Special Editorial “Priče iza oficine” – Transfer skrbi bolesnika kod Parkinsonove bolesti (neurolog, obiteljski liječnik i ljekarnik)

ekarništvo osnažuje zdravstvene sustave” tema je ovogodišnjeg Svjetskog dana farmaceuta u organizaciji Međunarodne farmaceutske federacije (FIP) koji se tradicionalno obilježava 25. rujna. U vrijeme kada se zdravstveni sustavi diljem svijeta oporavljaju od krize izazvane pandemijom COVID-19 i kada postoji opći konsenzus da je potrebno hitno zajedničko djelovanje kako bi zdravstvene usluge ispunile buduće potrebe zajednica, ovogodišnja kampanja Svjetskog dana farmaceuta predstavlja priliku za osnaživanjem svijesti o ljekarnicima kao inteligentnom rješenju za zdravstvene sustave koji se nalaze između terapijskih inovacija u zdravstvu i pacijenta.

Transfer skrbi između neurologa, liječnika obiteljske medicine i ljekarnika osigurava sveobuhvatnu i pravilnu skrb za pacijente s Parkinsonovom bolešću, što može značajno poboljšati njihovu kvalitetu života.

O tome smo razgovarali s timom uključenim u transfer skrbi bolesnika na primjeru Parkinsonove bolesti…

Doc. dr. sc. Petra Bago Rožanković, spec. neurologije

(KB Dubrava)

Doc. dr. sc. Petra Bago Rožanković, spec. neurologije (KB Dubrava)

Liječenje Parkinsonove bolesti predstavlja dugotrajan proces multidisciplinarnog pristupa s ciljem simptomatske kontrole motoričkih i ne-motoričkih simptoma te poboljšanja bolesnikove kvalitete života. Od iznimne je važnosti mogućnost adekvatne komunikacije specijaliste neurologa, obiteljskog liječnika, ljekarnika i ostalih stručnjaka uključenih u liječenje oboljelog od Parkinsonove bolesti kako bi se osigurala pravilna primjena lijeka, pravovremeno otkrile nuspojave te prema potrebi korigirala doza lijeka.

Posebno je važna educiranost svih stručnjaka uključenih u liječenje bolesnika s uznapredovalom Parkinsonovom bolesti. U Republici Hrvatskoj dostupne su sve napredne metode liječenja uznapredovale Parkinsonove bolesti kada više nije moguća zadovoljavajuća kontrola motoričkih simptoma oralnom farmakoterapijom. Tada se kod bolesnika indicira liječenje dubokom moždanom stimulacijom ili nekim od infuzijskih oblika liječenja (intestinalna primjena levodope s ili bez entakapona te subkutana primjena apomorfina). Potrebna je dodatna edukacija obiteljskih liječnika, ljekarnika, medicinskih sestara i ostalih o načinu primjene, mogućim komplikacijama te osiguravanja dostupnosti  infuzijskih oblika liječenja.

Doc. dr. sc. Petra Bago Rožanković, spec. neurologije (KB Dubrava)

S ciljem poboljšanja zdravstvene skrbi oboljelih od Parkinsonove bolesti od interesa je osnovati  savjetovališta za oboljele i njihove obitelji kroz koja bi stekli sva potrebna znanja o samoj bolesti, dostupnim metodama liječenja, imali mogućnost izmjenjivati međusobna iskustva o svakodnevnom životu s Parkinsonovom bolesti te imati priliku razgovarati s medicinskim stručnjacima uključenim u njihovo liječenje (neurolog, psiholog, fizijatar, nutricionist, psihijatar i ostali). Preporuka je osnovati program potpore bolesnicima (Patient Support Program) koji bi bio dostupan oboljelima od Parkinsonove bolesti i njihovim skrbnicima, a  kroz koji bi mogli dobiti preporuke i pomoć oko svakodnevnih problema u sklopu dugotrajnog liječenja same bolesti.

Zajedničkim djelovanjem bolničkih neurologa, obiteljskih liječnika, ljekarnika te ostalih medicinskih stručnjaka moguće je osigurati bolju medicinsku skrb oboljelih od Parkinsonove bolesti.

Ino Kermc, dr. med., spec. obiteljske medicine

(Dom zdravlja Zagreb – Centar)

Ino Kermc, dr. med., spec. obiteljske medicine (Dom zdravlja Zagreb – Centar)

Transfer skrbi između neurologa, liječnika obiteljske medicine i ljekarnika izuzetno je važan za oboljele od Parkinsonove bolesti iz nekoliko razloga:

1. Kontinuirana skrb: Parkinsonova bolest je kronična i progresivna bolest, što znači da pacijenti trebaju dugoročnu i kontinuiranu skrb. Suradnja između različitih zdravstvenih stručnjaka osigurava da pacijenti dobiju pravovremene i potrebne usluge tijekom različitih faza bolesti.

Ino Kermc, dr. med., spec. obiteljske medicine (Dom zdravlja Zagreb – Centar)

2. Dijagnostika i upravljanje simptomima: Neurolog će obično postaviti dijagnozu Parkinsonove bolesti i pratiti napredak pacijenta. Liječnik obiteljske medicine pruža sveobuhvatnu brigu i pomaže u upravljanju simptomima te koordinira različite aspekte pacijentove skrbi. Ljekarnik igra ključnu ulogu u osiguravanju da pacijenti dobiju pravilno propisane lijekove, razumiju kako ih uzimati i kako se nositi s mogućim nuspojavama. Redovita komunikacija između ljekarnika i liječnika pomaže u optimizaciji terapije.

3. Edukacija i podrška: Svi ti stručnjaci mogu pružiti oboljelima od Parkinsonove bolesti i njihovim obiteljima potrebnu edukaciju i emocionalnu podršku. To je ključno za bolje razumijevanje bolesti i poboljšanje kvalitete života pacijenata.

Maja Marušić, mag. pharm.

(Ljekarna Sonja Grbac Stublić)

    Maja Marušić, mag. pharm. (Ljekarna Sonja Grbac Stublić)

Prijelazi pacijenta između različitih razina zdravstvene skrbi kritične su točke za nastanak neželjenih štetnih događaja (Marinović I.,  2021.). Transfer skrbi je kritična točka za nastanak nenamjernih odstupanja koja mogu ugroziti ishode farmakoterapije. Do sada nije utvrđen optimalan i standardizirani model u rješavanju problematike transfera skrbi između bolnica i ustanova primarne zdravstvene zaštite. Nenamjerna odstupanja dovode do negativnih ishoda liječenja, generiraju nove hospitalizacije te uzrokuju znatne financijske troškove u zdravstvu. Veliki resursi se troše za optimizaciju farmakoterapije u bolnici te sukladno mnogim objavljenim znanstvenim i stručnim radovima značajan broj nenamjernih odstupanja u farmakoterapiji događa se upravo zbog nepostojećeg modela transfera skrbi iz viših razina zdravstvene zaštite u primarnu zdravstvenu zaštitu. Postoje primjeri i u drugim zemljama da bolnički klinički farmaceut vodi proces usklađivanja farmakoterapije prilikom transfera skrbi na otpustu iz bolnice, čime se postiže smanjenje nenamjernih odstupanja u farmakoterapiji, bolji ishod liječenja te povećava adherencija (Vrca V., KB Dubrava, Klinička farmacija).

Prema radu Marinović I. (2021.), tijekom hospitalizacije farmakoterapija se često značajno mijenja. Lijekovi se mogu ukinuti, zamijeniti, često dolazi i do uvođenja novih lijekova, a doze lijekova i intervali doziranja lijekova se prilagođavaju trenutnom stanju pacijenta. Zbog financijskih pritisaka zdravstveni sustav nastoji skratiti trajanje bolničkog liječenja. Međutim na taj način skraćuje se i vrijeme koje imaju na raspolaganju zdravstveni djelatnici za pripremu pacijenata za otpust iz bolnice. Nadalje, odgovornosti za elemente procesa otpusta kao što su edukacija pacijenta o farmakoterapiji na otpustu i komunikacija sa sljedećim pružateljem zdravstvene skrbi često nisu jasno definirane dok se od pacijenata očekuje da preuzmu odgovornost nad farmakoterapijom nakon otpusta. Istraživanja pokazuju da bolesnici često puta nisu upoznati s promjenama u terapiji, razlozima promjena i svrhom primjene novih lijekova. Također razdoblje neposredno nakon otpusta iz bolnice za pacijenta je posebno izazovno, kada kod pacijenata često nastaju emocionalni problemi i anksioznost koji uz nedovoljnu informiranost pacijenta dodatno mogu utjecati na adherenciju i povećati rizik za nastanak neželjenih štetnih događaja. Savjetovanje pacijenta pri otpustu iz bolnice ključan je dio transfera skrbi kako bi pacijent bio upoznat sa svim promjenama u farmakoterapiji koje su nastale u bolnici te odgovorno pristupio procesu liječenja nakon izlaska iz bolnice. Prilikom otpusta iz bolnice, zdravstvena skrb prelazi iz više razine u primarnu zdravstvenu zaštitu. Vrlo je važno da se sve informacije o farmakoterapiji precizno prenesu između ova dva sustava odnosno između bolničkih liječnika i liječnika obiteljske medicine (LOM-a) koji dalje propisuje terapiju, ali i ljekarnika u javnim ljekarnama koji izdaju terapiju na razini PZZ-a (op.).(Marinović I., 2021.)

Maja Marušić, mag. pharm. (Ljekarna Sonja Grbac Stublić)

Upravo zbog svega navedenoga, za mene pomicanje granica ljekarničke skrbi znači veća uloga farmaceuta u prevenciji bolesti ali i u transferu skrbi na sustavniji način, bolje usuglašen s ostalim suradnicima na putu pacijenta. U mojoj praksi najveća pomoć je razgovor sa pacijentima kako bi dobili što više informacija o stanjima pacijenata i terapiji, a posebice kako bi pacijent stekao povjerenje svog farmaceuta i izgradio uzajamno povjerenje s ciljem što bolje adherencije i ishoda liječenja na putu transfera skrbi. Moja poruka zdravstvenoj administraciji je da bi farmaceutima trebao biti dostupan farmakoterapijski sažetak i osnovne informacije iz eKartona, kako bi se mogli bolje posvetiti savjetovanju i pomoći prilikom izdavanja i savjetovanja, te praćenja terapije kod naših pacijenata. To osobito vrijedi i za inovativne terapije u kojima ljekarnička skrb itekako može doprinijeti praćenju i poboljšanju ishoda liječenja kao i adherencije samog pacijenta, npr. kod pacijenata na biološkoj terapiji i sl.

SPECIAL POLICY REPORT SU PODRŽALI //