CLOSE THE GAP / WCD 2022: Intervju prof. dr. sc. Eduarda Vrdoljaka o transformativnoj moći podataka u onkologiji (The FutureProofing Healthcare)
vaj intervju preveli smo s The FutureProofing Healthcare kao dio serije “ZA JEDNAKU DOSTUPNOST ONKOLOŠKOJ SKRBI” obzirom na europske standarde, a koju je Health Hub kao jedinstveni regionalni healthcare policy think tank pokrenuo povodom Svjetskog dana borbe protiv raka (4. veljače). Svjetski dan borbe protiv raka se ove godine provodio pod krilaticom „CLOSE THE GAP“.
U jednoj uobičajenoj godini, rak ubije gotovo 2,2 milijuna osoba u Europi: previsok je to danak kada znamo da su se mnoge od tih smrti mogle spriječiti. Pandemija COVID-19 također je ozbiljno utjecala na europsku onkološku skrb, odgađajući dijagnozu te utječući na prevenciju, liječenje i dostupnost lijekovima.
The FutureProofing Healthcare incijativa je napravila intervju s prof. dr. sc. Eduardom Vrdoljakom, voditeljem Katedre za kliničku onkologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, na temu nejednakosti u onkološkoj skrbi te zašto korištenje podataka u onkologiji mora biti hitan prioritet za Europsku uniju.
Prof. dr. sc. Eduard Vrdoljak
Photo by Bozidar Vukicevic/Cropix
Kako biste opisali trenutno stanje onkološke skrbi u Europi?
Europa zaostaje za ostatkom svijeta u liječenju raka. Imamo oko 9% svjetske populacije i oko 21% globalne smrtnosti od raka – što znači da je rak veći problem u Europi nego na bilo kojem drugom kontinentu. Nekoliko je temeljnih razloga za to. Prvo, imamo bolju medicinsku skrb u Europi, pa manje ljudi umire zbog drugih uzroka. Drugo, europska starija populacija znatno je veća u odnosu na ovu populaciju u bilo kojoj drugoj regiji. I na kraju, jednostavno ne ulažemo dovoljno. Na primjer, kada bi svaka država imala učinak iznad 50. percentila uspješnih rezultata, mogli bismo spasiti oko 50.000 života svake godine u Europi. Ako bismo nadmašili gornjih 75% percentila, na kraju bismo spasili 100.000 života godišnje!
Kako podaci mogu smanjiti neučinkovitosti u europskoj onkološkoj skrbi?
U različitim dijelovima svijeta, uključujući Europu, vrlo mali broj onkoloških bolesnika – manje od 1% na globalnoj razini – uključen je u klinička ispitivanja. Medicinsko područje samo uči o tim pacijentima. Drugim riječima, 99% podataka o ostalim pacijentima – s bogatstvom informacija o kliničkom putovanju pacijenata – trenutno je „izgubljeno u svemiru“. Vjerujem da je važno učiti od svakog pojedinog pacijenta i medicinskog stručnjaka koji radi u onkologiji, te koristiti nova tehnološka dostignuća za generiranje znanja i uvida na temelju tih podataka. Ulaganje u onkološku infrastrukturu – taj „brak“ između digitalne tehnologije i onkologije – mogao bi biti najveći napredak koji smo do sada vidjeli. Korištenje podataka iz svakodnevne medicinske prakse te njihovo pretvaranje u „akcijske“ uvide moglo bi biti transformativno za liječenje raka u Europi.”
Koje su prepreke da podaci poboljšaju onkološku skrb u Europi?
Europska onkologija zaostaje kada je u pitanju iskorištavanje potencijala podataka. Onkologija je sektor koji je bogat podacima, ali siromašan informacijama i vremenom. Kako bismo omogućili da podaci koriste oboljelima od raka, potrebne su nam zakonske izmjene kako bi se onkološki podaci ne samo kontinuirano prikupljali i nadzirali, već i filtrirali i analizirali. Uostalom, ako nećemo izvješćivati o uvidima u podatke u stvarnom vremenu, zašto se uopće baviti prikupljanjem velikih podataka? Veliki podaci sami po sebi nisu korisni; potrebna vam je analiza da biste to pretvorili u uvide.
Također su nam potrebni zakoni i zdravstvene politike koji će olakšati razmjenu podataka između onkoloških bolesnika i praktičara te osnažiti pacijente – kroz veću digitalnu i zdravstvenu pismenost – da dijele i koriste svoje podatke.
Na primjer, rad predstavljen na plenarnoj sjednici ASCO-a prije nekoliko godina pokazao je da kada bi onkološkim bolesnicima bilo dopušteno imati bolji kontakt sa svojim liječnikom koristeći uređaje za povezivanje s njima, imali su 15 do 20% veću stopu preživljavanja u apsolutnom iznosu u usporedbi s drugim bolesnicima. Dakle, zakonodavstvo treba otvoriti ta problematična uska grla kako bi se omogućila bolja komunikacija između medicinskog područja i bolesnika – te dala bolesnicima alate za kontrolu vlastitog zdravlja. Data mining bit će najveći iskorak u povijesti medicine, posebice u onkologiji. Stoga je ključno – za čovječanstvo – da dopustimo da se tehnologija pravilno primjenjuje i koristi.
Još jedna prepreka je nedostatak medicinskih podataka i dijeljenja rješenja diljem Europe. Da biste napravili promjenu, morate dijagnosticirati problem i usporediti rezultate i rješenja na drugim mjestima. To znači prikupljanje, analiziranje, uspoređivanje i dijeljenje informacija. Nažalost, neke zemlje nastavljaju djelovati kao da se međusobno natječu, često odbijajući prikupljati i/ili dijeliti podatke o nacionalnim medicinskim rezultatima ili rješenjima. Ponekad im pak jednostavno nedostaju jasni putevi za suradnju. Ključ uspjeha, kada je u pitanju poboljšanje onkološke skrbi, jest suradnja na prikupljanju i razmjeni podataka, inače će mnoge zemlje i dalje trpjeti visoke stope smrtnosti od raka.”
Jesu li zdravstveni djelatnici spremni implementirati digitalne tehnologije i genomiku na radnom mjestu?
“Implementacija digitalnih tehnologija i genomike na radnom mjestu jedan je od najvećih izazova s kojima se suočavamo u nadolazećim desetljećima. Zakonodavstvo će biti ključno za stvaranje okruženja u kojem bi inovacije u zdravstvu mogle napredovati, a zdravstveni djelatnici ih zapravo mogu koristiti. To može značiti da su nam potrebne dinamičnije zdravstvene politike u realnom vremenu. Jer ako nove tehnologije dođu s teretom birokratskih procedura, liječnici s ograničenim vremenom bit će protiv njihove integracije u zdravstvenu praksu.
I, povezano s tim, ostaje pitanje svih pitanja: tko će sve te medicinske informacije ubaciti u sustav? Ako liječnici onkolozi to moraju učiniti, to nikada neće uspjeti. Onkološki podaci se udvostručuju svaka 73 dana. To je nevjerojatna količina informacija i, u konačnici, ogromna količina vremena. Potrebni su nam sustavi u kojima se podaci unose, sortiraju i analiziraju automatski, tako da liječnici mogu pristupiti uvidima u stvarnom vremenu kad god im zatrebaju.
Ali, za mene, sve se svodi na zakonodavstvo koje treba nametnuti promjenu. Kriza COVID-19 pandemije pokazala nam je da možemo napraviti velike promjene kada to želimo. Pokazalo se da je, kada se udružimo i udružimo svoje napore i resurse, moguće postići napredak bez presedana. Za velike tehnološke pomake u medicini potrebna je jedinstvena saziva snaga EU – utvrđivanje ciljeva, postavljanje jasnih rokova, angažiranje potrebnih sredstava i povezivanje glavnih aktera kroz učinkovita partnerstva. Primjena ovog pristupa onkološkoj skrbi mogla bi donijeti brze i učinkovite rezultate. Radeći kao tim i kombinirajući napore na nacionalnoj i EU razini, možemo prevladati pojedinačne slabosti, smanjiti fragmentaciju i pružiti učinkovitiji i pravedniji odgovor na rak!
REFERENCE:
https://www.futureproofinghealthcare.com/en/experts-think/closing-cancer-care-gap-europe-how-data-can-reduce-healthcare-inefficiencies
