Kolumna “Vonkica Palonkica” (by Ivona Kvesić) u službi UNICEF-ove misije mentalnog zdravlja djece – Djeca pred ekranom i važna uloga roditelja
jeca i mladi mogli bi osjećati utjecaj pandemije COVID-19 na mentalno zdravlje i opću dobrobit u narednim godinama, upozorio je UNICEF u svom izvještaju objavljenom 5. listopada 2021. godine.
Izvještaj Stanje djece u svijetu 2021 sa sloganom „On My Mind: promoting, protecting and caring for children’s mental health“ predstavlja UNICEF-ov najopsežniji uvid u mentalno zdravlje djece, adolescenata i skrbnika u 21. stoljeću. Čak i prije pojave pandemije COVID-19, djeca i mladi suočavali su se s izazovima mentalnog zdravlja bez značajnih ulaganja u njihovo rješavanje.
„Iza svih nas, a posebice djece, dugih je 18 mjeseci. Uz zatvaranja širom svijeta i ograničenja kretanja koja su bila usko vezana uz pandemiju, djeca su provela godine svog života daleko od obitelji, prijatelja, učionica i igre – ključnih elemenata djetinjstva“, poručila je izvršna direktorica UNICEF-a Henrietta Fore. „Utjecaj je značajan i to je samo vrh sante leda. Čak i prije pandemije, previše je djece bilo opterećeno težinom neriješenih problema mentalnog zdravlja. Vlade ulažu premalo u rješavanje ovih kritičnih potreba. Ne pridaje se dovoljno važnosti odnosu između mentalnog zdravlja i budućeg kvalitetnog života.”
Pandemija je uzela svoj danak pa tako prema prvim nalazima međunarodnog istraživanja djece i odraslih koje su u 21 zemlji proveli UNICEF i Gallup, a koje je prikazano u izvješću „Stanje djece u svijetu 2021. godine“, u prosjeku 1 od 5 mladih u dobi od 15 do 24 godine izjavilo je da se često osjeća depresivno ili ima slab interes za obavljanje raznih aktivnosti. S ulaskom u treću godine pandemije COVID-19, mentalno zdravlje i dobrobit djece i mladih i dalje je itekako ugroženo. Prema najnovijim dostupnim podacima UNICEF-a, globalno je najmanje 1 od 7 djece izravno pogođeno zatvaranjima i ograničenjima, dok je više od 1,6 milijardi djece pretrpjelo neki oblik gubitka u polju obrazovanja. zbog prekida redovnih životnih rutina, obrazovanja i rekreacije, kao i brige za obiteljske prihode i zdravlje mnogi mladi ljudi osjećaju strah, ljutnju i zabrinutost za svoju budućnost.
Freepik
U izvještaju se napominje kako kombinacija genetike, iskustava i čimbenika okoliša od najranijih dana, uključujući roditeljstvo, školovanje, kvalitetu odnosa, izloženost nasilju ili zlostavljanju, diskriminaciji, siromaštvu, humanitarnim krizama i hitnim zdravstvenim situacijama poput COVID-19, oblikuje i djeluje na mentalno zdravlje djece tijekom cijelog njihova života.
Dok zaštitni čimbenici, poput brižnih skrbnika, sigurnog školskog okruženja i pozitivnih odnosa s vršnjacima, mogu pomoći u smanjenju rizika od mentalnih poremećaja izvještaj upozorava na to da značajne prepreke, uključujući stigmu i nedostatak financijskih sredstava, onemogućavaju previše djece u ostvarivanju pozitivnog mentalnog zdravlja ili pristupanju podršci koja im je potrebna.
„Stanje djece u svijetu 2021.“ poziva vlade, kao i partnere iz javnog i privatnog sektora da se obvežu, komuniciraju i djeluju na promicanju mentalnog zdravlja za svu djecu, adolescente i skrbnike te štite one kojima je potrebna pomoć i brinu o najugroženijima, uključujući:
- Hitno ulaganje u mentalno zdravlje djece i adolescenata u svim sektorima, ne samo u zdravstvu, kako bi se podržao pristup u kojemu cijelo društvo radi na prevenciji i skrbi.
- Integriranje i povećanje intervencija temeljenih na dokazima u svim sektorima zdravstva, obrazovanja i socijalne zaštite – uključujući programe roditeljstva koji promiču odgovornu njegu i skrb te podržavaju mentalno zdravlje roditelja i njegovatelja; i osiguravanje podrške mentalnom zdravlju u školama kroz kvalitetne usluge i pozitivne odnose.
- Prekidanje tišine koja okružuje mentalne bolesti, uklanjanjem predrasuda i promicanjem boljeg razumijevanja mentalnog zdravlja i uvažavanjem iskustava djece i mladih.
„Mentalno zdravlje dio je fizičkog zdravlja – ne možemo si dopustiti da ga i dalje promatramo drugačije“, rekla je Fore. „Predugo smo, u bogatim i siromašnim zemljama, vidjeli premalo razumijevanja i premalo ulaganja u kritični element maksimiziranja potencijala svakog djeteta. To se mora promijeniti.“
Kolumna “Vonkica Palonkica”
(by Ivona Kvesić, mag. rehab. educ.)
Djeca pred ekranom i važna uloga roditelja
S ciljem da osvijestimo važnost ove teme, Health Hub pokreće niz inicijativa okupljanjem stručnjaka, a ovom prigodom Vam prenosimo kolumnu mlade edukacijske rehabilitatorice mag. Ivone Kvesić, koja u okviru svog kreativno-edukacijskog hub-a „Vonkica Palonkica“ želi potaknuti javnost na pravovremeno očuvanje mentalnog zdravlja djece.
Ivona Kvesić, mag. rehab. educ.
U duhu UNICEF-ove misije očuvanja mentalnog zdravlja djece, posebice tijekom pandemijskog perioda, potrebno je što više pričati temi – djeca pred ekranima i važna uloga roditelja u pravovremenom očuvanju mentalnog zdravlja. Kao edukacijskog rehabilitatora koji je svjestan važnosti razvoja djece kroz podražaje iz okoline, zbilja me žalosti kada vidim dijete već u dojenačkoj dobi ispred mobitela koji mu je dan u ruke kako bi se smirilo uz pjesmice, zabavilo, prestalo plakati i sl. Nipošto ne želimo osuditi roditelje jer vjerujem da nisu niti svjesni razvojnih rizika koje nesvjesno rade time što djecu izlažu ekranima, te bi kroz edukaciju postupili sasvim drugačije. Naprotiv, želim ih potaknuti na razmišljanje o negativnom utjecaju nekontrolirane izloženosti ekranu na djetetov kognitivni, tjelesni, spoznajni i emocionalni razvoj.
Djetetov mozak razvija se putem učenja, stimuliranja, vježbanja te niza vanjskih podražaja i stoga je važno da roditelji koriste rani period na najbolje moguće načine kako dijete ne bi bilo uskraćeno za sve ono što u ranoj dobi treba imati za zdrav razvoj. Kada dijete igra neku igricu ili gleda crtić, luči se endorfin (hormon sreće) te se kod djeteta razvija potreba da cijelo vrijeme bude u tom stanju. Takvo stanje s druge strane dovodi do ovisnosti o tom “stanju sreće”, te su prisutne sljedeće reakcije djeteta pri oduzimanju ekrana:
-plač;
-vrištanje;
-odupiranje;
-bijes;
-bacanje na pod.
pvproductions // Freepik
Djeca koja dugoročno borave ispred ekrana imaju vrlo nizak prag tolerancije na frustraciju iz razloga što su naviknuli dobiti sve jednim klikom u trenutku kada to požele i samim time nije potrebno odgađanje potrebe i nema potrebe za strpljivošću. Dugoročne posljedice korištenja ekrana koje primjećujem svakodnevno kroz rad u školi su:
-nedostatak/manjak pažnje i koncentracije;
-nezaineresiranost;
-bezvoljnost;
-frustriranost;
-pospanost;
-lošiji akademski uspjeh;
-siromašan društveni život;
-brojne zdravstvene posljedice uzrokovane manjkom sna i smanjenom tjelesnom aktivnosti.
Većina djece u školi se dosađuje i imaju potrebu ustajati više puta za vrijeme nastavnog sata. Zašto je to tako? Zato što je život na ekranima jako brz i energičan pa u stvarnom životu djeci skoro ništa nije zanimljivo jer mozak samo traži adrenalin na koji je naviknut na ekranima.
pvproductions // Freepik
Sigurna sam da ćete se složiti kako niti jednom djetetu bilo kakav crtić, bilo kakva igrica ne može nadomjestiti ljubav i pažnju koju mu roditelj pruža kada se s njim igra, priča, smije i grli. Roditelju često ističu kako “moje dijete ne gleda loš sadržaj, gleda lijepe i poučne crtiće ili igra igrice koje mu mi dozvolimo” , te nema prostora za zabrinutost. Nadam se da će roditelji u ovoj kolumni naći korisnu informaciju kako nije uvijek problem isključivo u sadržaju koje dijete gleda- puno veći problem je u propuštanju niza podražaja iz okoline koji su potrebni kako bi se dijete zdravo razvijalo.
Djeca uče po modelu, uče po onome što vide od svojih roditelja. Premda današnji suvremeni život ima svoje izazove i cjelodnevnu dostupnost poslu putem online kanala (laptopi, mobiteli itd.), u trenutku kada roditelj odloži mobitel i posveti se djetetu, dijete se osjeća da je u potpunoj pažnji i da je voljeno. Pokušajmo zajednički kroz educiranje mijenjati loše navike, igrajmo se s djecom što više, dopustimo im da nam pokažu kako znaju napraviti najbolji dvorac od kockica, dajmo im priliku da svoju maštu pretvaraju u stvarnost. Pohvalimo dijete kada nas posluša, kada napravi nešto neočekivano dobro i vidjet ćemo onu najljepšu iskru u djetetovim očima!
U vrijeme mog djetinjstva, na ulicama se uvijek mogao čuti radostan, bezbrižan i iskren smijeh djece. Djeca su bila razigranija, maštovitija i puna ideja za igranje, a danas je to djetinjstvo zamijenjeno ekranima i virtualnom igrom, o čemu mnogi stručnjaci za mentalno zdravlje djece imaju velike dvojbe i zabrinutost. U virtualnom svijetu kod djece nema “žive” komunikacije, nema uspostavljanja fizičkog kontakta, nema iskrenog smijeha pa čak ni svađanja koje je znalo biti tako simpatično (jer bi ubrzo nakon svađe uslijedio najtopliji zagrljaj i najiskrenije riječi isprike). Sve te odlike sretnog i čarobnog djetinjstva današnja djeca nemaju i to je propust koji će zasigurno rastužiti većinu vas.
Uvijek volim istaknuti da roditelje treba razumjeti, savjetovati i pružiti im potrebnu pomoć kroz informiranje. Nikako ih ne smijemo osuđivati jer proces odgajanja djeteta nije posut ružama; naprotiv, jako je trnovit dok se dođe do ruža. Užurban i prebukiran način života vodi do toga da se djetetu pruži najbrži način igre a da ta igra pritom ne zahtjeva prisustvo ili intenzivniju uključenost roditelja i njihovo vrijeme.
Dragi roditelji, s Vama bih željela podijeliti nekoliko korisnih a jednostavnih savjeta 🙂
- odvedite dijete u park;
- crtajte zajedno;
- dopustite djetetu skakati po lokvama;
- plešite zajedno;
- vozite bicikl;
- pravite dvorce, mostove i kućice od kockica;
- igrajte se uloga;
- čitajte priče- jer iskustva su ona koja spajaju obitelj, a ne stvari.
Zaista sam sretna zbog činjenice da sve više roditelja postaje svjesno kontrole vremena provođenja djece pred ekranom te koji svoje slobodno vrijeme s njima provode na sve kvalitetniji i zdraviji način, što je od presudne važnosti za pravovremeno očuvanje mentalnog zdravlja! Ne zaboravite – “Vrijeme i ljubav koju posvećujete svojoj djeci je ono što ih ispunjava i raduje!”
“Vrijeme i ljubav koju posvećujete
svojoj djeci je ono što ih ispunjava i raduje!”
