je srećom daleko rjeđa i ova grupa bolesnika je većim dijelom upućena prema velikim dermatološkim centrima. KBC Zagreb kao tercijarna ustanova ima dugogodišnju tradiciju i iskustvo u liječenju teških oblika atopijskog dermatitisa i mi zapravo i viđamo češće teže oblike bolesti jer se ova kategorija bolesnika i usmjerava prema našoj Klinici radi složenosti kliničke slike i potrebe za sustavnim liječenjem. Naš centar ima višegodišnje iskustvo liječenja bolesnika s teškim oblikom atopijskog dermatitisa sa svim opcijama za sustavno liječenje, a odnedavno imamo mogućnost i liječenja umjereno teško do teških oblika bolesti JAK inhibitorima putem odobrenja Bolničkog povjerenstva za lijekove. Kategorija teških oblika bolesti jest upravo ona najranjivija kategorija kod koje adekvatna kontrola bolesti sprečava nastanak svih onih komplikacija i komorbiditeta o kojima sam već pisala.
Koliko je općenito važna komunikacija između primarne i bolničke razine zdravstva te pravovremeno upućivanje pacijenata dermatologu?
Iznimno je važno prepoznati bolesnika koji ne spada u kategoriju blage bolesti i koja se neće moći liječiti lokalnom terapijom. Ukoliko pedijatar ili liječnik obiteljske medicine ima dilemu u koju kategoriju težine bolesnik pripada, mislim da je upućivanje bolesnika na pregled dermatologu jedino ispravno rješenje. Jedno snažno pogoršanje bolesti ne znači i tešku bolest samo po sebi, već ponašanje bolesti kroz vrijeme svakako daje bolju sliku o težini bolesti.
Dermatolozi su školovani procjenjivati težinu bolesti korištenjem raznih ljestvica procjene težine (primjerice EASI, SCORAD, DQIi ) i ti podaci o težini bolesti kroz vrijeme će omogućiti kategorizaciju bolesnika u grupu blage, umjerene ili teške bolesti. U tom smislu, komunikacija s dermatologom koji će bilježiti pogoršanja, olakšati će kategorizaciju bolesnika a time i jasnije i promptnije iskomunicirati potrebu za sustavnim lijekom.
prim. dr. sc. Ružicom Jurakić Tončić, spec. dermatovenerologije s Klinike za dermatovenerologiju KBC-a Zagreb.
Dermatologija se rapidno razvija u smislu spoznaja i terapijskih opcija. Koliko je važno da nove spoznaje prenosimo i na struke koje viđaju dermatološke pacijente (u ovom slučaju obiteljske liječnike i ljekarnike koji često viđaju pacijente i mogu detektirati nisku adherenciju u liječenju ili loš terapijski odgovor na dotadašnje opcije liječenja)?
Komunikacija među kolegama različitih struka, komunikacija liječnika i farmaceuta, komunikacija struke s udrugama bolesnika, općenito bolja komunikacija je ključ prema boljem liječenju bolesti. Mislim da je informiranost ključna strategija prema boljem funkcioniranju zdravstvenog sustava, za koji znamo da je silno opterećen i ponekad vrlo spor. Na nama je da otvorimo komunikacijski kanal na način da povežemo sve struke koje viđaju dermatološke bolesnike, u slučaju atopijskog dermatitisa, pedijatre, obiteljske liječnike, pulmologe i otorinolaringologe kako bismo bolje mogli prepoznati upravo onu grupu bolesnika koja će trebati sustavno liječenje. Naime, ne trebaju svi bolesnici sustavno liječenje, dio bolesnika će biti odlično kontrolirane bolesti već ukoliko je učinjena edukacija o adekvatnoj lokalnoj terapiji i njezi. Stoga informiranost i samog bolesnika je od iznimne važnosti.
Trebaju li nam smjernice o transferu skrbi, koje bi dale jasne naputke svakom zdravstvenom stručnjaku na što treba obratiti pažnju u procesu liječenja pacijenta s atopijskim dermatitisom?
Što se tiče smjernica za liječenje atopijskog dermatitisa, mogu reći da sam iskreno ponosna budući da u Republici Hrvatskoj postoje nacionalne smjernice za liječenje atopijskog dermatitisa koje su recentno publicirane stoga mislim da mogu biti od velike pomoći i kolegama u drugim strukama. Svakako bih savjetovala da svi kolege koje se susreću s bolesnicima s atopijskim dermatitisom pročitaju ovu publikaciju, smjernice su jasno koncipirane i mislim da mogu biti jasna misao vodilja kada i kojeg bolesnika treba upućivati dalje u sustav radi potrebe sustavnog liječenja. Uz činjenicu da imamo izvrsne i zanovljene smjernice, svakako je potreban dijalog s obiteljskim liječnicima i magistrima farmacije o poboljšanju transfera skrbi i učinkovitijem pravovremenom upućivanju pacijenata s umjerenim do teškim oblicima bolesti prema dermatologu.
