HEALTH POLICY RADAR // Muško zdravlje na zdravstvenom radaru – Doc. dr. sc. Marija Gamulin: “Kada je osoba već oboljela od metastatske bolesti, svaka linija i svako novo, klinički dokazano, liječenje donose benefit u preživljenju”
ema prvog HEALTH POLICY RADAR-a je „Muško zdravlje na zdravstvenom radaru” – uz važno pitanje „Jesu li inovacije dostupne svakom muškarcu?“, bilo da je riječ o zdravstvenoj pismenosti, dijagnostici, inovacijama u liječenju ili programima podrške pacijentima oboljelima od raka prostate. Tim povodom razgovarali smo s doc. dr. sc. Marijom Gamulin, dr. med., specijalisticom radioterapije i onkologije, voditeljicom Odjela za urogenitalne tumore Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb, koja je u emisiji sudjelovala i kao delegat ministra zdravstva prof. dr. sc. Vilija Beroša, uz kolegu prim. dr. sc. Tomislava Kuliša, voditelja Centra za prostatu KBC-a Zagreb.
doc. dr. sc. Marija Gamulin, dr. med., specijalistica radioterapije i onkologije, voditeljica Odjela za urogenitalne tumore Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb
Kada govorimo o nacionalnim programima ranog otkrivanja pojedinih tumora, što podržava i naše Ministarstvo zdravstva na čelu s ministrom prof. dr. sc. Vilijem Berošem, to je u biti najbolji način da se na vrijeme otkrije rak jer se time poboljšava stopa preživljenja. Ovo je pogotovo važno kada govorimo o raku prostate ako je bolest lokalizirana; govorimo o čak 100% preživljenju. Gledano „onkološkim naočalama“, obično govorimo o petogodišnjem preživljenju.
EU i SAD rade već duži niz godina na tzv. kliničkim studijama probira tj. istraživanjima metoda i načina te skupina bolesnika kod kojih bi rano otkrivanje bilo najpogodnije. Jedna od relevantnijih studija u EU pokazala da je 2020. godine bilo oko 330.000 novooboljelih muškaraca s rakom prostate, od čega ih je oko 70.000 umrlo iste godine. Upravo je ova statistika potaknula brojne države, među kojima je njih 7 bilo ključnih, da se uključe u novo istraživanje da u 11-godišnjem periodu ranog otkrivanja raka prostate uoče da je smanjenje rizika od smrti uslijed raka prostate oko 22%.
Jedna podskupina iz Rotterdama (Nizozemska) produžila je to istraživanje na 13 godina, uočivši da je rizik od smanjenja smrtnosti uslijed raka prostate za 32%. To je razlog zbog kojeg je naša država sa svim relevantnim institucijama krenula u akciju ranog otkrivanja tj. screeninga ili probira raka prostate kroz lidersku inicijativu Nacionalnog programa.
Kada govorimo o bihevioralnim elementima vezanim za rak prostate, važno je istaknuti da su muškarci po reakcijama drugačiji od samih žena. Ilustrirala bih to primjerom iz svakodnevne kliničke prakse u kojem bolesnice s proširenom, metastatskom bolešću često na preglede dolaze same, dosta su hrabrije, dok muškarci češće dolaze u pratnji. Također, postavljanjem pitanja pacijentu s rakom prostate bole li ga kosti i na kojem dijelu tijela, vrlo često supruga ili partnerica odgovaraju u njegovo ime, pokazujući na sebi gdje partnera boli. Rekli bismo da su muškarci nešto sramežljiviji i nisu skloni pojavljivati se u javnosti govoreći o bolesti. Također je riječ o starijoj populaciji muškaraca s pikom incidencije bolesti kao što je rak prostate od 65.-79. godine, s različitim komorbiditetima, što također doprinosi specifičnoj reakciji muških pacijenata u praksi.
Istaknula bih Hrvatsku udrugu bolesnika za oboljele od raka prostate, koja postoji već 8 godina i koju vodi gdin. Korak, koja se trudi educirati ljude i olakšati im prenoseći iskustva iz prve ruke oboljelih, obzirom da najbolje „bolesnik bolesniku“ može pomoći. Na taj način doprinosimo izgradnji partnerstva u tom multidisciplinarnom timu, kako i mi radimo na KBC Zagreb, obzirom da naš tim za uroonkologiju djeluje već 45 godina. Pokušavamo svi zajednički surađivati. Rekla bih da se sigurno u posljednjih nekoliko godina postoji i pomak u tom segmentu. Svakako uz cijeli tim moram istaknuti i radiologe, koji su nam uz patologe ključni jer nam se poboljšao način otkrivanja agresivnijih oblika raka prostate na temelju očitanja multiparametrijskog nalaza MR-a prostate.
Kada govorimo o ishodima liječenja u doba inovativnih zdravstvenih tehnologija, od dijagnostike do terapija, prije 15-20 godina nije bilo toliko važno koji Vas multidisciplinarni tim liječi, koji Vam je urolog ili onkolog, jer tada nije bilo ovih modernih lijekova i de facto je bila puno lošija situacija. Posljednjih 3-5 godina postignuti su drastični pomaci u ukupnom preživljenju bolesnika. Recimo, veliki problem su bolesnici s vrlo agresivnim oblicima raka prostate čije preživljenje se procjenjuje do 3 godine; današnje kliničke studije govore o preživljenju od 7-15 godina posebice ako je primarni tumor nastao od lokalne bolesti pa se pretvorio u metastatsku.
“Jedan kolega izvrsno je poentirao: „Život nema cijenu, ali zdravlje košta.“ To je ključan odgovor na pitanje da li više ulaganja u onkološku skrb jamči i bolje ishode liječenja.”
Naš zdravstveni sustav izdvaja velika financijska sredstva, čega bolesnici nisu niti svjesni, posebice koliko koštaju pojedine terapije. U nekim državama u kojima sam se educirala često pacijentima bude predočen iznos koji je investiran u njihovo liječenje. Naše nadležne strukture, posebice HZZO i Ministarstvo zdravstva su uistinu „čarobnjaci“ obzirom na činjenicu kako u našoj državi, financijski skromnoj ili ograničenoj, ipak postižemo takve rezultate omogućavajući liječenje tolikim bolesnicima.
Izdvojila bih 2 ključne stvari u suvremenom liječenju raka prostate. Dijagnostika je jako napredovala kada je u pitanju rak prostate, a pritom mislim na naše radiologe i specijaliste nuklearne medicine. Rak koji smo prije otkrivali bio u fazi da su bolesnici imali prvo bolove u kostima (koštane metastaze), zahvaljujući novim dijagnostičkim tehnologijama poput PET-PSMA danas otkrivamo u fazi kada je bolest minimalna i nije vidljiva na konvencionalnim metodama (poput scintigrafije kostiju ili CT-u), što odmah omogućava liječenje u multidisciplinarnom timu nakon njihove odluke. To je ključ dobrih rezultata.
Druga ključna stvar su novi biljezi, gensko profiliranje pogotovo za one agresivne oblike tumora za koje se zna da se pojavljuju u BRCA pozitivnih bolesnika (BRCA-2 kojih ima svega 5%). Danas, ako ih detektiramo s tim biomarkerom, znači da bismo ih ranije otkrili i u budućnosti probira trebalo bi uvesti i to testiranje već sa 40 godina života, posebice za one bolesnike koji imaju nasljedni rak tj. visokorizični rak s kraćim očekivanim preživljenjem.
Gledajući na mogućnosti liječenja danas, i u uznapredovalijim stadijima raka prostate, Hrvatska država za liječenje raka prostate u metastatskoj fazi bolesti ima jako dobre mogućnosti.
Ono što nam nedostaje su 3 stvari koji bi trebali biti na raspolaganju u okviru javnog zdravstva i na KBC-ovima. U prvom redu su to radioterapijski uređaji koji se sve više koriste u metastatskoj bolesti uz dokaze za benefit u ukupnom preživljenju kada se metastaze direktno zrače na malim poljima. Nadamo se da ćemo ovaj gorući problem što prije riješiti. Druga skupina lijekova su PARP inhibitori koji utječu na popravak tumorske DNA. Treća skupina lijekova su radionuklidi. Ove terapijske opcije trenutačno nam nisu dostupne, ali se nadamo da ćemo ih imati na raspolaganju u skoroj budućnosti.
Naravno da bi trebalo usmjeriti sva sredstva, napore, znanja i multidisciplinarnost da se bolest što ranije otkrije uz dostupne dijagnostičke metode. Kada je osoba već oboljela od metastatske bolesti, svaka linija i svako novo liječenje donose benefit u preživljenju od nekoliko mjeseci do nekoliko godina. Kako bismo mi bili što uspješniji i kako bismo sredstva što bolje iskoristili, mi želimo gensko profiliranje za rak prostate da po principu personalizirane onkologije što ciljanije znamo za kojeg bolesnika je najprikladnija koja terapija.
Kada govorimo našem „policy moonshotu-u“ prva preporuka je da pozivamo što veći broj građana da se jave na ovaj Nacionalni program ranog otkrivanja raka prostate, pogotovo kada govorimo o pilot studiji na području Grada Zagreba. Druga preporuka je da se svi bolesnici koji imaju dijagnozu raka prostate jave u Hrvatsku udrugu bolesnika oboljelih od raka prostate, gdje mogu dobiti najbolje informacije i iskustva od onih koji su se već suočili s tim izazovom uz rješavanje problema i nuspojava s multidisciplinarnim timom. Uz ranije navedene opcije dijagnostike i liječenja, treći cilj je da se poboljša dijagnostika raka prostate na razini Hrvatske u smislu masovnije multiparametrijske MR te PET-PSMA kako bi oni bili što više dostupni oboljelima od raka prostate.
„HEALTH POLICY RADAR“ s temom „Muško zdravlje na zdravstvenom radaru – Inovacije dostupne svakom muškarcu“ možete pogledati na YouTube kanalu:
https://www.youtube.com/watch?v=NtoB5LvL4pE
