Nacionalni plan otpornosti i oporavka 2021.-2026. – Izrada sustava praćenja i preveniranja nestašica lijekova u Hrvatskoj
U Europi i u svijetu sve više dolazi do izražaja problem nestašice određenih lijekova što se bitno može reflektirati na ishode liječenja koji su bitni za bolesnike. Preciznije, glavni problem predstavlja nedostatak određenih onkoloških lijekova kojima je istekao patent te dolazi do situacija gdje radi ekonomski nepovoljnog izračuna postoji problem u opskrbi navedenim lijekovima. Takva događanja u sustavu distribucije lijekova ozbiljno mogu kompromitirati terapiju bolesnika s malignim bolestima.
Također nedostatak određenog lijeka uzrokuje porast cijene istog lijeka kod drugog proizvođača sukladno temeljnim ekonomskim načelima u svezi ponude i potražnje. U skladu s time jedna od glavnih ciljeva nove farmaceutske strategije EU napravljene od strane EK je spriječiti nestašicu lijekova. Trenutno se provodi serijalizacija lijekova, međutim podaci o prometu lijekovima nisu javni te je teško predvidjeti buduću nestašicu točno određenog lijeka u državi s obzirom na to da informacijski sustav koji podržava proces serijalizacije nije predviđen za praćenje nestašica lijekova.
Postojeći model praćenja nestašica definiran je obavezom proizvođača da prijavljuju nestašice lijekova Hrvatskoj agenciji za lijekove i medicinske proizvode (HALMED). Broj prijavljenih nestašica daleko je manji od realnih. U prilog tome idu i podaci objavljeni na mrežnim stranicama HALMED-a koji pokazuju da je trenutno u nestašici 60-ak lijekova. Proizvođači ne prijavljuju nestašice koje su kraćeg vremenskog trajanja čime u velikoj mjeri otežavaju nabavu lijekova u bolničkom sustavu i sustavu javnih ljekarni.
HZZO je uveo novu bazu praćenja nestašica koju redovito objavljuje na mrežnim stranicama, a koja pokazuje da je gotovo u svakom trenutku na tržištu prisutna nestašica od 350 do 400 lijekova. Nestašice lijekova uzrokuju značajne troškove zdravstvenom sustavu s obzirom na to da se zamjenski lijekovi naručuju po punoj cijeni. Iako postoji sustav kojim se omogućuje uvoz lijeka u slučaju nestašice, on je spor, ekonomski nepovoljan i rijetko kad može odgovoriti na akutne potrebe sustava.
Nestašice lijekova uzrokuju značajne troškove za zdravstveni sustav na više načina:
1) uzrokuju propisivanje skupljih terapija koje su uglavnom dostupne na tržištu
2) uzrokuju propisivanje lijekova iz interventnog uvoza nad čijom cijenom sustav za formiranje i kontrolu cijena nema utjecaj
3) uzrokuju dodatne troškove za specijalističke preglede, preglede liječnika obiteljske medicine, dane bolovanja kako bi pacijenti u slučaju nestašice mogli doći do nove preporuke za liječenje
4) uzrokuju potrošnju vremenskih i stručnih resursa zdravstvenog sustava kako bi se pacijentima omogućila adekvatna zamjenska terapija.
Sustav praćenja i preveniranja nestašica dao bi vrijedne farmakoepidemiološke podatke na temelju kojih bi se mogla kreirati politika definiranja cijena lijekova, stavljanje lijekova na listu u skladu s epidemiološkim parametrima, preveniranje financijskih izboja u potrošnji koji bi mogli ugroziti održivost i elastičnost zdravstvenog sustava.
Preveniranjem nestašice jednako učinkovitih, a jeftinih lijekova osiguravamo održivost sustava te dostupnost zdravstvene zaštite. Primjer su jeftiniji i jednako učinkoviti lijekovi za liječenje onkoloških bolesnika koji su redovito u statusu nestašice kao posljedica interesa farmaceutske industrije za propisivanjem i potrošnjom skupljih novijih terapija. Iako ovaj sustav nema jasan financijski pokazatelj koji upućuje na stvaranje ušteda u narednom periodu, on predstavlja važan korak u osnaživanju države i MIZ-a u osiguranju dostupnosti potrebnih lijekova i u konačnici održivosti sustava.
Razlog za nepostojanje financijskih pokazatelja je nepostojanje javno dostupnih podataka za provođenje jasnih analiza utjecaja nestašica na održivost zdravstvenog sustava. Projektu u prilog ide i činjenica da je u svim nacionalnim strategijama za razvoj i održivost zdravstvenih sustava zemalja članica važan element preveniranje nestašica lijekova te su neke zemlje članice (Nizozemska, Francuska, Španjolska) izradile platformu koja im omogućuje upravljanje ovim problemom.
Cilj
Uvođenjem preciznog sustava za praćenje i analizu prometa određenih lijekova Hrvatska bi dobila model za predviđanje i preveniranje nestašica lijekova. Ciljano upravljanje tim podacima omogućilo bi zdravstvenom sustavu pravovremenu reakciju putem interventnog uvoza ili putem efikasne intervencije u Listu lijekova HZZO-a uvrštavanjem lijeka dodatnog proizvođača.
Uvođenjem preciznog sustava za praćenje i analizu prometa određenih lijekova Hrvatska bi dobila model za predviđanje i preveniranje nestašica lijekova. Ciljano upravljanje tim podacima omogućilo bi zdravstvenom sustavu pravovremenu reakciju putem interventnog uvoza ili putem efikasne intervencije u Listu lijekova HZZO-a uvrštavanjem lijeka dodatnog proizvođača.
Na taj način moguće je osigurati dostupnost lijeka po najpovoljnijoj cijeni, a što je iznimno važno za terapiju onkoloških bolesti koje su povoljnije cijene i jednake učinkovitosti s obzirom na to da su kako je već navedeno nestašice onkoloških lijekova sve veći problem za pacijente, a posljedično za zdravstveni sustav i njegovu održivost.
Opis
Ovim projektom trenutni promet lijekovima u Hrvatskoj učinit će se transparentnim, a uz zaštitu podataka pojedinca (pacijenta). U svrhu toga bi se za izradu traženog programa koristila tzv. ”blockchain” tehnologija koja omogućava jasnu transparentnost za podatke koji trebaju biti javni, ali uz istovremenu zaštitu podataka za koje mislimo da trebaju biti anonimni ili eventualno dostupni državi.
Program bi se mogao implementirati na već postojeću strukturu vezanu za serijalizaciju lijekova te bi omogućio jasan uvid zdravstvenom sustavu u trenutan promet lijekovima na nivou države. Uvođenjem opisanog načina praćenja nestašica lijekove dobivaju se transparentni podaci o količina određenog lijeka u državi (zalihe u veledrogerijama + bolničkim ljekarnama + javnim ljekarnama) te uvozu i potrošnji određenog lijeka.
Također, program bi predviđao kada se može očekivati nestašica nekog lijeka. Svi podaci vezani za pojedinačnu (pacijent) ili regionalnu potrošnju lijeka (grad, selo, županija, bolnica) bili bi kriptirani i bili bi dostupni tijelu u čijoj su nadležnosti (npr. HZZO-u), ali ne i trećim stranama.
Javni podaci bi uključivali samo kumulativnu količinu određenog lijeka u Hrvatskoj, koliki je kumulativni izlaz i ulaz na razini države, koja je pojavnost nestašica određenog lijeka na godišnjoj razini i sl.
Program bi omogućavao sljedeće: podaci o prometu lijeka bi bili javni na nivou države te bi omogućili širu aktivnost (svi zainteresirani subjekti) na području uvoza nekog lijeka za koji je jasno da mu prijeti nestašica; manja mogućnost svih potencijalnih manipulacija s krivotvorenim lijekovima; mogućnost bolje analitike, predviđanje potrošnje lijekova i slično; bolja kontrola na donacijama lijekova; jasnije predviđanje nestašica određenog lijeka; ostvarivane određene uštede s obzirom na to da se inače prilikom nestašice lijeka taj lijek nabavlja po skupljim cijenama; bolja kontrola nad uvozom i izvozom lijekova.