Lideri zelenog i održivog zdravstva (PHSSR) // Zdraviji pacijent – „zeleniji pacijent“ – dekarbonizacija puteva skrbi za ljude i planet
a Europskom zdravstvenom forumu u Gasteinu, inicijativa Partnership for Health System Sustanability and Resilience (PHSSR) je održao sesiju pod nazivom ‘Zdraviji pacijent: Zeleniji pacijent’.
Obuhvaćene su ključne teme:
- Rano otkrivanje i prevencija nezaraznih kroničnih bolesti
- Omogućavanje besprijekornog partnerstva i suradnje u zdravstvenom sektoru
- Osiguravanje da svi dionici razumiju vezu između ciljeva zdravlja i održivosti
- Integriranje političkih rješenja temeljenih na klimi koja usklađuju zdravstvene, ekonomske i ekološke ciljeve
Elizabeth Kuiper, Associate Director i voditeljica programa za socijalnu Europu i blagostanje iz European Policy Centre-a moderirala je sesiju s govornicima Willom Clarkom (izvršnim direktorom, Health Care Without Harm Europe), Josepom Figuerasom (direktorom Europskog opservatorija za zdravstvene sustave i politike), Andreom Kondras (potpredsjednica za zapadnu i južnu Europu u kompaniji AstraZeneca( te Tony-om Winders (predsjednica i izvršna direktorica u Global Allergy & Airways Patient Platform), na dijeljenju njihove stručnosti.
Ova je tema vrlo pravodobna obzirom na ekološke i demografske promjene uz koje živimo, ali i obzirom na početak novog mandata Europske komisije u Bruxellesu, gdje se također iz institucionalne perspektive nadamo kako će ove teme biti uvrštene visoko na dnevnom redu prioriteta.
Sesija je bila usredotočena na potrebu stvaranja održivih putova skrbi za poboljšanje ishoda pacijenata uz istovremeno smanjenje utjecaja zdravstvenih sustava na okoliš. Osim činjenice da postoji ekološki i okolišni otisak zdravstvenog sektora, također postoji potreba govoriti o tome da zdravstvene sustave učinimo održivijim i fokusirati se na ishode pacijenata u tom pogledu, posebice za one s nezaraznim kroničnim bolestima.
Cilj je bio identificirati strategije koje mogu pomoći u dekarbonizaciji puta skrbi za pacijente kroz rane i ciljane intervencije. Da je sektor zdravstva država, svrstao bi se među petinu najvećih proizvođača stakleničkih plinova na globalnoj razini i to govori o hitnosti ove sjednice.
Tonya Winders provela je više od 25 godina svog profesionalnog života i osobnog života kao zastupnica pacijenata oboljelih od dišnih bolesti. Navela je kako konkretno u respiratornoj skrbi, vidimo vrlo fragmentirano putovanje pacijenata, uz pojavu simptoma čak 5 do 10 godina prije dobivanja službene dijagnoze kod npr. astme ili KOPB-a, uz daljnja kašnjenja u dostupnosti kvalitetnoj skrbi i odgovarajućim razinama skrbi kod simptoma koji nisu pod kontrolom. Dakle, osobu može voditi njezin pružatelj primarne zdravstvene zaštite no kako su primarna zdravstvena zaštita i obiteljska medicina također postale fragmentiranije, pacijentima je sve teže dobiti tu pravovremenu dijagnozu i dostupnost skrbi. Posljedično, vidimo više pojava respiratornih bolesti poput astme i KOPB-a, što rezultira hospitalizacijama, re-hospitalizacijama, neplaniranim posjetima bolnici, propuštenim radnim danima iz škole ili s posla, što zasigurno ponovno utječe na pojedince na osobnoj razini, ali i na društvo na široj razini. Moramo se foksirati na takvu fragmentaciju skrbi za respiratorne bolesti, a posebno kada je u pitanju okoliš, jer znamo da je dobro „menadžeriran“, dobro kontroliran respiratorni pacijent -najzeleniji pacijent. Inhalator koji će osoba koristiti rutinski je „najzeleniji“ inhalator, jer veliki dio tog otiska na okoliš dolazi od (re)hospitalizacija i ponovnih prijema.
Josep Figueras, direktor Europskog opservatorija za zdravstvene sustave i politike, govorio je o tome što zdravstveni sustavi mogu učiniti da se prilagode i pozabave svim tim elementima kao što su ekološki problemi, toplinski valovi, novi patogeni… „Zeleni pristup i održivost u zdravstvu su vrlo važan element. Kako možemo smanjiti utjecaj zdravstvenog sustava na staklenike, na tamošnji ugljični otisak? Imamo cijelu raspravu o ozelenjavanju, o ozelenjavanju bolnica, smanjenju emisije. Puno je otpada, puno dupliciranja. I učinkovitijim korištenjem usluga. Iznimno nam je stalo razgovarati o političkoj ekonomiji, o tome kako staviti ove argumente da idemo u zdravstveni sektor i kažemo, vi biste trebali dati vrijednost za novac i bolje rezultate , jer povrh svega, ako to učinite, bit ćete dobri za okoliš. Mislim da je vrlo moćan politički element uvjeriti naše kreatore politika, naše pružatelje usluga, naše liječnike, naše menadžere i naše pacijente.“
Andrea Kondras, potpredsjednica za zapadnu i južnu Europu u kompaniji AstraZeneca, smatra da je jedan od najvećih izazova s kojima se danas suočavamo u zdravstvenom sustavu to što još uvijek imamo vrlo tradicionalan pristup upravljanju bolestima. Skloni smo reaktivno se nositi s bolešću i ne trošimo toliko vremena na priču o prevenciji. Oko 80% troškova zdravstvene skrbi zapravo se troši na liječenje kroničnih bolesti, a manje od 3% zapravo se troši na prevenciju. Dakle, mislim da je to još uvijek nedovoljno prepoznato, a to je činjenica da ako možemo dijagnosticirati, identificirati pacijente ranije, ranije dijagnosticirati pacijente i liječiti ih prema smjernicama ranije usmjerene skrbi, to će imati koristi iz perspektive ekonomije pacijenata i okoliša. A jedan primjer koji sada možda postaje malo jasniji je kronična bolest bubrega. Mislim da počinje biti sve više dokaza koji pokazuju da pacijenti s kroničnom bubrežnom bolešću, ako ih identificiramo ranije (uz bolje ishode liječenja), imaju niži ugljični otisak nego ako to učinimo kasnije, osobito ako ti pacijenti na kraju uđu u završni stadij bubrežne bolesti i završe na dijalizi; u EU je gotovo četvrt milijuna pacijenata na dijalizi, nažalost, a to im je potrebno za preživljavanje. Dijaliza je povezana s oko 160 000 000 000 L vode u svijetu i preko 900 000 tona uglavnom plastičnog otpada. Dakle, to je značajan utjecaj iz perspektive ugljika. Potom još jedan primjer o zdravlju pluća; KOPB je veliki teret za bolnice zbog hospitalizacija, a astma je vrlo česta u svijetu. Sada postoje dokazi koji pokazuju kod pacijenata s astmom da je pacijent s loše kontroliranom astmom tri puta veći „teret“ iz perspektive ugljika od dobro kontrolirane astme. Kada razmišljamo o politikama, stvarno trebamo razmišljati o politikama koje imaju win win potencijal za pobjedu. Pobjeda za pacijente, pobjeda za zdravstveni sustav u smislu ekonomskog učinka, a također i pobjeda za okoliš.
