November 5, 2021

55. godišnjica neumorne borbe uz okupljanje struke, pacijenata i zdravstvene administracije – Sretan rođendan Hrvatskoj ligi protiv raka!

rvatska liga protiv raka već nekoliko desetljeća mijenja horizonte onkologije, ostavljajući trajni trag u znanstvenom, stručnom, društvenom, humanom i zdravstveno političkom naslijeđu. Naglašavajući od osnutka da rak nije samo pitanje zdravstva, nego cijele društvene zajednica i opstojnosti nacije, Liga je poduprla osnutak (današnje) Klinike za tumore kao središnje institucije za borbu protiv raka koja ujedinjuje sve medicinske stručnjake u borbi protiv raka.

Liga prva na ovom području osniva klubove liječenih bolesnika u kojima se provodi psihološka potpora oboljelih s ciljem brže resocijalizacije, kako bi njihov povratak obitelji i radnoj sredini bio čim brži i bezbolniji.

Na poticaj Lige pokrenuta je nastava iz onkologije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a također je pomagala uspostavi elektroničke obrade podataka u Registru za rak što su pionirski koraci u primjeni podatkovne analitike u onkologiji bez koje je moderna onkološka skrb danas nezamisliva.

Liga je ujedno i prvi pravni subjekt koji je nakon Domovinskog rata ušao u neku međunarodnu zajednicu, postavši hrvatska članica European Cancer Leagues, demonstrirajući važnost izgradnje međunarodnih veza kojima je Liga udarila čvrste temelje od samog začetka, okupljajući i globalno priznate intelektualce.

Ideja o osnivanju Lige za borbu protiv raka rođena je davne 1963. godine i to u Sjedinjenim Američkim Državama. Naime, te je godine akademik Ivo Padovan, tada kao predsjednik onkološke sekcije Hrvatskog liječničkog zbora, sudjelovao u programima istraživanja suvremenih metoda i pristupa liječenju raka u ljudi u jednoj od najpoznatijih onkoloških bolnica u SAD “Sloan Kettering Memorial Cancer Center”, koja je nastala na poticaj znamenitog ginekologa dr. Mariona Simsa. Za tog studijskog boravka bio je pozvan kao gost u Američko društvo za borbu protiv raka u New Yorku. Zadivljen uspjesima toga najvećeg i najsnažnijeg društva za borbu protiv raka spoznao je da bi takvo društvo trebalo osnovati i u Hrvatskoj. Još za vrijeme boravka u SAD-u, uz pomoć spomenutog američkog društva i Hrvata u dijaspori akademik Ivo Padovan i suradnici izradili su prvu studiju o “Ligi za borbu protiv raka. Podršku osnivanju Lige tada su dali brojni kulturni, politički i privredni djelatnici grada Zagreba i Republike Hrvatske.

Osnivačka skupština Lige za borbu protiv raka, dobrovoljno-humanitarnog društva za područje Republike Hrvatske održana je 5. studenog 1966. godine u Bolnici Sestara milosrdnica u zagrebačkoj Vinogradskoj ulici gdje je imala i privremeno sjedište.

Akademik Padovan u svom izlaganju na toj osnivačkoj skupštini istaknuo je: “Danas je potpuno svakome jasno da je rano otkrivanje raka i liječenje raka kao i briga za bolesnike od raka problem tako kompleksan i velik da je nemoguće da ostane samo u centru interesa zdravstvene službe, već da se ovim problemom mora zainteresirati čitava društvena zajednica i da se povedu široke akcije, a naročito da se u tim akcijama očituje dobrovoljnost i humanost“.

Ove riječi su i danas posve istinite i aktualne. Liga na svom zasjedanju 21. siječnja 1967. između ostalog donosi sljedeći zaključak: “Da bi pomogli bolesnicima koji boluju od raka i njihovim obiteljima i skrbnicima, Liga će poduprijeti akciju osnivanja središnje institucije za borbu protiv raka u Zagrebu, kao i težnje da ta institucija udruži sve medicinske stručnjake u borbi protiv raka“.

Liga je od samog početka radila na edukaciji pučanstva i zdravstvenom odgoju putem tiska i elektroničkih medija, a tada je to bilo iznimno potrebno jer je bauk neizlječivosti od raka u tom periodu bio velik; u drugoj fazi je pristupila edukaciji srednjeg i visokog medicinskog kadra iz onkologije.

Liga osniva klubove liječenih bolesnika u kojima se provodi psihološka potpora oboljelih s ciljem brže resocijalizacije, kako bi njihov povratak obitelji i radnoj sredini bio čim brži i bezbolniji. Na poticaj Lige na Medicinskom fakultetu god. 1970. počinje nastava iz onkologije. Ubrzo nakon osnutka Liga pomaže u uspostavi elektroničke obrade podataka u Registru za rak pri Republičkom zavodu za zaštitu zdravlja, a pomaže i ostale brojne djelatnosti vezane za unapređenje onkološke zaštite.

Hrvatska liga doživljava novi zamah u svom radu nakon prvih demokratskih izbora kada ponovno uspostavlja izravne kontakte s Međunarodnom unijom protiv raka i drugim organizacijama za borbu protiv raka. S međunarodnim priznanjem Hrvatske rađa se i želja da Liga postane punopravni član Društva europskih Liga. Ta želja je ubrzo i realizirana zahvaljujući susretu prof. dr.sc. Damira Eljuge, tadašnjeg Glavnog tajnika Lige s predsjednikom Organizacije europskih instituta gosp. W. Bodmerom, inače dobitnikom Nobelove nagrade za medicinu, i direktorom Međunarodne unije protiv raka gosp. A. Turnbullom . Taj povijesni susret dogodio se dana 12. svibnja 1992. u Harlemu u Nizozemskoj.

„Potreba za ovakvom udrugom postojat će sve do onoga časa, dok u potpunosti ne iskorijenimo zloćudne bolesti. Nažalost, to se neće uskoro dogoditi. Liga zato mora i dalje okupljati ljude dobre volje, prije svega humaniste koji su spremni svoje slobodno vrijeme, znanje i iskustvo darovati drugome -oboljelima od raka i članovima njihovih obitelji. Takvih je ljudi uvijek bilo i bit će ih i zato se ne trebamo bojati za budućnost Hrvatske Lige protiv raka“, izjavio je predsjednik Hrvatske lige protiv raka prof. dr. sc. Damir Eljuga.

Nije slučajno da je nasljednik akademika Ive Padovana, prof. dr. sc. Damir Eljuga, dugogodišnji predsjednik Hrvatske lige protiv raka, rođen upravo na dan koji se obilježava kao Svjetski dan borbe protiv raka (4. veljače), obzirom da su Liga i Ligino vodstvo zahvaljujući svojoj viziji, misiji i aktivnostima postali sinonim za afirmiranje prevencije raka i pravovremene dostupnosti najbolje onkološke skrbi.

Obzirom na sve aktivnosti Hrvatske lige protiv raka, nesumnjivo možemo od Lige i njezinog aktualnog vodstva očekivati nove vizionarske paradigme onkološke skrbi, snažno zagovaranje prava onkoloških bolesnika u post-pandemijskom periodu te osebujnu integraciju digitalne transformacije s humanim postulatima medicinske profesije, okupljajući sve dionike koji mogu dati doprinos zdravlju nacije.