Međunarodni dan osoba s invaliditetom – O važnosti podrške i “borbi s vjetrenjačama” iz perspektive edukacijske rehabilitatorice Ivone Kvesić
akon što su Ujedinjeni narodi 3. prosinca proglasili Međunarodnim danom osoba s invaliditetom, Komisija za ljudska prava je, u rezoluciji od 5. ožujka 1993. godine, pozvala zemlje članice da ističu obilježavanje tog datuma kako bi se postigla jednakost u ostvarivanju ljudskih prava i sudjelovanju osoba s invaliditetom u društvu. Prema Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, osobe s invaliditetom uključuju one osobe koje imaju dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprečavati njihovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na jednakoj osnovi s ostalima. Ovaj se dan diljem svijeta obilježava na različite načine, od likovnih izložbi promicanja umjetnička djela osoba s invaliditetom do okupljanja kojima se želi ukazati na teškoće u svakodnevnom životu osobama s invaliditetom.
Health Hub je odlučio osvijestiti i dati podršku obilježavanju ovog dana intervjuom s mladom i perspektivnom edukacijskom rehabilitatoricom mag. Ivonom Kvesić.
Ivona Kvesić, mag. rehab. educ.
Zašto ste odabrali baš ovaj studij?
Ovaj studij upisala sam iz velike i nemjerljive ljubavi prema djeci, a posebna ljubav rodila se prema djeci koja imaju bilo koji oblik teškoća na nekom od razvojnih područja. Djecu s takvim poteškoćama nazivam „djecom ljubavi“ jer nitko uistinu ne može pružiti toliko iskrene ljubavi, topline i empatičnosti kao što mogu oni. Djeca su moja najveća ljubav i strast i ovo svoje zvanje više mogu nazvati životnim pozivom nego poslom.
Obzirom na izazovno vrijeme pandemije i veliku potrebu djece u obrazovnom sustavu, ali i izvan njega, da dobiju prikladnu stručnu podršku, savjet ili edukacijsku rehabilitaciju od ovlaštenog stručnjaka, te uzevši u obzir da naše lokalne zajednice trebaju što veći broj stručnih suradnika koji mogu biti vrijedan doprinos za osnaživanje mentalnog zdravlja i dobrobiti djece kroz učenje i igru, zaista mi je na ponos biti na korist ovom društvu i lokalnoj zajednici.
Zahvaljujući podršci svoje obitelji da ostvarim svoj san i poziv edukacijskog rehabilitatora, svoju energiju, znanje, vještine i ljubav želim posvetiti onim najpotrebitijima u ovim globalnim izazovima koji ostavljaju ozbiljan trag na psihofizičko stanje svakog djeteta, a posebice onih najosjetljivijih skupina djece (i njihovih obitelji) kojima je podrška edukacijskog rehabilitatora od neizmjerne važnosti za kvalitetu života i produktivnost u radnom i svakodnevnom okruženju.
S kojim se bremenom nose osobe s invaliditetom, što je posebno važno istaknuti na ovaj Međunarodni dan?
Osobe sa invaliditetom svakodnevno se suočavaju sa mnogim preprekama: diskriminacija, ismijavanje, etiketiranje, predrasude, otežano ostvarenje određenih ljudskih prava i sl. Oni zasigurno vode cjeloživotne borbe sa vjetrenjačama, ali i sa samim sobom što je trnovit i iscrpan životni put. Samo spoznanje osobe da je stigmatizirana u njoj izaziva osjećaj bijesa, tuge, razočarenja, narušenog samopoimanja. Kada bi svatko od nas dao barem mali dio sebe za njih, kada bi se obuli u njihove cipele, kada bi fokus prebacili sa nedostatka na kvalitetu- raširili bi im krila za slobodan i sretan let. Puno malih ljudi na puno malih mjesta, koji naprave puno malih koraka mogu promijeniti svijet.
“Puno malih ljudi na puno malih mjesta,
koji naprave puno malih koraka
mogu promijeniti svijet.”
Koja je važnost rane intervencije i prikladne stručne podrške kod osoba s invaliditetom?
Kao edukacijski rehabilitator smatram da je rana intervencija od velike važnosti. Ako je teškoća kod djeteta prepoznata na vrijeme i krene se sa adekvatnom ranom intervencijom, mogu se ublažiti postojeće teškoće, spriječiti niz komplikacija i nastanka novih teškoća. Rana intervencija kroz različite pristupe unapređuje djetetove kompetencije, smanjuje teškoće, pruža podršku obitelji kroz razne edukacije i savjetovanje sa ciljem poboljšanja kvalitete života kako za dijete tako i za njegovu obitelj.
Uloga edukacijskog rehabilitatora je iznimno plemenit poziv. Kakav je osjećaj biti podrška potrebitim osobama s invaliditetom, s posebice onim najmlađima?
Zahvalna Bogu što me stvorio za veličanstven životni poziv edukacijskog rehabilitatora i osobu koja svoju ulogu obnaša sa beskrajno snažnom ljubavi prema onima koji obasjavaju naš svijet-a to su djeca. Svakim danom trudim se što više promicati važnost svoje struke, važnost života djece i odraslih sa raznoraznim teškoćama, važnost njihovih osnovnih ljudskih prava i potreba.
.
“Možda nemam ruke kojima bih mogao držati ruke svoje žene,
ali da bih držao njeno srce,
ni ne trebaju mi ruke.
Njezino srce je ono što želim držati.”
Nick Vujičić ( osoba sa invaliditetom )
