Borbena strana u nježnoj profesiji – prim. dr. sc. Ružica Jurakić Tončić, dermatologinja i karate veteranka

U

poznajte prim. dr. sc. Ružicu Jurakić Tončić, dr. med., specijalisticu dermatovenerologije koja nas inspirira svojom energijom i proaktivnošću! Osim po svima izazovnoj pandemijskoj godini, ova zdravstvena stručnjakinja pamtit će 2021. po nekoliko osvojenih medalja u karateu u veteranskoj kategoriji, nakon što se vratila svojoj sportskoj ljubavi iz djetinjstva. Health Hub razgovarao je s prim. dr. sc. Jurakić Tončić koja nas je ohrabrila da nikada nije kasno za ostvarenje snova i strastvenu predanost nečemu što čini Vašu svakodnevicu ispunjenijom, posebice nakon dinamičnog rada u “Poliklinici Tončić” i uz praćenje svih znanstveno-stručnih trendova u dermatologiji!

 

 

Prim. dr.sc. Ružica Jurakić Tončić, dr. med. svoje višegodišnje specijalističko iskustvo stječe u sklopu Klinike za dermatovenerologiju KBC Zagreb i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, radeći na Odjelu za upalne kožne bolesti, Referentnom centru za kontaktne alergije Republike Hrvatske, Ambulanti za pigmentne tumorske tvorbe i u Ambulanti za dermoskopiju i fotopraćenje. 2020. godine brani doktorsku disertaciju na području teških oblika atopijskog dermatitisa u odrasloj dobi pod nazivom “Određivanje genotipskih i fenotipskih biomarkera u bolesnika s atopijskim dermatitisom”. U sklopu alergologije se osobito bavi tematikom atopijskog dermatitisa, kontaktnog dermatitisa, urtikarije i kožnim reakcijama na lijekove. Edukaciju na području epidermalne barijere i biomarkera stječe u Academic Medical Centre Amsterdam, pod mentorstvom dr. sc. Sanja Kežić. Sudjeluje u SKINBAD i STANDERM COST projektima, europskoj znanstvenoj inicijativi koja je uključila suradnju ekspertnih centara na polju epidermalne barijere, atopijskog dermatitisa i profesionalnih kožnih bolesti. Na području pigmentnih i tumorskih lezija završava brojne edukacije, tečajeve, ekspertize u polju dermoskopije i fotopraćenja. Nakon brojnih završenih tečajeva u dermoskopiji, odlazi na dvomjesečnu edukaciju i ekspertizu u centar izvrsnosti u Napulju, gdje usavršava znanja na području dermoskopije i kožnih tumora pod mentorstvom prof. dr. sc. Giuseppe Argenziana, Università Vanvitelli, Napoli. Završava tečaj dermoskopije u Grazu, Dermoscopy Excellence u Rimu, te Mastercourse in dermoscopy- Dermoscopy Power Days by FotoFinder systems. Na području dermoskopskog praćenja ima dugogodišnje iskustvo u praćenju visokorizičnih pacijenata sa melanomom, s kontinuiranim radom na tom polju od 2007. godine i iskustvom preko 2000 bolesnika u fotopraćenju.

 

 

 

Jeste li oduvijek znali da je dermatovenerologija Vaš životni poziv?

Dermatovenerologija je moja velika profesionalna ljubav. Veliki sam entuzijast kad je riječ o mojoj profesiji i nema nijednog dana mog života a da dermatologija nije duboko prožeta kroz sve što radim. Imala sam veliku sreću i čast da sam dobila specijalizaciju u Klinici za dermatovenerologiju Medicinskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu i KBC Zagreb, koja predstavlja mjesto najveće tradicije u našoj struci i mjesto gdje su školovani i rasli velikani hrvatske dermatovenerologije. Biti dijelom te tradicije velika je čast i privilegija, kao i učiti od najvećih eksperata.

 

 

Kako izgleda svakodnevnica suvremenog dermatologa i kakva je budućnost pred Vašom profesijom?

Dermatologija je kao struka silno dinamična i svakodnevno spoznajemo puno o složenosti kože kao barijere prema vanjskom svijetu. Osobno sam veliki ljubitelj onkologije, rane detekcije kožnih tumora, dermoskopije i digitalnog dermoskopskog praćenja u ranom otkrivanju melanoma.

 

S obzirom da spadam u pobornike korištenja umjetne inteligencije u najranijem otkrivanju tumora kože, veliku budućnost vidim u dermatologiji koja je asistirana s pametnim softverskim rješenjima. Naravno, uvijek će onaj aspekt ljudske inteligencije biti vodilja u svemu, ali radujem se tehnologiji koja može biti pametno iskorištena. Ako pitate mene, dermatologija će svakim danom rasti i mislim da ćemo puno moći napraviti i u pogledu biološke terapije i terapije ciljano krojene i individualno prilagođene svakom pacijentu. Slikovito rečeno, jednako kako svima nama ne paše isti model hlača, jednako tako neće i ne mora odgovarati ista terapija. Budućnost ide prema individualizaciji terapije i određivanju biomarkera pojedinca kako bismo pronaći najbolje prilagođenu terapiju.

 

 

 

Kako je karate „ušao“ u Vaš život? Koja je vrijednost ovog sporta?

Karate je najveća sportska ljubav još iz vremena moje mladosti. Kratko sam se bavila karateom u srednjoj školi i to je nažalost bilo tijekom ratnih dana. Moji prvi karate koraci su bili u Karate klubu Šibenik. Veliku sportsku podršku sam imala tijekom cijele osnovne i srednje škole gdje sam imala sreću imati dvije fantastične profesorice tjelesnog odgoja koje su gajile moju ljubav prema sportu, tako da sam se bavila raznim sportovima. Karate je ipak bio ljubav na prvi pogled. Velika ljubav.  Nažalost, životne prilike su učinile da sam dolaskom u Zagreb kročila nekim drugim životnim putevima i karate je ostao po strani. Sport je oduvijek bio dio mog životnog stila kao rekreacija.

 

 

2018. godine su moja djeca odlučila trenirati u Karate klubu Kaptol, prekrasnom klubu koje vode bivši karate reprezentativci, profesori kineziologije Petar i Diana Hećimović. Uz moje oboje djece koji su počeli vježbati, na nagovor trenera vratila sam se na tatami pod “stare dane”. Da je bilo lako, nije, moram reći da se silno teško vratiti u karate nakon pauze u periodu od 1996. do 2018. i to u dobi od 41 godine. 2018. godine osnovana je grupa rekreativaca u našem klubu koja je okupila odrasle vježbače, entuzijaste koji su ili ranije vježbati ili su se odlučili baviti ovom vještinom u odrasloj dobi po prvi put.

 

Što nas veže? Veže nas velika ljubav prema karateu. Jesmo li vrhunski sportaši? Nipošto, svi smo mi ljudi koji se nalazimo na istom mjestu, u isto vrijeme, povezani istom ljubavi- svi smo mi odrasli ljudi, roditelji, afirmirani u svojim karijerama, a na tatamiju grupa ljudi koja razmišlja na isti način- okupljeni kako bismo naučili danas nešto više i danas bili bolji nego jučer. I ono što je predivno, radi se o karateu koji je neopterećen rezultatima i natjecanjima jer se radi o velikoj ljubavi prema sportu i vještini. Radi se o prekrasnom sportskom druženju odraslih entuzijasta.

 

 

 

Kako ste se odlučili natjecati u veteranskoj karate kategoriji i koje ste uspjehe do sada postigli?

Moram reći da za ovo ja nemam nikakve zasluge! Ovo je bila jedna teška godina za mene, poslovno i privatno vrlo zahtjevna, jer sam učinila brojne iskorake u svojoj karijeri i ušla u nove projekte. Krajem rujna sam preboljela srednje teški oblik infekcije koronavirusom. Moj trener je zapravo poslao prijavu još tijekom moje bolesti i moram priznati da sam mislila da se šali s natjecanjima. Prvo natjecanje na kojem sam ikad bila, je bilo upravo državno natjecanje u katama i to se odigralo 8 tjedana po mojem razbolijevanju. S obzirom da sam bolovala puna 3 tjedna, nisam bila ni emotivno ni fizički spremna za izlazak na tako veliko natjecanje s obzirom na post-COVID te poteškoće sa plućima i zamaranjem.

 

 

 

Ali, eto, trener je trener i skupila sam snage i odlučnosti,  jer znam da bih ga duboko razočarala da sam povukla prijavu. Odlaskom na to natjecanje u trenutku oporavka od infekcije, znajući da sam prelomila svoje demone, znajući da nisam to ja u svom najboljem izdanju, donijela sam odluke da ću odsad ići na nova natjecanja i raditi na tome da čim prije potpuno ozdravim i budem bolja.

 

Mogu li biti bolja? Iskreno, ima tu stvarno puno posla, ali čar karatea je upravo u tome da svaki dan rasteš i napreduješ.  Sad kad sam upoznala ljude iz kruga veterana koji se bave karateom, moram reći da sam duboko dirnuta činjenicom da postoje ljudi kod kojih je ljubav prema vještini moćnija od činjenice da nisu više u veteranskoj dobi nisi mlad i da tijelo nije više u vrhunskoj formi. A nepobitna je činjenica da su ljudi iz ovog kruga doista rijetki.

 

 

Nadam se, iskreno se nadam, da ćemo u nadolazećim godinama mobilizirati sve više onih ljubitelja karatea koji nisu karate jednostavno zakopali duboko u svojoj mladosti. Duboko vjerujem da je karate vještina za cijeli život. Upoznala sam nedavno divne entuzijaste u ovoj kategoriji i sad sam još sretnija jer znam da ima onih koji tu ljubav čuvaju i gaje duboko u sebi, baš kao ja.

 

Ne mogu reći da sam neke velike uspjehe polučila dosad, izašla sam na samo par turnira, ali eto, osvojila sam broncu na Državnom i zlatnu medalju Grada Zagreba. Sada mogu reći da se nadam da ću izaći na još koje natjecanje i da će suci prepoznati moju izvedbu kao nešto što je vrijedno medalje. Zasad imam 5 medalja i nema nikog u kući (osobito djeca)  tko me za to ozbiljno ne zafrkava. Tko još normalan u dobi od 44 godine po prvi puta u životu izađe na prvo natjecanje u karateu? Eto, moram reći da moja djeca tvrde da nisam skroz tipična mama, ali vidim da su na mene ponosni jer vide moju ljubav i trud.

 

 

Što znači za jednog zdravstvenjaka baviti se sportom i kakvu poruku želite poslati svojim pacijentima i građanima koji često nailaze na psihološke izazove nakon ozbiljnih dijagnoza?

Za mene tjelovježba je stvar osobne i osnovne higijene i ne mogu zamisliti da postoji život u kojem nemaš neki sport u kojem nalaziš ljubav i ozdravljenje tijela i duha. Najprirodnija stvar na svijetu je pokret i kretanje, a mislim da svatko od nas ima onaj sport u kojem čuči iskrena ljubav.

 

Što za mene znači karate? Mir, utjehu, sportsku ljubav, stil i način života. Ima li boljeg i potcijenjenijeg antidepresiva od sporta? Osobno silno razlikujem profesionalni i rekreativni sport. Veliki sam zagovornik sporta kao načina života. Rekreacija je neopterećena rezultatima i predstavlja onaj prekrasni dio sporta u kojem nema frustracije neuspjeha, jer je sama po sebi čista ljubav. Ima li dan kad ne razmišljam o karateu? Nema! Veselim se svakom novom postu, videu, tekstu i svemu oko karatea.