Dr. Alen Juginović (Med&X, Harvard Medical School): Kroz Med&X želimo mladim biomedicinarima omogućiti učenje i usvajanje vještina na najprestižnijim znanstvenim i zdravstvenim institucijama!
Health Hub Talksu ugostili smo autentičnog promicatelja suradnje između SAD-a i Hrvatske na dobrobit hrvatskog zdravstva i inovativnog promišljanja naših mladih ljudi uz razmjenu iskustava i stručnosti, dr. Alena Juginovića s Harvard Medical School-a.
Možete li nam reći što je zapravo Med&X te opisati inicijative Plexus i Med&X Accelerator?
Med&X je nevladina organizacija u Hrvatskoj koja ima dva glavna projekta. Jedan je Plexus konferencija, godišnja međunarodna konferencija koju već godinama organiziramo i koje su do sada u Hrvatskoj okupile preko 2400 sudionika i ukupno deset dobitnika Nobelove nagrade. Cilj Plexus konferencije je zapravo privlačenje vrhunskih stručnjaka iz inozemstva u Hrvatsku. To su nobelovci, potom glavni medicinski direktor Microsofta i glavna znanstvenica Svjetske zdravstvene organizacije, dekan Medicinskog fakulteta na Harvardu i drugi ljudi; oni dolaze u Hrvatsku ispričati svoj karijerni put. Karijerni put do dekana Harvarda ili nobelovca je sve samo ne lagan. Međutim mi im želimo prikazati da je taj put prepun izazova i prenijeti iskustva kako su riješili takve izazove, s kojima se svatko od nas suočava. Glavna publika su mladi medicinski profesionalci, mladi liječnici, mladi znanstvenici, medicinski studenti. Imali smo goste diljem svijeta, s preko 30 zemalja, pokrili smo praktički sve osim Antarktika 😊
Osim Plexus-a radimo i Med&X Accelerator koji želi ostvariti i ostvaruje partnerstva s laboratorijima, znanstvenim laboratorijima i klinikama najboljih svjetskih bolnica, primarno u SAD-u uz sveučilišta kao što su Mayo klinika, Cleveland Clinic, Massachusets General Hospital kao tri najbolje američke bolnice, Sveučilište Harvard, Sveučilište Yale i druga sveučilišta u Londonu, potom King’s College London a nadam se uskoro Oxford i Cambridge.
Cilj toga partnerstva je da bismo omogućili hrvatskim medicinskim studentima, mladim liječnicima i mladim znanstvenicima kratkoročni boravak na tim institucijama, da nauče profesionalno što je više moguće, da se isto tako akcelerira i njihov osobni razvoj te da nauče i vrate to znanje u Hrvatsku, a pritom mislim ne samo na opipljivo znanje u smislu neke tehnike, već i na novi odnos s pacijentom i uređenje sustava u smislu kako funkcionira mala klinika, najbolja bolnica na svijetu ili druge. Želimo zaista ulagati u mlade ljude idućih 20 godina kako bismo za 20 godina malo po malo imali bolje hrvatsko zdravstvo za dobrobit svih ljudi.
“S vrhunskim timom ljudi koji su u Med&X-u uz mene, a to su hrvatski medicinski stručnjaci, mladi liječnici i znanstvenici, studenti biomedicine, radimo na projektima koji hrvatskim studentima omogućavaju odlazak na prestižne zdravstvene i znanstvene institucije…”
Postoji izjava da mladi liječnici iz Hrvatske ne odlaze zbog boljih financijskih uvjeta, nego zato što im duša je željna rasta. Što je tebe zapravo potaknulo da svoj put potražiš u SAD-u i kako je zapravo ta priča krenula; vrlo nam je zanimljivo koliko si bio otvorena srca i uma da prepoznaš prilike koje su se tebi otvorile u tom trenutku.
To je zaista jedna zanimljiva priča kako sam došao do Harvarda. Bio sam na jednom kliničkom boravku u SAD-u, u jednoj vrhunskoj bolnici, MD Anderson Cancer Center, što je trenutačno najbolja bolnica za liječenje i istraživanje raka u Americi, vjerojatno u svijetu. Tu sam zaista dobio jedan fenomenalan poziv koji nisam mogao odbiti te sam tu proveo određeno vrijeme. Međutim, imao sam do povratka u Hrvatsku (2019.) oko tjedan dana te sam poželio vidjeti kako izgledaju najbolja sveučilišta svijeta, Stanford, MIT, Harvard i onda sam doslovno jednoj osobi sa svakog sveučilišta poslao e-mail: „Bok. Ja sam Alen, hrvatski liječnik, radim u Zagrebu, mogu li vidjeti kako izgleda vaše Sveučilište i laboratorij?“ To bi bile 2-3 rečenice i na moj šok svi su rekli- „Naravno. Slobodno dođi!“. Trebao sam obići San Francisco i Boston i vratiti se u Houston, što nije malo, te sam s gotovo zadnjim kunama platio avio kartu i otišao na Stanford i Harvard. Došao sam tamo na razgovor s jednom profesoricom (kod koje sada radim) i nakon dva do tri sata razgovora s njom rekla je: „Činiš se kao drag momak, zašto ne dođeš raditi kod nas?“
To je trenutak za koji znaš da ti mijenja život. Uđeš kao turist na Harvard, a izađeš kao „zaposlenik“. To je nešto nevjerojatno, i nikako ne želim uzeti zdravo za gotovo. I upravo zbog toga pokušavam s jednim vrhunskim timom ljudi koji stoje uz mene, a to su hrvatski medicinski stručnjaci, bilo mladi liječnici, mladi znanstvenici ili medicinski studenti, koji pomažu oko akceleratora i rade na projektima da bismo mogli hrvatskim studentima omogućiti odlazak na ove institucije vidjeti ono što sam ja vidio.
Može li tvoja priča poslati snažnu poruku hrvatskom zdravstvenom ekosustavu da, ako primijetimo mlade talente, ne dozvoljavamo da ikada napuste ovu Lijepu našu, nego da zaista damo sve od sebe da rastu, razvijaju se duhom, ali i vještinama?
Apsolutno. Bez obzira što radim i živim u Americi, kontinuirano želim pomoći ljudima u Hrvatskoj, primarno u medicinskom polju jer se time bavim. Apsolutno treba biti proaktivan. To je nešto što govorim svim ljudima. Zaista nije važno koliko imaš godina. Proaktivnost je nešto što te dovodi do vrhunskih rezultata. Kad najmanje očekujete događaju se lijepe stvari; nisam mogao očekivati Harvard, to ne možeš ni sanjati. To je trenutak kad ti snovi postanu bolji od stvarnosti. Osim te proaktivnosti, važan je i taj „mindset“ da ljudi imaju široke horizonte, da ne misle kako ću sada samo nešto malo napraviti. Kako kažu, ciljaj mjesec i čak ako promašiš, pogodit ćeš zvijezde. Želim da svi sanjaju veliko. Dream big. I zaista, ljudima koji sanjaju i koji rade jako puno, život će i dati neke prilike. Ne znam kako i zašto, ali nekako se to posloži. Ja još uvijek ne mogu vjerovati da sam ja bio u prilici surađivati s timom s Harvarda koji su prepoznali vrijednost Med&X-ove priče. Oni ne dobivaju zauzvrat novac od nas nego ulažu, dapače, svoje vrijeme u ovo jer su prepoznali vrijednost projekta i žele dati doprinos.
To je nevjerojatno, ali to je ono što želim reći ljudima u Hrvatskoj, osobito u biomedicini- Javite se na vrhunske institucije, surađujte s najboljima. Najbolje za naše studente, za naše mlade liječnike jer želim da oni budu najbolji kompetentni sa znanjem i vještinama.
Med&X je organizirao posebnu donatorsku večeru koja ima za cilj zapravo osigurati sredstva za taj akcelerator i za slanje mladih specijalizanata na ove vrhunske institucije poput Harvard Medical School-a, Mayo Clinic, Boston Children’s Hospital, King’s College London. Koliko je na neki način važno i da sve dionike našeg ekosustava u Hrvatskoj pripremimo na to da budu fleksibilniji i agilniji upravo prepoznati te prilike koje im ovakve platforme nude. Da li se ponekad držimo zastarjelih obrazaca ponašanja i pravilnika koji možda ne podupiru odlazak mladih liječnika van, pa da onda na neki način se to i prizna kao njihova nova stečena vještina u okviru specijalizacije?
Da se mene pita apsolutno svaki liječnik u Hrvatskoj proveo bi tri do pet mjeseci u nekoj većoj bolnici na svijetu u sklopu specijalizacije. Takva znanja prenosimo u Hrvatsku. Nije to samo malo ljepši krevet za pacijente, ili je poanta infrastruktura ustanove. Poanta je organizacija, kako je ta bolnica organizirana, kako se gradi odnos pacijent-liječnik, kako se radi u timovima, što je značajno a da i kod nas može biti drugačije. Hrvatski liječnici imaju izvrsno znanje, ali tamo nauče i neka nova neopipljiva znanja. Generalno govoreći, vrhunske institucije su vrhunske s razlogom i želim da takav mindset prenesemo.
U Hrvatskoj imamo primjer nacionalnog screening programa za rak pluća koji je best practice model za cijeli svijet. Koliko je važno osiguravati kroz ovakve platforme izmjenu razmjenu znanja i iskustava, tako da možda jedna dobra ideja našeg mladog stručnjaka ili tima može upravo u Americi naići na plodno tlo i na kraju krajeva ponovno postati izvorište drugih projekata u Hrvatskoj i u svijetu?
Apsolutno je takva suradnja krajnje važna; ne zaboravimo da se ljudi koji odu na ovaj naš program i vrate, ali im konekcije ostaju. U bilo kojem trenutku, možeš poslati mail, nazvati nekoga i imati znanstveni ili kliničku kolaboraciju s vrhunskim institucijama i stvarate „cestu ili autoput“ da i drugi liječnici uče i odlaze tamo. Ne mogu niti osvijestiti koliko vjerujem da je važno da ljudi odu na vrhunske institucije, nauče što je više moguće, vrate se u Hrvatsku i implementiraju to ovdje.
Misliš li da trebamo raditi na toj otvorenosti uma za nove ideje i suradnje? Koliko je važno izaći iz silosa i graditi tu jednu „višesmjernu autocestu“?
Apsolutno! Partnerstva su ono što sve ovo gura naprijed. U Hrvatskoj bi taj mindset mogao biti otvoreniji jer naši ljudi imaju genijalne ideje, no zbog xy razloga se ne ostvare. Ali apsolutno ovakve kolaboracije mogu dovesti do pokretanja i realizacije neke ideje možda na mojoj klinici, ili na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Rijeci; to je nešto što je krajnje važno, uz ostvarivanje suradnje sa znanstvenicima, zdravstvenom industrijom i dr. Generalno govoreći, naravno da je ključno surađivati i treba biti vrlo otvorenog uma, jer bez otvorenosti ne možemo niti doprijeti do neke osobe, a onda se stvaraju „blokovi“ i sve ostalo što ide s tim…
Koliko si ti slijedio svoje srce, na kraju krajeva i da odeš upravo vidjeti te fakultete. Otvorila ti se nova prilika, opet si slijedio srce napraviti Med&X platformu, uključio tim i tu energiju prenosite dalje. Možeš li reći da je Med&X zapravo plod rada iz srca?
Ovo sve što radim radim iz srca. Radim iz ljubavi i radim zato jer ovo me zaista ispunjava. Vidim neku svrhu postojanja. Zaista, ovo je moja svrha. Jesam li ja odabrao je li ona odabrala mene? Ne znam, to je nekakva filozofija o kojoj možemo pričati…
Zamisli koliko je lijepo kad se probudiš s osmijehom i ideš na posao? To je nešto što bih zaista poručio svim studentima i mladima, svima uopće, neovisno u kojem stadiju karijere. Ako radiš nešto što ne voliš, pokušaj pronaći način da radiš ono što voliš. Jer, ako to ne nađeš- koja je poanta ako si nesretan cijeli život?
Koliko je važno u svome poslu uistinu se igrati s idejama na jedan drugačiji način? Zdravstvo je uvijek poprilično objektivno i konzervativno, ali i ti kroz svoju praksu kao znanstvenik koji se bavi neurobiologijom spavanja vrlo često imaš mogućnost doći u kontakt sa sportašima i sa zanimljivim skupinama kod kojih istražujete obrasce spavanja. Koliko je važno zadržati tu jednu dječju zaigranost čak i u zdravstvenim projektima?
Kad ovako razmislim, a ne samo u znanosti gdje je očito važno eksperimentiranje, igra se potiče osobito pri novim otkrićima, baš kao što mi radimo na Harvardu pri istraživanju. Želimo otkriti neke potpuno nove mehanizme, moramo se „igrati“. Moramo postaviti pitanja koja ponekada djeluju „totalno besmisleno“ jer to do sada nije otkriveno. Pogledajmo koliko je medicinskih otkrića otkriveno zapravo slučajno? A koliko su fenomenalna i izrazito važna otkrića!?
“Nemoj misliti da ne možeš možeš kao i svi drugi.
Ako misliš da nemaš resursa, pokušaj stvoriti, bori se, radi i doći će trenutak kada te život nagradi.
Zaista, kad najmanje očekuješ!
Ali ti trebaš biti taj koji će pokrenuti stvari…”
Kakva je tvoja vizija u ovom predblagdanskom periodu; što bi ti želio pod božićnu jelku u 2025.?
Ono što bih želio pod božićnu jelku jest da svih četiri milijuna Hrvata koji žive u Hrvatskoj prošire vidike i horizonte. Sanjajte veliko, proširite vidike, jer ništa nije nemoguće. I ono kako sam završio jedno inspirativno predavanje na Harvardu s tri riječi kao poruka za sve ispod „bora“ jest- Just do it. Samo to napravite. Sanjajte veliko, a to što si student – nemoj misliti da ne možeš. To što si građanin u Zagrebu, Splitu, Sisku, Osijeku, Karlovcu ili negdje- Nemoj misliti da ne možeš možeš kao i svi drugi. Ako misliš da nemaš resursa, pokušaj stvoriti, bori se, radi i doći će trenutak kada te život nagradi. Zaista, kad najmanje očekuješ! Ali ti trebaš biti taj koji će pokrenuti stvari.
