Akademik Željko Kaštelan i prof. dr. sc. Stjepko Pleština o centrima izvrsnosti u onkološkoj skrbi i liječenju raka prostate; Hrvatska ima šansu postati regionalni lider – hoćemo li je iskoristiti? (Harm Reduction Forum)
ijekom Harm Reduction Foruma 2024 razgovarali smo s istaknutim stručnjacima, akademikom Željkom Kaštelanom i prof. dr. sc. Stjepkom Pleštinom o revolucionarnim pomacima u onkologiji i prvom nacionalnom pilot programu ranog otkrivanja raka prostate u Hrvatskoj, kao i o viziji liječenja raka prostate po uzoru na zapadne države. Panelom je moderirala voditeljica Health Hub-a Anita Bujanić, a u razgovoru smo se dotakli razvoja onkoloških terapija do danas, personalizirane medicine, radioligandne terapije i vizije centra izvrsnosti za teranostiku zaključivši kako je Hrvatska već na dobrom putu prema vrhu. Vrijeme je da to prepoznamo i podržimo. Saznajte više u intervjuu koji otvara vrata zdravstvu budućnosti.
Smatrajući kako je ovo tema od iznimne važnosti i kroz koju Hrvatska može napraviti značajne iskorake ne samo u dostupnosti inovacija nego i u regionalnom zdravstvenom liderstvu, intervju je napravljen tijekom Harm Reduction Foruma 2024. s akademikom Željkom Kaštelanom. predstojnikm Klinke za urologiju KBC Zagreb i koordinatorom posebnog programa za probir i rano otkrivanje raka prostate u Republici Hrvatskoj, te prof. dr. sc. Stjepkom Pleštinom, predstojnikom Klinike za onkologiju KBC Zagreb i predsjednikom Hrvatskog društva za internističku onkologiju.
Akademik Željko Kaštelan. predstojnik Klinike za urologiju KBC Zagreb i koordinator posebnog programa za probir i rano otkrivanje raka prostate u Republici Hrvatskoj, te prof. dr. sc. Stjepko Pleština, predstojnik Klinike za onkologiju KBC Zagreb i predsjednik Hrvatskog društva za internističku onkologiju
Harm Reduction Forum / Health Hub:
Tema panela na Harm Reduction Forum-u jest revolucija skrbi u onkologiji. Kako je danas biti specijalist onkologije u odnosu na period prije tri desetljeća, obzirom da je zaista došlo do potpunog novog terapijskog horizonta? On se posljednjih deset godina toliko rapidno mijenjao, od kemoterapije smo se pomakli prema imunoterapiji, kemo-kombo opcijama, kombinacijama imunoterapija, a danas imamo na raspolaganju i radioligandnu terapiju…
Prof. dr. sc. Stjepko Pleština:
Danas je teško biti onkolog, jer si ne možeš priuštiti par dana ne čitati ništa. Rečeno je da se u Onkologiji broji dupliciranje dostupnih podataka unutar četrdeset dana, a mišljenja sam da je to sada i kraće razdoblje. Prema tome, onkologija koju sam ja učio tijekom studija, pa i na specijalizaciji, značajno je drugačija od onoga što danas radim. Ranije se, naravno, temeljila na kemoterapiji, u raznim varijantama kemoterapije danas, ali će ona i u doglednoj budućnosti imati svoj značaj. Ona je slabo učinkovita u usporedbi s onim što danas imamo na raspolaganju, uz visoku toksičnost. Mi bismo mogli povećati učinkovitost, ali je terapijski raspon vrlo uzak. Kakva je budućnost kemoterapije mogu ilustrirati i time da u posljednjih dvadesetak godina nije bilo dolaska novih citostatika došao na tržište. Dakle, citostatici kao takvi su nešto što se vjerojatno neće razvijati.
Kako smo upoznavali ključne metaboličke puteve tumorskih stanica, tako su nam se otvarale brojne mogućnosti. Još sedamdesetih godina smo znali raspoznati hormon-ovisni rak dojke i ciljano tu populaciju liječili hormonskom terapijom. Takav sve personaliziraniji put je omogućio bolje perspektive liječenja; primjerice HER2-pozitivan rak dojke je nekad bio ozbiljna bolest, a danas je to praktički oblik raka dojke sa najboljom perspektivom ishoda liječenja zahvaljujući ciljanoj terapiji usmjerenoj na HER2.
Kako smo upoznavali detaljnije metaboličke pute, više nismo mogli djelovati samo na izvanstanični receptor nego je omogućeno djelovanje i na modifikaciju unutarstaničnih putova kroz cijeli niz lijekova, s većom učinkovitošću i uz smanjenu toksičnost.
Imunoterapija je promijenila paradigmu liječenja jer djelujemo na vlastiti imunološki sustav, djelovanjem na regulatorne točke imunološkog sustava. Što to u onkologiji znači? Primjerice danas imamo kod dijagnoze melanoma praćenje pacijenta s preživljenjem dulje od osam godina, uz preko 20 posto živućih pacijenata. Ranije, ako bi bolesnik s takvom dijagnozom bio živ dulje od godinu dana, posumnjao bih sam u dijagnozu. Bilo je nezamislivo kod metastatskog melanoma postići tako dugo preživljenje do 8-9 godina.
Kada smo, dakle, otkrili ciljana vezna mjesta, mogli smo ići na slijedeći korak u liječenju – povećavati selektivnost učinka na način da vežemo protutijela koje će mi ići na to vezno mjesto (bilo nekakvu toksičnu tvar, bilo radionuklidnu terapiju) uz izvor zračenja koji ciljano kratko djeluje na tom mjestu, bez velike sustavne toksičnosti.
Harm Reduction Forum / Health Hub:
Prikazali ste jako lijepu evoluciju od kemoterapije pa sve do imunoterapije, precizne onkologije, genske terapije i radioligandne terapije. Takva dinamika s druge strane zahtjeva prilagođavanje struke, rapidno učenje, usvajanje novih spoznaja…
S druge strane i zdravstvene politike moraju biti malo fleksibilnije i prilagođene duhu vremena i kliničkog okruženja u kojem vi funkcionirate. Uz sve te terapijske opcije, Ministarstvo zdravstva napravilo je prilagodbu novim okruženjima kada govorimo o onkologiji, krenulo se s novim nacionalnim preventivnim programima, među prvima u svijetu smo dobili centar za preciznu medicinu…
Moramo se nekad malo i pohvaliti, ipak smo krenuli s liderskom inicijativom u svijetu, a to je upravo nacionalni pilot program za rano otkrivanje raka prostate. Možete li nam opisati pilot program i kakva je situacija kada govorimo o raku prostate, što je zapravo uže područje Vašeg djelovanja?
Akademik Željko Kaštelan:
Karcinom prostate je doista najčešći karcinom u muškaraca. U Republici Hrvatskoj imamo 2300 novooboljelih. Svake godine imamo 800 umrlih. Preko 20 tisuća muškaraca u Republici Hrvatskoj živi s rakom prostate, a u zemljama Europske unije je to 417 tisuća oboljelih uz 92 tisuće muškaraca koji umiru. Preko dva milijuna muškaraca živi s rakom prostate.
Takve brojke su potaknule Vijeće Europske unije u prosincu 2024. da preporuči nacionalnim zdravstvenim sustavima da započnu s programom ranog otkrivanja raka prostate. Naše Ministarstvo zdravstva doista brzo reagira. U mjesecu svibnju prošle godine osnovano je Povjerenstvo za izradu i dizajniranje programa ranog otkrivanja raka prostate. Ovo je multidisciplinarno povjerenstvo koje sam vodio, gdje nisu samo urolozi i onkolozi, već jednako tako i radiolozi, epidemiolozi sa zavoda za javno zdravstvo, kolege iz HZZO-a, … Dakle, uključeni su svi oni dionici koji sudjeluju u dijagnostici i liječenju tog stanja. Napravili smo dizajn programa razmišljajući da li ćemo ga moći provesti na nacionalnom planu, stoga smo odlučili ići u posebni program, tzv. pilot projekt na 10.000 muškaraca u Gradu Zagrebu i Zagrebačkoj županiji. Uključili smo liječnike obiteljske medicine, 117 timova obiteljske medicine iz domova zdravlja u Gradu Zagrebu koji su zapravo temelj i fundament ovog postupka i vezani su „vertikalno“ na sustav. Ciljna skupina ovog posebnog pilot projekta su muškarci u dobi 55 do 69 godina, kada raste pojavnost raka prostate i kada možemo izliječiti karcinom. Program će se provoditi u suradnji liječnika obiteljske medicine, urologa, radiologa i patologa.
Kao i kod svakog ovakvog preventivnog programa, želimo otkriti bolest u fazi kada je možemo u potpunosti izliječiti. Protokol probira uključuje inicijalno PSA (prostata specifični antigen) testiranje, nakon čega slijedi ponavljanje testiranja u slučaju da je ukupni PSA povišen te potom multiparametrijska magnetska rezonancija (mpMR) za muškarce s povišenim PSA. Ovisno o nalazu mpMR-a, bolesnici se upućuju na biopsiju prostate. Ovakav pristup stratificiran prema riziku ima za cilj smanjiti nepotrebne biopsije i prekomjerno dijagnosticiranje klinički neznačajnih karcinoma. Tercijarna obrada bolesnika (pregled urologa, mpMRI i prema potrebi biopsija prostate) provodi se u KBC Zagreb i KBC Sestre milosrdnice. Pregled urologa i magnetska rezonanca su u konačnici jedan filter.
Započeli smo ovaj pilot program u mjesecu ožujku 2024. godine. Nakon otprilike 6 mjeseci iskustva na programu, uz puno napora, puno komunikacije sa liječnicima obiteljske medicine, uspjeli smo uključiti oko 5.000 sudionika, dakle polovicu ciljane populacije, a odazvalo se preko 77% muškaraca. Napravili smo vrijednost PSA, a nakon toga magnetske rezonance i „ušli su“ u bolnički sustav. Oni bolesnici koji su imali u drugom, višem stupnju, prošli su kroz bolničke „filtre“ i već su operirani prvi bolesnici s dijagnosticiranim rakom.
To je zaista jedna ružičasta slika, prikaz uspjeha, koju trebamo što više promovirati prema van. Na nedavnom skupu jedan obiteljski liječnik je pohvalio i izvrsnu reakciju pacijenata kada im predlože unutar kriterija poziv da sudjeluju u pilot programu. To je jako lijepa reakcija jednog obiteljskog liječnika iz prakse. Slikovito, i ja to vidim kao u onom kadru u reklami, da muškarci idu zaista u velikom broju „na stadion“. Međutim, među mnoštvom tih muškaraca koji se, naravno, trebaju pregledati, puno njih dođe prekasno. To zahtjeva zapravo sasvim drugačiji pristup tome pacijentu multidisciplinarnost, transfer skrbi.
Prof. dr. sc. Stjepko Pleština:
Govorili smo bili o primarnoj prevenciji i što treba raditi na području edukacije. Primarna prevencija svakako je temelj, ali nešto što je „na dugom štapu“ za neke bolesti, poput raka, prostate, dojke, karcinoma pluća… Imamo učinkovite metode ranog otkrivanja koje su ključne. Kada pogledamo podatke, u Danskoj muškarac s kolorektalnim karcinomom ima dvadeset posto veću šansu preživjeti. Netko bi pomislio da loše liječimo, međutim, uspoređujemo kruške i jabuke; nije isto da li se bolest otkrije u prvom i drugom stadiju ili trećem i četvrtom. Kad bismo uspoređivali četvrti stadij, na usporedbi Hrvatske i Danske rezultat je isti. Na žalost, problem je drugačiji, imamo veći broj relapsa stadija 2,3 zbog optimalne kirurgije. Onkološka skrb postaje sve kompleksnija; više nema „one-man benda“. Onkolog sam po sebi ne znači ništa. Onkolog, bez dobre kirurgije, dobre patologije, dobre molekularne biologije, dobre radiologije i nuklearne- ne može ništa. Dakle, timski rad jest – apsolutan preduvjet.
Nažalost, još uvijek otkrivamo bolesti u uznapredovalim stadijima. Zato imamo tako visoku smrtnost. Ali opet, i tu postoji svjetlo na obzorju. Ukoliko gledamo rak dojke, bilježimo pad smrtnosti. Također, rak prostate je postao prvi u muškaraca no prognoza prostate puno je bolja nego što je bila za pluća donedavno. Dakle, stvari se mijenjaju nabolje, ali moramo računati da incidencija i dalje raste, baš kao što je trend i u cijelome svijetu.
Harm Reduction Forum / Health Hub:
Možemo li biti optimistični u smislu dostupnosti terapija kada dođe pacijent u metastatskog setting? Obzirom na mogućnosti liječenja koje konkretno možemo ponuditi na KBC Zagreb, gdje smo u odnosu na druge države, pogotovo Zapada EU?
Prof. dr. sc. Stjepko Pleština:
Što se tiče sistemskog liječenja i lijekova, možemo biti zadovoljni, no uvijek bismo naravno željeli više i brže. Ono što je važno istaknuti, a nije se puno o tome govorilo, jest da je dostupnost lijekova u Hrvatskoj bez diskriminacije. To nemaju sve zemlje. Svaki građanin Republike Hrvatske ima pravo po jednakim uvjetima dobiti lijeka ako mu je indiciran. Na KBC Zagreb nemamo problema.
Akademik Kaštelan može na primjeru kirurgije govoriti o onome sto je bila naša rak rana, a to je radioterapija. Osigurana je nabavka i instalacija novih uređaja i vjerujem da ćemo i taj dio riješiti. Ono na što možemo biti ponosni jest Centar za personaliziranu medicinu, što imaju rijetke zemlje, barem tako široko postavljeno kao što mi imamo dostupno za sve bolesnike iz cijele Hrvatske, za lokalno uznapredovale ili metastatske karcinome, bez obzira na primarno sijelo. Ono što ćemo morati osnažiti su intervencijske metode oko „regionalnog“ liječenja, kao što je radioligandna terapija koja je u razvoju ali je i već dostupna i za prostatu i za neuroendokrine tumore. Morat ćemo razvijati nuklearnu medicinu i povećati kapacitet i dostupnost ove metode liječenja.
Harm Reduction Forum / Health Hub:
To je zaista svojevrsni zamašnjak u onkologiji, odnosno u onkološkoj skrbi kod nas. Spomenuli ste povezanost onkologije i nuklearne medicine; upravo na području urološke onkologije vidimo pravu revoluciju, transfer skrbi pacijenta od urologa prema onkologu i povratno.
Kakvo je vaše iskustvo, akademiče Kaštelan, kao stručnjaka koji vrlo često s kolegama izvana izmjenjuje iskustva na području takve radioligandne terapije? Ona već sada ima primjenu kod kastracijski rezistentnih karcinoma prostate ili kod gastroenteropankreatičnih i neuroendokrinih tumora. Kakva je situacija kod nas u Hrvatskoj?
Akademik Željko Kaštelan:
Na Klinici za urologiju KBC Zagreb osnovali smo Centar za prostatu 2006. godine u kojem je zapravo cilj toga centra bio osigurati multidisciplinarni pristup ovoj bolesti. Uz individualan pristup svakom bolesniku u našem Centru za prostatu počeli smo okupljati i različite specijalnosti, ne samo urologa i onkologa, već i specijaliste nuklearne medicine, radiologe, patologe, koji se svakog tjedna sastaju i razgovaraju o našem bolesnicima. U tom Centru se vrši dijagnostika i liječenje naših bolesnika uz multidisciplinarni tim. Kroz ovaj Centar smo zapravo i implementirali sve nove oblike dijagnostike i terapija bolesnika, pa smo tako napravili preciznu biopsiju prostate nabavkom mikroskopskog ultrazvuka, uključili magnetsku rezonancu u rutinu u dijagnostici bolesnika s karcinomom prostate. Također smo uključili PET-CT dijagnostiku kao jednu rutinu u liječenju bolesnika s rakom prostate, te potaknuli kolege sa nuklearne medicine da započnu vršiti PET-CT PSMA pretragu koja je uvjet da bi danas, primjerice, dobili radiologa u terapiji bolesnika s karcinomom. Kroz Centar za prostatu dobili smo dva robovska sustava, jednog prije pet godina, a Da Vinci sustav prije nekoliko mjeseci, gdje smo zapravo promijenili i kirurški pristup u liječenju bolesnika.
Ono što nam nedostaje, uz puno spomenutih noviteta i Nacionalni program, svakako je ligandna terapija u liječenju bolesnika s rakom prostate kao jedan novi koncept, koji smo osigurali kod bolesnika u liječenju bolesnika s rakom prostate, obzirom da smo prije dvije godine započeli s PET-CT PSMA pretragom. Dakle, na ligand se veže radioaktivni galij koji točno detektira stanice karcinoma prostate koje su metastazirale po tijelu bolesnika. Ovakva dijagnostika zapravo će kasnije, ukoliko na taj radio liganda vežete, primjerice lutecij, ciljati tumorske stanice prema novom konceptu i zapravo liječiti određenu grupu bolesnika, PSMA-pozitivne bolesnike. U Hrvatskoj je to trenutačno populacija od nekoliko stotina bolesnika koji imaju rak prostate kojima bismo pružili maksimum sličan onome u zapadnoeuropskim zemljama, a što uključuje i naš plan borbe protiv raka- suvremenu terapiju za naše bolesnike. Ovaj koncept je složen, ne uključuje samo urologa i onkologa, nego isto tako i nuklearnu medicinu, određene kapacitete, brige i zaštite od zračenja, zbrinjavanje radioaktivnog otpada itd.
Harm Reduction Forum / Health Hub:
Ovaj potpuno novi koncept želimo ostvariti u KBC Zagreb, nogometnim rječnikom se naši kliničari „zagrijavaju“ i pripremaju, da bismo takvu opciju možda mogli imati u primjeni.
Imamo PET-CT PSMA, doduše koristite ga u fazi određivanja stage-inga karcinoma. Nacionalni strateški okvir protiv raka zaista je sadržajan i detaljan, dvanaest poglavlja obuhvaća onkološku skrb, preciznu dijagnostiku, Molecular Tumour Board-ove, … Što nam nedostaje za implementaciju takve kombinaciju dijagnostike i terapije kao što je radiofarmaceutika i radioligandna terapija unutar smjernica u onkologiji, odnosno kroz zdravstvene onkološke politike?
Prof. dr. sc. Stjepko Pleština:
Ono što sigurno treba definirati jest ne samo kategorizacija bolnica, nego i akreditacija. Dakle, jasno moramo reći koje su to ustanove koje trebaju provoditi nekakav postupak; u svijetu je sveprisutna akreditacija i neki minimalni akreditacijski standard kao preduvjet da bi se nešto radilo. Ovo što je naveo akademik Kaštelan je izuzetno kompleksno, takvu proceduru nema potrebe, niti mogućnosti raditi na 20 mjesta jer time ne možemo dobiti kvalitetu. Moramo jasno postaviti što mi točno želimo, koja je zadaća koje ustanove, sukladno gravitiranju stanovništva. Uz prostor i opremu trebaju nam i educirani ljudi. Ako govorimo o nuklearnoj medicini, na KBC Zagreb imamo velik broj iskusnih stručnjaka. U konačnici, već to isto provodimo u dijagnostici, stoga imamo preduvjete primijeniti takvu metodu liječenja – terapijski. Dakle, imamo sve preduvjete da to uvedemo čim postane dostupno.
Harm Reduction Forum / Health Hub:
Akademiča Kaštelan, već ste objasnili princip djelovanja PET-CT PSMA kod stage-inga karcinoma, no što je zapravo primjena u liječenju, tzv. teranostika? Jesmo li korak do spomenutog centra koji ima i educirane ljude i infrastrukturu, kapacitete i postupnike potrebne za ostvarivanje vizije da pokrenemo u RH centar izvrsnosti na području teranostike?
Akademik Željko Kaštelan:
Zaista nam je potrebna takva kombinacija terapije i dijagnostike, uz postupnike, mjesto i uvjete za provođenje terapije. Mi stvaramo preduvjete već više godina na KBC Zagreb. Nije slučajno da smo pokrenuli Centar za prostatu, okupili multidisciplinarne timove… Uvijek hvatamo korak s visoko razvijenim zapadnim zemljama, ali smo u nekim segmentima te zemlje čak i prestigli u nekim programima, kao što je primjerice program transplantacije organa. Mislim da imamo niz mogućnosti da to postane i onkologija. Na svakome od nas kao stručnjaku i specijalistu je odgovornost da zagovaramo nove koncepte liječenja u našem sustavu i da se borimo za njih zbog naših bolesnika. Od toga ne smijemo odustati. Čak i u ovim teškim uvjetima uz obnovu nakon potresa, moramo biti odgovorni i doista hvatati korak na svim područjima sa zapadnim europskim zemljama. Što se tiče teranostike, ona se provodi u okolnim zemljama karcinoma prostate u Sloveniji, Italiji, Austriji i u drugim državama. Doista nam to nedostaje u liječenju bolesnika s rakom prostate presude i nećemo odustati od zagovaranja ovog terapijsko-dijagnostičog koncepta.
Harm Reduction Forum / Health Hub:
To je zaista hvalevrijedna inicijativa i energija. Kao zdravstvenjaci imamo jedan sportski duh da budemo u nečemu prvi. Apsolutno smo prvi s pilot programom Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka prostate, imamo nacionalni program ranog otkrivanja raka pluća, u izradi je prvi nacionalni program za rano otkrivanje melanoma.
Dakle, zaista imamo jedan afirmativan zamašnjak u zdravstvu ali i centre izvrsnosti. Među prvima u svijetu HZZO je omogućio plaćanje terapije kod distrofije mrežnice na KB Sveti Duh, imamo centar izvrsnosti za hematologiju na Rebru i novoosnovani Centar za preciznu medicinu. Da li onda zaista taj put od tisuću milja u liječenju raka prostate za određene pacijente možemo napraviti s tim prvim korakom- da Hrvatska ima i centar izvrsnosti za primjenu radioligandne terapije te da pacijenti iz regije zapravo gravitiraju nama, kao što je slučaj i s ostalim centrima izvrsnosti koji skrbe o pacijentima iz regije?
Akademik Željko Kaštelan:
Mislim da možemo i da smo na dobrom putu. Imamo sad tih prostornih problema, ali naš multidisciplinarni tim je jako zainteresiran da provodimo ovaj novi koncept terapije. Doista ne treba puno centara u RH koji će se baviti ovim konceptom baš zbog njegove kompleksnosti i cijene koštanja čitavog provođenja terapije. Indikacija mora biti jasno postavljena a to nije danas jednostavno. Dakle, vrlo je bitno da tim bude stručan i iskusan, uz koncept prostora i ljudi koji će se time baviti. Belgija je napravila dobar koncept što se tiče radioligandne terapije, s defiiniranim planom od 2024.-26. godina, uz definiranje broja ljudi za provođenje akcijskog plana, postupnike itd. Možda to može biti uzor da provedemo takav koncept i u Republici Hrvatskoj.
Harm Reduction Forum / Health Hub:
Zdušno bodrimo takvu viziju, „dišemo i pušemo“ u istom smjeru da dobijemo takav centar i u Hrvatskoj. Na kraju panela, da imate onaj čarobni štapić i da možete zaista nešto poželjeti kao kliničar, iz srca, što bi to bilo za naše pacijente?
Prof. dr. sc. Stjepko Pleština:
Ovo što smo spominjali u nekoliko navrata – da ne kasnimo. Teško je ako kasnimo za zemljama s kojima se volimo uspoređivati, oko deset godina. Teško je to nadoknaditi, onkologija ide tolikom brzinom da je naprosto teško pratiti. Moramo pratiti razvijene države u kraćem razdoblju, jer su pomaci u ishodima dramatično veći. I danas je nepravedno prema bolesniku – imati opciju, a ne moći te opcije primijeniti u Hrvatskoj. To je trauma za svakog liječnika. To je i obveza ne samo onkologa, nego cijelog sustava. Uvođenje novih postupaka, poput imunoterapije, u potpunosti je promijenilo primjerice profil nuspojava, a bolesnik ne može biti zbrinut u hitnoj službi. Dakle, potrebno je s obiteljskom medicinom i s kolegama drugih struka u drugim bolnicama postići da se prepoznaju te nove nuspojave koje nisu dosadašnja „klasika“ očekivanih nuspojava. Ako to ne učinimo, ne promišljamo šire, možemo kompromitirati rezultate.
Harm Reduction Forum / Health Hub
Nadamo se da ćemo da će sve izgovoreno negdje svakako čuti, ali mi ćemo se truditi da imamo taj kontinuitet kroz „mantranje“ i afirmativno zagovaranje takvih promjena koje priželjkujemo. Akademiče Kaštelan, ne želimo da samo Movember bude mjesec svijesti o prostati nego o inovacijama i potrebama trebamo govoriti cijelu godinu pa neka onda bude – prostata 365, slažete li se?
Akademik Željko Kaštelan:
Kroz čitavu godinu moramo govoriti o izazovima, kako bismo ostvarili edukaciju naše populacije, da bi ljude na neki način naučili, odnosno educirali „od malih nogu“. Držim se koncepta higijene života- moramo brinuti o sebi. Želim da nam uspije preventivni program i da pokrenemo naše građane oboljele od raka prostate, da oni žive i dalje kvalitetno.
