d

The Point Newsletter

Sed ut perspiciatis unde omnis iste natus error.

Follow Point

Begin typing your search above and press return to search. Press Esc to cancel.

Special Policy Report “PAMETNO sa šećernom bolesti!”: Prim. mr. sc. Manja Prašek- Svi bolesnici sa šećernom bolesti koji koriste modernu tehnologiju teže postizanju što boljih ishoda liječenja uz bolju kontrolu svog stanja!

U

okviru Health Hub-ovog Special Policy Reporta „PAMETNO“ sa šećernom bolesti – Tehnologije koje mijenjaju život i zdravstvene sustave“ želimo otvoriti dijalog o potrebi učenja i usvajanja medicinskih tehnologija u dijabetičkoj skrbi na temelju najboljih globalnih praksi te konstruktivno ukazati kako iskoristiti potencijal i prednosti inovativnih medicinskih tehnologija za kreiranje „pametnih“, data-driven zdravstvenih politika koje vode ka boljim ishodima šećerne bolesti za pacijenta i zdravstveni sustav.

 

Svi oni bolesnici koji posjeduju modernu tehnologiju teže postizanju što boljih rezultata jer uvidom u kontinuirano kretanje glikemije prepoznaju uzroke pogrešaka, lakše ih ispravljaju i razumiju potrebu njihovog ispravljanja, istaknula je prim. mr. sc. Manja Prašek, dr. med., predsjednica Zagrebačkog dijabetičkog društva u intervjuu za Special Policy Report Health Hub-a na temu “pametne” i digitalno transformirane dijabetičke skrbi.

 

 

 

prim. mr. sc. Manja Prašek, dr. med., predsjednica Zagrebačkog dijabetičkog društva
Creator: Zarko Basic/PIXSELL Credit: PIXSELL; fotografija korištena uz dozvolu prim. mr. sc. Prašek

 

 

 

 

Koliko je u Hrvatskoj dovoljno iskorišten potencijal primjene modernih tehnologija u skrbi šećerne bolesti (oba tipa) kao što su inzulinske pumpe i senzori, te mobilne aplikacije?

 

Moderne tehnologije u skrbi šećerne bolesti (inzulinske pumpe i senzori) koriste se u Hrvatskoj oko 20 godina, ali na žalost ograničeno, u vrlo malog broja oboljelih.

Nekoliko je razloga:

  • cijena proizvoda je visoka, te je dostupnost inzulinskih pumpi do nedavno bila ograničena na manji broj osoba sa tipom 1 šećerne bolesti. Godišnje se putem tendera naručivalo cca 100 inzulinskih pumpi, koje su raspoređene za pedijatrijski uzrast te uglavnom za mlađe osobe s tipom 1 DM. Od pred godinu dana inzulinske pumpe dostupne su na HZZO listi za pomagala, pa su time postale dostupnije. Ipak i dalje je potrebno za odobrenje pomagala proći proceduru komisije koja na prijedlog subspecijaliste, odlučuje o primjeni pomagala za svakog predloženog bolesnika.
  • U RH relativno je mali broj subspecijalista iz endokrinologije i dijabetologije prema broju oboljelih, a izuzetno mali broj onih koji se bave postavljanjem inzulinskih pumpi i praćenjem ishoda takvog liječenja. Zbog preopterećenosti poslom, mali je broj specijalista koji redovno iščitavaju memoriju senzora i inzulinske pumpe putem mobilnih aplikacija ili postavljenih softvera.
  • Nedovoljna educiranost bolesnika ali i medicinskog osoblja u RH o primjenama modernih tehnologija u liječenju šećerne bolesti još je jedan od razloga zašto se u nama susjednim zemljama, inzulinske pumpe i senzori značajno više koriste u liječenju nego u našoj zemlji. Strah od primjene novih tehnologija i sigurnost u konzervativnu terapiju, često je razlog zašto se teže odlučujemo za prelazak na primjenu novih tehnologija.

 

 

 

Je li dovoljno razvijena svijest o vrijednosti podataka koji se prikupljaju primjenom modernih tehnologija uz naglašavanje doprinosa data-driven skrbi za praćenje ishoda liječenja, bolji nadzor bolesti i manje komplikacija?

 

Svijest o vrijednosti podataka koji se prikupljaju primjenom modernih tehnologija sigurno je prisutna kako u medicinskog osoblja tako i u samog bolesnika. Ne samo što se dobiva uvid u kretanje glikemije tijekom 24 sata, već se pravilno mogu izvršiti korekcije liječenja te obaviti edukacija i objasniti svrsishodnost potrebe promjene ponašanja. Svi oni bolesnici koji posjeduju modernu tehnologiju teže postizanju što boljih rezultata jer uvidom u kontinuirano kretanje glikemije prepoznaju uzroke pogrešaka, lakše ih ispravljaju i razumiju potrebu njihovog ispravljanja. Problem je u organizaciji zdravstvene skrbi, nedostatku vremena i (ne)mogućnosti online komuniciranja s medicinskim timom.

 

 

 

Vodstvo i članovi Zagrebačkog dijabetičkog društva

 

 

 

 

Osobe sa šećernom bolesti tipa 1 već imaju dostupnost takvim suvremenim tehnologijama poput senzora na kontinuirano mjerenje glukoze, no osobe sa šećernom bolesti tipa 2 (na inzulinu) primjerice još uvijek nemaju dostupnost takvim suvremenim tehnologijama putem zdravstvenog osiguranja.

Da li bi „pametna“ dijabetička skrb trebala omogućiti bolji nadzor bolesti uz kontinuirano praćenje ovakvih pacijenata i bolji uvid u njihovo stanje, a samim time i bolju kontrolu bolesti i izbjegavanje komplikacija?

 

Primjena moderne tehnologije u osoba s tipom 2 šećerne bolesti na inzulinskoj terapiji sigurno bi značajno doprinijela u poboljšanju kontrole, liječenja i smanjenju komplikacija te u konačnici i smanjenju troškova liječenja. Za primjenu moderne tehnologije potreban je individualni pristup svakom pojedinom bolesniku, s obzirom na educiranost i zainteresiranost svakog pojedinca te mogućnost primjene  takvog načina liječenja. Kontinuirano praćenje glukoze osim što je sada najbolji način za postizanje dobre regulacije šećerne bolesti, izvrstan je način kako pravilno, slikovito i na jednostavan način educirati svakog pojedinca o potrebi i načinu održavanja dobre regulacije glikemije.

 

 

 

Koliko je važno da zdravstveni sustav (struka i administracija) porade na digitalnoj zdravstvenoj pismenosti oboljelih od šećerne bolesti, kako bi shvatili važnost prikupljanja i analitike vlastitih zdravstvenih podataka s ciljem postizanja boljih ishoda liječenja i kontrole bolesti?

 

Edukacija oboljelih od šećerne bolesti oduvijek je bila, a sada dolaskom novih tehnologija, izuzetno je važna u liječenju, održavanju što bolje regulacije bolesti, sprečavanju pojave kroničnih komplikacija ali i kvalitete života svakog bolesnika. Nove tehnologije iziskuje veće materijalne troškove, ali su dugoročno itekako isplative.

Primjenom modernih tehnologija u liječenju dijabetesa, digitalna zdravstvena pismenost u današnje vrijeme predstavlja jednu od najvažnijih i vrlo slikovitih a time i jednostavnih pristupa edukacije za širu populaciju. Naime, slikoviti prikazi, trenutni pokazatelji i prikupljanje velikog broja podataka doprinose jednostavnosti razumijevanja ali i svrsishodnosti unošenja potrebnih informacija.

Problem je u želji da se medicinsko osoblje i stručni kadrovi osposobe, imaju dovoljno vremena i želje da svoje bolesnike osposobe u redovnom upisivanju podataka i razumijevanju dobivenih rezultata mjerenja. Također je važno osnažiti bolesnike u važnosti postizanja što boljih rezultata kako bi spriječili razvoj komplikacija.

Nažalost, povišen GUK ne boli; “ukoliko ga ne mjeriš, ne znaš koliki je iako se “dobro” osjećaš pa nemaš potrebe opterećivati se rezultatima” – mišljenja su mnogih koji obole od tipa 2 DM u prvih 10 godina od dijagnoze dok ne nastupe komplikacije bolesti, no onda liječenje postaje komplicirano, a posljedice se osjećaju i teško se liječe.

Administracija također teško razumije potrebu ulaganja materijalnih sredstava u edukativne aktivnosti i samokontrolu odmah na početku otkrivanja bolesti jer se rezultati dobre odnosno loše regulacije vide tek za 10-15 godina.

 

 

 

 

 

 

Postoji li prostora da naglasimo i vrijednost podatkovne znanosti u dijabetičkoj skrbi te digitalne tranformacije moderne dijabetičke skrbi među zdravstvenim stručnjacima?

Zdravstveni stručnjaci svjesni su vrijednosti prikupljanja čim više podataka primjenom napredne informacijske tehnologije i njihovih korištenja u svrhu poboljšanja glikemijske regulacije, edukacije bolesnika, sprečavanja razvoja komplikacija te poboljšanja kvalitete života bolesnike, ali i njihove primjene u svrhu znanstvenih istraživanja.

Nažalost, nedostatak vremena sa strane medicinskog osoblja ali i nerazumijevanje administracije (osiguravatelji, uprave zdravstvenih ustanova) ne ulažu dovoljno resursa u preventivu, koja je uvijek najjeftinija, najjednostavnija i najefikasnija u sprečavanju razvoja težih oblika bolesti.

 

 

 

Kakva je Vaša vizija „pametnih zdravstvenih politika“ u dijabetičkoj skrbi, kada govorimo o omogućavanju inovativnih digitaliziranih medicinskih proizvoda čiji se podaci lako mogu integrirati u Centralni informacijski zdravstveni sustav (CEZIH)?

 

Već pred 10 godina dokazali smo kako suradnja sa stručnjacima IT tehnologije (Elektrotehnički fakultet u Zagrebu, prof. Magjarević i njegovi studenti)  može uvelike koristiti u razvoju, pojednostavljenju “iščitavanja” i povezivanju datoteka glukometara sa bazom podataka svakog bolesnika.

Daljnji razvoj usmjeren je na sakupljanje i povezivanje podataka iz senzora za mjerenje glukoze, podatke iz „pametnih telefona” o tjelesnoj aktivnosti i utjecaju unesene količine ugljikohidrata u obrocima na kretanje glikemije.

HZZO je bio zainteresiran da se takve inovacije uvrste u program CEZIH-a jer time pojednostavljujemo primjenu iščitavanja digitalne tehnologije i omogućujemo da se na svim razinama zdravstvene zaštite može dobiti bolji i precizniji uvid u kontrolu bolesti. Zbog tehničkih poteškoća, primjena takvih inovativnih aktivnosti nije zaživjela. Iščitavanje memorije glukometara primjenjivalo se samo u određenim Klinikama ili Ustanovama na volonterskoj bazi.

Mnogi mladi bolesnici koji dobro i suvereno barataju novim tehnologijama u suradnji sa zdravstvenim djelatnicima koji razumiju potrebu uvođenja digitaliziranog praćenja podataka dobivenih pomoću inovativnih medicinskih proizvoda, postižu značajno bolje rezultate u kontroli bolesti od onih koji ne koriste ili ne razumiju sve mogućnosti koje nove tehnologije nude.

Jedna od pametnih zdravstvenih politika sigurno je primjena inovativnih digitaliziranih medicinskih proizvoda i korištenje njihovih tehnoloških mogućnosti. Potrebno je ulaganje u edukaciju kako maksimalno iskoristiti mogućnosti napredne tehnologije kako za medicinsko osoblje tako i za bolesnike odnosno korisnike digitalnih tehnologija.

Preventivne aktivnosti značajno doprinose u smanjenju troškova liječenja dugoročno a poboljšavaju kvalitetu života svakog pojedinca. Zdravstvenim djelatnicima olakšavaju praćenje i liječenje bolesnika, te u konačnici svima pružaju zadovoljstvo postignutim rezultatima.