David Earnshaw: Suočavanje s post-COVID zdravstvenim izazovima u državama CEE regije (EFPIA Guest Blog)

Nakon gotovo 18 mjeseci korona-krize i zdravstvenim sustavima gotovo isključivo zaokupljeni suzbijanjem pandemije i koronavirusa u njegovim mnogim varijantama, vrijeme je da počnemo ozbiljno razmišljati o načinu povratka sveobuhvatne zdravstvenu skrb u naše europske zemlje.

Naravno, izazov koji je predstavljala pandemija Covid-19 često je bio toliko golem da je prijetio da će preplaviti zdravstvenu skrb i usluge diljem svijeta. Poput financijske krize desetljeće ranije, pandemija predstavlja ozbiljne rizike za globalno gospodarstvo. Doista, ne bi bilo previše reći da se čovječanstvo danas osjeća ugroženije nego tijekom mnogih desetljeća, ako ne i stoljeća. Sada, kada napredne zemlje počinju popuštati društvena ograničenja i ekonomije se počinju “vraćati u normalu”, izvlače se lekcije.

Ključna lekcija koju sam izvukao na nedavnom virtualnom događaju koji je organizirao MSD ukazao je na „slona u prostoriji“ koja se rijetko spominje- dokazano je da se europski zdravstveni sustavi ne mogu uhvatiti u koštac s pandemijom i „normalnom“ zdravstvenom zaštitom u isto vrijeme. Budući da su zdravstvene vlasti uložile gotovo sve svoje napore u borbu protiv COVID-a, u mnogim zemljama bilo je pitanje – jedno ili drugo. U Europi je to bilo posebice naglašeno u već teško opterećenim državama Središnje i Istočne Europe.

 Dakle, kada je potpredsjednik Europske komisije Margaritis Schinas rekao europarlamentarcima dan prije našeg webinara da je izvukao pouku kako EU “nije dovoljno ozbiljno shvatila zdravstvenu pripremljenost prije pandemije” te da je bolja zdravstvena koordinacija od vitalnog značaja- bio je u pravu. Ali istina je također opsežnija i dublja: moramo početi promišljati o drugačijoj slici zdravstvenih sustava. Ne možemo si dozvoliti povratak na stanje u kojem smo bili ranije. Sada je vrijeme za potpuno redizajniranje zdravstvenih sustava koji nemaju dovoljno sredstava i su bili nedostatno opremljeni prije COVID-a. Kad govorimo o “ponovnoj izgradnji boljih sustava”, to bi trebalo značiti  korjenitu reformu prema “značajno boljem”, a ne samo prilagodbu i „površinske“ korekcije.

Osnaživanje naših zdravstvenih sustava je društveno-ekonomski i politički imperativ. Europsko zdravstvo više neće biti nešto o čemu će se naknadno razmišljati, recimo nakon socijalne skrbi ili obrane. Sada prepoznajemo koliko je zdravstvena zaštita presudna za naš opstanak. Otpornost zdravstva mora biti  uvrštena na vrh agende, a dok ministri financija i ostalih resora promišljaju o tome kako najbolje napraviti rebalans, potrebno je povećati potrošnju za zdravstvo. Potrošnja za zdravstvo ne smije se „smanjiti“ kao dio procesa smanjenja zaduživanja iz doba COVID-a; u budućnosti se izdvajanje za zdravstvo mora prepoznati i vrednovati kao ulaganje, a ne kao fiskalno opterećenje. Moramo također priznati da isključivo povećana potrošnja neće biti univerzalni lijek- potrebna je i realokacija financijskih resursa te učinkovitiji sustavi nadoknade za zdravstvenu zaštitu (op. usluge, lijekovi, med. proizvodi itd.).

U Europi je to prijeko potrebno u državama Središnje i Istočne Europe, u kojima je potrošnja na zdravstvo i prije pandemije bila nedostatna čak i u uvjetima snažnog rasta BDP -a. Potrošnja na zdravstvo jest porasla posljednjih godina, ali svega na ili ispod 5% BDP-a u nekim državama zemljama, što je značajno ispod EU-27 prosjeka od 7%, a kamoli prosjeka Švicarske (oko 12%). Tužni podatak jest da je i očekivani životni vijek u navedenoj regiji niži.

I zapadna Europa ovdje je daleko od „neokaljanog uzora“. U državi koju sam nekoć najbolje poznavao (Velikoj Britaniji) gotovo isključivi fokus na borbu protiv koronavirusa ostavio je gotovo pola milijuna ljudi u iščekivanju operacija. U međuvremenu, nedavno izvješće Marmota otkrilo je kako neki dijelovi Engleske imaju stopu smrtnosti za četvrtinu veću od Engleske u cjelini, dok se u nekim regijama smanjio i očekivani životni vijek. Zdravstvene nejednakosti raširene su u CEE regiji (Central Eastern Europe), ali su značajne – i rastu – i diljem EU -a gdje se očekivano trajanje života smanjilo za godinu dana u 2020. godini.

Možemo li spriječiti učinak snježne grude?

EU -ov plan za borbu protiv raka ključni je element ispunjavanja novog zdravstvenog imperativa Europe. Kao što nas je upozorio profesor Christoph Zielinski iz CECOG-a na spomenutom virtualnom događaju, regija CEE morat će se nositi s “tsunamijem slučajeva raka” i za to je slabo pripremljena. CEE onkološka statistika prije pandemije bila je loša, s nedostatkom skrbi, nedostatnim programima ranog otkrivanja i screeninga te dijagnozom. Stope preživljavanja znatno su niže od onih na zapadu. Razine istraživanja su niže. Vremena čekanja (op. na pregled i liječenje) su duža.

Regija CEE nije jedinstveno pogođena. Znamo da je čak milijun Europljana propustilo dijagnozu raka tijekom pandemije; u skladu s tim potrebiti tretmani su skraćeni ili odgođeni. No, više od toga- pandemija je naglasila sustavne razlike u zdravlju među društvenim skupinama unutar država i među regijama EU -a.

I ovdje upućujem posebnu molbu. Europa je od prvih slučajeva brzo i vješto koristila svoje ovlasti u području radnog prava, a posebno u području diskriminacije

I ovdje upućujem posebnu molbu. Europa je brzo i vješto koristila svoje ovlasti u području radnog prava, a posebno u području diskriminacije, od prvih slučajeva jednake plaće za jednak rad do današnjeg usredotočenja na mnogo šire aspekte različitosti i uključivanja. Sada je vrijeme da se EU usmjeri na diskriminaciju kako bi osigurala ravnopravno uvažavanje osoba koje su preživjele rak- na tržištu rada. Ovdje se radi o političkoj volji za djelovanjem i izgradnji europskog okvira za borbu protiv raka, „ubojice broj dva“ nakon kardiovaskularnih bolesti. To će ponekad značiti ekstenziju djelovanja izvan zdravstvene zaštite u druga područja politike i prava.

Rak, njegova dijagnoza i liječenje, moraju biti visoko na listi prioriteta zdravstvene zaštite za post-COVID eru. Doista, pandemija je istaknula nedostatke u čitavom spektru zdravstvene zaštite koje se moraju otkloniti promjenom naših prioriteta. Neuspjeh u rješavanju ovih nametnutih izazova jednostavno će stvoriti učinak snježne grude u budućnosti. Ambiciozni program oporavka EU -a koji je sada uvršten u nacionalne planove (i moguće follow-up dokumente) mora se usredotočiti na tranziciju u našim zdravstvenim sustavima u Europi – zajedno s zelenim i digitalnim prijelazima. Nikad nije kasno za ponovno razmišljanje.

REFERENCE:

David Earnshaw, Associate Vice President, European Public Policy, MSD Europe

https://www.efpia.eu/news-events/the-efpia-view/blog-articles/beyond-the-basics-tackling-post-covid-healthcare-challenges-in-central-and-eastern-europe/